Jučer sam se probudio, a dio Zagreba u kojem živim pružao je sliku svijeta kakav će biti kad potrošimo svu naftu: nema javnog prijevoza, samo nekoliko vozila i zrak koji se konačno može udisati.
Duga šetnja
Sasvim očito, nešto je pošlo po zlu kad je riječ o komunikacijama jer - iako nije bilo tramvaja - na arteriji što prolazi od Trga bana Jelačića preko Ilice i Tehničkog muzeja do Ljubljanice, velike su skupine ljudi beznadno čekale na svakoj stanici.
Trebao mi je čitav sat da pješice stignem od Ljubljanice do Hrvatskog narodnog kazališta, a usput sam ‘lokalcima’ govorio da odustanu od čekanja tramvaja jer on neće doći.
Bilo mi je drago kad su neki od njih odmah povezali - da, stigao je Papa.
Kod HNK, gdje su ulice zatvorene metalnom ogradom, upitao sam policajca zašto je tako. Naime, rekao sam mu, ja živim u Bruxellesu gdje ima više EU i NATO summita nego blagdana, ali svaki je put blokiran samo manji dio grada, a nikad javni prijevoz, čak i kad dolazi Obama.
- Obama je samo čovjek - poučio me.
- I Papa - odgovorio sam, a on me zatim spokojno otpravio.
Entuzijazam na licima
Bilo je već gotovo podne i Papa je trebao proći na svom putu od zračne luke prema susretu s predsjednikom Josipovićem. Pločnik je bio pun ljudi koji su mahali žutim zastavicama s natpisom ‘Uvijek vjerna Hrvatska’, a neka su djeca bila odjevena u majice s natpisom ‘Zajedno u Kristu’.
Pokazivali su isti entuzijazam kojeg se sjećam iz svog djetinjstva u komunističkoj Rumunjskoj, kad sam ja mahao zastavicama, odjeven u posebne majice, samo su natpisi bili drukčiji.
Ovdje je i televizijska ekipa koja čeka da snimi konvoj u prolasku, a novinarka je upitala stariju gospođu misli li da je Benediktova karizmatičnost veća, manja ili ista onoj Ivana Pavla II. Starija gospođa očito nije razumjela riječ “karizmatičnost” jer je jednostavno odgovorila, blago zbunjena, da Hrvati vole svakog Papu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....