Slovenija se još oporavlja od šoka koji je doživjela prekjučer kad je objavljeno da je njihov, prije tjedan dana imenovan sudac za arbitražni postupak, uistinu velika svjetska pravosudna marka, Ronny Abraham, predsjednik Međunarodnog suda pravde u Haagu, dao ostavku. Službena je Ljubljana izjavila kako žali zbog takve odluke te da će u najkraćem mogućem roku, dakle u novih 15 dana, imenovati novog arbitra.
Nejedinstvo stranaka
Jer, to je, kako sada stvari stoje, jedina mogućnost koju Slovenija ima pred sobom: nastaviti tvrdoglavo inzistirati na očuvanju arbitraže i u situaciji kad od tog duboko komprimitiranog procesa bježi jedan od najuglednijih svjetskih sudaca. To je dakle službena slika koja se na svaki način želi prezentirati domaćoj javnosti, pri čemu se i dalje nastoji sačuvati barem deklaratorno političko jedinstvo parlamentarnih stranaka - iako njega više nema.
Odgovornost vlade
Naime, i izbor suca Abrahama je bio posao za koji su opozicijske stranke odgovornost prebacile na vladu i sada neke od njih, prije svih SDS Janeza Janše pitaju: tko je, dakle, kriv? A sve se otvorenije postavlja pitanje i kako je došlo do cijele afere i tu se više ne može sakriti da je slika sasvim jasna. Ne treba dvojiti da su obje strane prisluškivale, da su vrlo vjerojatno koristile i usluge partnerskih obavještajnih službi. No, cijeli je slučaj isplivao na vidjelo nakon dvije izjave slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca ovog proljeća.
U prvoj je rekao kako ima “neslužbene” informacije da će Slovenija dobiti što je tražila, dakle pristup otvorenom moru, a onda je otišao i korak dalje i ustvrdio kako će arbitražni pravorijek biti donesen poslije hrvatskih parlamentarnih izbora.
Tajnost postupka
Hrvatska nakon toga traži očitovanje Suda je li došlo do povrede tajnosti postuka, Sud u priopćenju tvrdi da nije, a onda se pojavljuje audiosnimka koja potvrđuje da ne samo da je došlo do povrede tajnosti, nego i duboke kompromitacije postupka. Dakle, tu slijedi i odgovor na pitanje: zašto Slovenija nije objavila snimke navodnih kontakata hrvatskog suca sa Zagrebom za koje su mnogi u Ljubljani uvjereni da postoje? Vrlo jednostavno, ako, dakle, takve snimke i postoje, one zasigurno ne kompromitiraju postupak i njihovim se objavljivanjem, ako postoje, ne bi postigao nikakav cilj.
Napad dnevnika Delo
Stoga je jasno da je Slovenija vrlo brzo umirila političku buru koja je nastala nakon objave audiosnimki, da je postigla nacionalno političko jedinstvo, ali zatim je uslijedio novi udarac. Od njega će se teško oporaviti sadašnja koalicija. Dok se, dakle, u prvom udaru, do imenovanja Abrahama, ministar Erjavec uspio obraniti pred zahtjevima za njegovom odgovornošću upravo zbog navedenih izjava kojima je provocirao Zagreb, sada će to biti bitno teže.
Kad političara napadne vodeći dnevni list, ljubljansko Delo, i otvoreno zatraži njegovu ostavku, riječ je o teškom udaru. Posebno ako tako misle i brojni političari u koaliciji i većina opozicije. Među kojima je posebno glasan lider Janez Janša koji sada udara na premijera Miru Cerara, zapravo ciljajući Erjavca.
U Ljubljani se već dulje spekulira da bi u tom slučaju moglo doći do zamjene: Erjavec na čelo parlamenta, a sadašnji šef parlamenta Milan Brglez na čelo diplomacije. U svakoj drugoj opciji teško bi bilo zamisliti da Erjavecd ostane u koaliciji što bi značilo pad vlade. Odluka je na Ceraru, što brine mnoge u Ljubljani jer je on, kažu, miran i drag čovjek, ali sve se više pokazuje da nema politički instinkt i odlučnost kakva je sada nužna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....