STJEPAN MESIĆ ZA JUTARNJI

Dobio sam poruku: ‘Odi u Tripoli, reci Gadafiju da napusti zemlju i nitko ga neće dirati.’ Odbio sam...

Nekadašnji čelnik države otkriva svoju ulogu tijekom libijske krize

ZAGREB - Mirovna inicijativa bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića u vezi s ratom u Libiji prometnula se u važnu temu svjetskih medija .

Mesić je osvjedočeni prijatelj Libije, koji je i za vrijeme svog desetogodišnjeg predsjednikovanja bio glavni pokretač ekonomske suradnje između Hrvatske i te sjevernoafričke zemlje prebogate naftom.

Neposredno nakon izbijanja sukoba u Libiji bivši predsjednik je za Jutarnji ustvrdio da je međunarodna intervencija motivirana europskim potrebama za libijskom naftom .

U ovom razgovoru demantirao je osobni angažman oko Gadafijeve buduće sudbine i detaljno opisao tijek zbivanja političke inicijative koja ga je prometnula u globalnog mirotvorca između zaraćenih strana.

Emisar iz Tripolija

Kada ste i pod kojim okolnostima stupili u kontakt s Gadafijem?

Uopće nisam stupio u kontakt s pukovnikom Gadafijem, nego se meni najavio čovjek iz Libije, netko koga osobno poznajem od ranije i tko nije pripadnik političkih struktura. Rekao je da mi želi prenijeti Gadafijevu poruku. Ja sam ga, naravno, primio i poruku saslušao.

Kako je tekao vaš razgovor? Što vam je Gadafi poručio?

Suštinu poruke koju mi je prenio emisar iz Tripolija u međuvremenu je saznala i hrvatska javnost - naime, da se pukovnik Gadafi spreman potpuno povući iz političkog života zemlje, da neće praviti smetnje uspostavljanju višestranačkog sustava i reformama, ali sve to pod uvjetom da prestanu NATO napadi. Poručio je također da bi dvije strane, uz međunarodno posredovanje, trebale sjesti za pregovarački stol i da on u tim pregovorima ne namjerava sudjelovati.

Brifing veleposlanika

Koliko ste bili svjesni svoje uloge mirotvorca i kako ste joj pristupili?

Bio sam deset godina predsjednik Hrvatske. U tome desetljeću susretao sam se s vodećim državnicima svijeta, odnosno primao sam ih u Hrvatskoj. Doživio sam da u razgovorima koje sam vodio pojedini državnici citiraju moje govore, doživio sam da mi američka novinarka u sjedištu Ujedinjenih naroda poslije govora o korijenima terorizma kaže: “Ovo što ste vi rekli, to još nitko u ovoj zgradi nije izgovorio”. Naravno, da sam bio svjestan uloge što sam je kao šef hrvatske države imao, a naravno da sam svjestan i toga da se i nakon isteka mojega mandata mnogi te uloge sjećaju.

Koliko vam je dugo trebalo da dogovorite sastanke s veleposlanicima?

Izaslanik je kod mene bio u poslijepodnevnim satima pretprošli četvrtak. Dan kasnije smo dogovorili sastanke s veleposlanicima za prošli ponedjeljak. Jedino njemački veleposlanik nije mogao doći toga dana zbog posjeta kancelarke Merkel, pa je došao u utorak. Radili smo brzo, ali, eto, događaji su se odvijali još brže.

Kojim redom ste se nalazili, što su vas pitali, što ih je sve zanimalo, kakve su bile reakcije?

Primio sam najprije veleposlanika Kine, potom Rusije, zatim SAD-a i idućega dana Njemačke. Sve sam ih upoznao s činjenicom da je u Zagrebu bio izaslanik iz Tripolija koji mi je prenio Gadafijevu poruku, svakome sam predao bilješku koja je u mojem uredu napravljena o toj poruci, kao i tekst moje izjave za javnost koja je iste večeri poslana hrvatskim medijima. Nije bilo dugih sastanaka i velikih razgovora.

Je li se netko obećao angažirati i kako?

Iako je Gadafi u poruci predlagao da zaraćenim stranama ponudim svoje dobre usluge, pa i da otputujem u Bengazi i Tripoli, zaključili smo da je razvoj događaja tu ponudu učinio bespredmetnom.

Ja sam, naprosto, htio informirati da je - možda, naglašavam možda - postojala mogućnost da se izbjegnu velike ljudske žrtve prilikom upada u Tripoli. Ali nisam imao nikakvih iluzija o tome da se išta više može poduzeti.

Ponuda koja se odbija

Kad ste imali zadnji kontakt s Gadafijem ili s nekim iz njegove vlade?

Imao sam preliminarni dogovor da otputujem u Libiju, u funkciji jačanja naše gospodarske suradnje, upravo u vrijeme kada je počela libijska kriza. Naravno da nisam otputovao. Preko posrednika sugerirana mi je mogućnost da otputujem na razgovor s Gadafijem kada su se borbe rasplamsale, ali samo s jednom porukom: “Napusti zemlju i tvoja će osobna sigurnost biti zajamčena”. Smatrao sam da mi to ne daje dovoljno prostora za razgovor koji bi mogao uroditi bilo kakvim rezultatom, pa sam ponudu otklonio...

‘Libiji prijeti plemenski rat koji dugo neće završiti’

Imate li želje ili namjere i u budućnosti se angažirati kao mirotvorac u sličnim krizama?

- Upotrebljavate malo prezvučne riječi. Ako netko smatra da bilo gdje mogu pomoći, neću odbiti. To sam, uostalom, poručio i kada sam napuštao funkciju predsjednika Republike.

Kakvi su bili komentari aktualnih hrvatskih političara na vašu mirovnu inicijativu?

- Do mene nikakvi komentari nisu doprli, s time što, ponavljam, nije riječ o mirovnoj inicijativi, već o tome da sam dobio određenu poruku i da sam s njezinim elementima upoznao hrvatsku javnost i veleposlanike stranih zemalja.

Kakvo je vaše viđenje raspleta situacije?

- Prijelazno vijeće uspostavit će nadzor nad zemljom ili će Libija ući u razdoblje građanskog, zapravo plemenskog rata kojem se neće moći nazreti kraj. Previše je interesa u igri da bi se moglo racionalno prosuđivati što će se dogoditi.

Pretpostavljate li gdje je pukovnik Gadafi i kakva mu je budućnost?

- Na oba pitanja odgovor je: ne znam.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 05:47