ZAGREB - Kredit od 139,3 milijuna austrijskih šilinga realiziran je nakon dogovora tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i austrijskog kancelara Aloisa Mocka. Razgovori dva državnika počela su 1994. godine, kada Hrvatska nije bila ni članica MMF-a, ni Svjetke banke, i kredite je mogla dobiti pod vrlo teškim finacijskim uvjetima.
Operativni dogovor
Novac je bio potreban kako bi se kupilo devet zgrada veleposlanstva za potrebe nove hrvatske diplomacije. Mock je tada imao vrlo dobre odnose s Koruškom pa je Tuđmanu, kako nam je kazao jedan sugovornik, sugerirao da tamo ima jedna mala banka, Hypo Alpe Adria Bank AG Klagenfurt, preko koje bi se to moglo realizirati. Tuđman je o svemu obavijestio tadašnjeg ministra vanjskih poslova Zdenka Škrabala. On je ubrzo otišao s te pozicije pa je realizaciju posla nastavio njegov nasljednik Mate Granić. Osim njega, za realizaciju je bio zadužen i tadašnji ministar financija Božo Prka. Čelnici male koruške banke Wolfgang Kulterer i Günter Striedinger bili su prilično susretljivi i svojski su se trudili pomoći hrvatskoj Vladi.
U svakom slučaju, u ovom poslu vidjeli su odličnu priliku za ulazak na hrvatsko tržište. Hrvatskoj Vladi ponudili su kamatu od osam posto, što je tada za Hrvatsku bila znanstvena fantastika. Mate Granić je za realizaciju posla delegirao svog tadašnjeg zamjenika Ivu Sanadera. Tako su Prka i Sanader operativno s Austrijancima dogovarali realizaciju kredita. Na prvi nacrt Ugovora Hrvatska je imala određene primjedbe te je on konačno usklađen iz drugog pokušaja. Nacrt Ugovora hrvatska Vlada je usvojila na zatvorenom dijelu sjednice 5. siječnja 1995. godine. Ugovor su sedam dana kasnije u ime Hypo banke postpisali Wolgang Kulterer i Jorg Schuster, a u ime hrvatske Vlade ministar vanjskih poslova Mate Granić.
Dodatne instrukcije
Nešto manje od mjesec dana kasnije, tadašnji pomoćnik ministra financija Josip Kulišić, tadašnjem zamjeniku ministra vanjskih poslova Ivi Sanaderu upućuje dopis u kojem traži dodatne instrukcije oko tehničke provedbe detalja za realizaciju kredita. Iz ovog dopisa potpuno je jasno da je Sanader bio osoba koja je delegirana za kontatke s vodstvom koruške banke. Već dan nakon prvog dopisa, Kulišić Sanaderu šalje drugi dopis u kojem ga titulira kao ovlaštenu osobu za raspolaganje financijskim sredstvima kredita Hypo banke Klagenfurt.
Čvrsti dokazi
Vlada je tada otvorila račun u Hypo banci, a ovlašteni potpisnik računa bio je upravo Sanader. Dana 3. veljače 1995. godine, Hypo banka je na taj račun uplatila 139,3 milijuna šilinga. Šesnaest godina kasnije zbog ovog kredita Državno odvjetništvo i USKOK sumnjiče Sanadera da je zlorabio svoj položaj te za zajam od 140 milijuna austrijskih šilinga, dogovorio proviziju od tri i pol milijuna kuna. Prema USKOK-ovim sumnjama, Sanaderu je provizija isplaćena nakon zaključenja ugovora o kreditu između Hypo banke i hrvatske Vlade. Prema tvrdnjama nekih naših sugovornika, Sanader je kao glavni opunomoćenik Vlade za realizaciju kredita proviziju od pet posto s Wolfgangom Kultererom navodno dogovorio uz posredovanje jednog našeg poznatog iseljenika. Svi dogovori, a i kasnije realizacije isplate, obavljali su se, navodno, upravo preko te osobe. Iako su i Sanader i Kulterer u austrijskoj istrazi kazali da nije bilo nikakvih isplata provizija, austrijski policijski istražitelji, navodno, imaju čvrste dokaze za te tvrdnje. U javnosti se, naime, pojavila informacija da državno odvjetništvo u Klagenfurtu posjeduje originalni ugovor o kreditu iz centrale Hypo banke. Najzanimljivija je pozadina tog dokumenta. Prema tim izvorima, na poleđini dokumenta pisaćim je strojem napisano da se “u prisutnosti Wolfganga Kulterera treba Ivi Sanaderu isplatiti provizija za posredovanje u iznosu od 5 posto”.