Prvi put štrajk zaposlenih u socijalnoj skrbi koji brinu o 300.000 najugroženijih

U centrima za socijalnu skrb diljem zemlje danas će raditi samo po jedna stručna osoba koja će pokrivati hitne intervencije, dok se redovni posao neće obavljati. U domovima za djecu, starije osobe i osobe s poteškoćama radit će se kao u vrijeme blagdana - obavljat će se osnovni posao, no ništa iznad toga.

Sustav socijalne skrbi, koji tradicionalno nikada ne štrajka, danas će se pridružiti zaposlenima u obrazovanju i održati jednodnevni štrajk solidarnosti. Međutim, ne pristane li Vlada na zahtjeve Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi i ne poveća zaposlenima u socijali plaće za osam posto, sustav će, najvjerojatnije 12. listopada, krenuti u višednevni štrajk do ispunjenja zahtjeva. Bit će to prvi put u povijesti da socijala krene u samostalan štrajk.

Najteži uvjeti

- Socijali nikada nije bilo jasno kako bi štrajkala i što bi tada bilo s korisnicima. Činilo nam se to nehumanim pa nismo ni štrajkali. Ali sad je voda došla do grla. Plaće su samo povod, mi smo oduvijek najlošije plaćeni: socijalni radnik sa 20 godina staža u najtežim uvjetima, s korisnicima s najtežim poremećajima, ima plaću od 6020 kuna. Socijalni radnik s istom spremom u sustavu zdravstva zarađuje 20 posto više. Iako je to degradirajuće, glavni je motiv to što je struka izgorjela i pregorjela i više ne može obavljati sve poslove koji joj se nameću i za koje su odgovorni. Kad smo poslali upitnik o spremnosti za štrajk, 97 posto je odgovorilo pozitivno. Ni mi u Sindikatu nismo u to mogli povjerovati - kaže sindikalistica Jadranka Ivezić.

Pismo namjere

Šanse da Vlada udovolji njihovim zahtjevima - radi se o oko 35 do 40 milijuna kuna na godišnjoj razini - gotovo su nikakve. Poput obrazovnih radnika, i socijala je zatražila korigiranje plaća nakon što su plaće povećane u zdravstvu, no na pregovorima im je Vlada također ponudila samo pismo namjere. Sindikat je to odbio i jučer pokrenuo obavezni postupak mirenja, koji traje pet dana.

Iz odgovora ministarstva Milanke Opačić može se zaključiti da mirenje neće uspjeti.

- Zahtjevi sindikata, baš kao i štrajk, su legitimni, ali Ministarstvo socijalne politike smatra da ovaj trenutak, kad Vlada uskoro postaje tehnička i kada je već donesena odluka o privremenom financiranju poslova u prvom tromjesečju 2016., nije najpogodniji za odluke ovakve vrste. Uz naglasak na našu želju za nastavkom dijaloga o iznalaženju rješenja, smatramo važnim kolektivne pregovore nastaviti nakon provedenih parlamentarnih izbora - kažu u Ministarstvu socijalne politike.

Prevelik opseg posla

U državnom sustavu socijale radi, prema podacima Ministarstva, oko 7000 osoba koje skrbe za ukupno oko 300.000 korisnika. Opseg posla je neizdrživ. Još tijekom 2013. godine socijalni radnici iz Zagreba poslali su ministrici Opačić pismo u kojem je upozoravaju da na jednog socijalnog radnika dolazi više stotina predmeta godišnje kojima se jednostavno ne mogu posvetiti. Analizirali su samo jedan centar u Zagrebu: svaki socijalni radnik iz Odjela za obitelj i djecu trebao je skrbiti za 338 obitelji, a iz novčanih davanja za 725 obitelji!

- Zamislite taj rad! Kad bih samo jednom godišnje obišla svaku obitelj, ne bih imala vremena. Dovedeni smo u situaciju da gasimo požar, a ne da se bavimo socijalnim radom. Sa strahom otvaramo stranice crne kronike jer ne znamo gdje je sve jučer gorilo, a mi to nismo znali. Ako se negdje više dam, znam da na drugoj strani nešto trpi. Ne znam što više raditi, da nabavimo kristalnu kuglu da znam kamo prvo ići? - kaže jedna socijalna radnica iz Odjela za obitelj.

Vaučeri za struju

Službeni podaci otprije tri godine govore da je u centrima za socijalnu skrb najmanje 20 posto manje stručnih radnika od minimalno potrebnog, a naše sugovornice kažu kako se od tada posao udvostručio.

- Da nas je dvostruko više, ne bi nas bilo previše. Svojim se bazičnim poslom najmanje stignem baviti. Svaki spis moram papirnato popratiti i administrirati, pisati niz izvješća i očitovanja Ministarstvu i pravobraniteljicama i stalno odlaziti na sud i svjedočiti. Sve je to opravdano i potrebno, ali kada da sve to stignem? - kaže.

Kolege koje rade na novčanim davanjima, kaže, “svoje” obitelji ne mogu pratiti nikako. Isplaćuju im pomoć i to je to.

- I stalno se mijenjaju zakoni i donose novi zadaci. Oprost dugova i vaučeri za energetsko siromaštvo su samo posljednji u nizu. Zakon o socijalnoj skrbi je nekoliko puta mijenjan u posljednje četiri godine - svaki put je trebalo provesti reviziju svih primatelja novčanih pomoći. I svaki put dio primatelja izgubi to, ionako mizerno pravo. Kolegice iz novčanih davanja su pod strašnim pritiskom stranaka, koje su sve agresivnije - priča.