Mi smo studenti koji su napustili domovinu. Ali samo na semestar...

1. Kim Klapan (24), studentica Medicinskog fakulteta: U Hamburgu sam imala puno više praktične nastave nego ovdje

Kim Klapan studentica je šeste godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. 24-godišnjakinja se na Erasmus prijavila na četvrtoj godini fakulteta, a na razmjeni je bila u akademskoj godini 2013./2014. Mlada studentica na Erasmus se prijavila kada je vidjela objavljen natječaj na stranici fakulteta, a morala je popuniti niz formulara, napraviti prijepis ocjena, ali i poslati potvrde o znanju stranog jezika te napisati motivacijsko pismo.

Kim navodi kako student sam odabire koliko dugo želi ići na razmjenu, najkraći rok je tri mjeseca, a najdulje jedna akademska godina.

Studentica medicine u Hamburgu bila je nepunih sedam mjeseci i kaže kako je Hamburg jedan od najugodnijih gradova za život. Ističe da je Hamburg grad s mnogo parkova i s prekrasnim jezerom, a najvažnije, ima sve što je potrebno studentu za život - od muzeja, preko kazališta, pa sve do izlazaka.

Nastavu medicine Kim je slušala u sveučilišnoj bolnici Universitätsklinikum Eppendorf za koju kaže da je zapravo kompleks od 80 zgrada, a u svakoj je smještena jedna klinika. Bolnica ju je oduševila - uredna je, posjeduje vrhunsku opremu, svi su ljubazni, a na svakom katu pacijenti i njihovi bližnji mogu se poslužiti kavom, čajem i sokovima.

Foto: Boris Kovačev / CROPIX

Što se tiče nastave, studenti u bolnici rade mnogo praktičnih vježbi pa je tako Kim vadila krv pacijentima, postavljala intravenske putove, previjala rane, radila EKG i mnogo ostalih vježbi. Navodi kako većinu toga nije imala priliku ranije raditi pa je za mladu studenticu to bio velik izazov.

Na njemačkom sveučilištu slušala je kirurgiju, pedijatriju, ginekologiju, anesteziologiju, urologiju i fizikalnu medicinu, a sva nastava bila je na njemačkom jeziku.

Ujutro bi se studenti okupili na sastanku s liječnicima odjela koji bi ih rasporedili u grupe te bi studenti dobili zadatak da pregledaju pacijente i uzmu njihove povijesti bolesti. Nakon obavljenog pregleda svaka grupa bi prezentirala svoje pacijente doktoru, s kojim bi studenti raspravljali o toj bolesti i mogućnostima njenog liječenja.

Predavanja su se održavala nakon ručka, zatim bi studenti išli na seminare, a nakon svega Kim bi išla u knjižnicu pripremati se za sljedeći dan.

Tijekom vježbi i nastave najviše se družila s Nijemcima, a izvan bolnice s Talijanima, Švicarcima i Španjolcima, što joj je bilo odlično jer je osim druženja mogla usavršiti i druge jezike. Kim kaže kako bi preporučila svim studentima da se prijave na Erasmus jer je to idealna prilika da se doživi nezaboravno iskustvo kojeg će se sjećati cijeli život.

Također, prilika je da se vidi kako je organizirana nastava u stranoj državi, da se steknu novi prijatelji, da se upoznaju druge kulture, da se usavrše strani jezici, ali i da osoba mnogo nauči o sebi. ( V. Macukić)

2. Davor Bulić (24), student Pravnog fakulteta: Svakome bih preporučio da ode na razmjenu barem jedan semestar

Budući pravnik Davor Bulić s jučerašnjim je danom završio svoja četiri mjeseca na razmjeni u sklopu Erasmusa, a za vrijeme provedeno u Krakovu kaže da je neprocjenjivo i da će to iskustvo pamtiti cijeli život.

Na Erasmus se prijavio prošle godine u ožujku, i od tri fakulteta koja je naveo kao svoje želje izabran je upravo za onaj kojem se najviše nadao - Jagielonsko sveučilište u Krakovu.

- Proces prijave je dug, međutim nije kompliciran. Samom prijavom na Eramus+program prijavljujete se i na stipendiju. Dobivanje stipendije ovisi o tome koliko imate ECTS bodova i kakav je prosjek ocijena - objašnjava Davor proces same prijave. U Krakovu je proveo puna četiri mjeseca i oduševio ga je.

- Vrijeme mi je doslovno proletjelo. To je grad koji je stvoren za mlade; pun je raznih događanja i festivala, a tu je i jako puno studenta, mladih ljudi i turista - oduševljeno priča pa nastavlja:

- Teško je opisati jedan tipičan dan na razmjeni jer je svaki poseban. Uglavnom se prvo odrade predavanja ili neke druge obaveze, a onda kreće zabava ili se ide na izlete. Izlazi se u barove, ide se u diskoklubove, na festivale, ili se družimo po stanovima. Osim zabave, Krakov je i kulturološki bogat grad u kojem postoje razni muzeji i bogata kulturna ponuda.

Što se tiče same nastave, smatra da je puno naučio. Uglavnom je slušao predmete koji su povezani s poljskim pravnim sustavom, ali i predmete koji prelaze okvire Poljske kao što je medicinsko pravo Europe, intelektualno pravo te komparacija Ustava zemalja istočne i srednje Europe...

- Upoznao sam puno ljudi iz svih krajeva Europe, pa čak i svijeta budući da u Krakov osim Erasmus studenata na razmjenu dolaze i studenti iz Indije, Kine, Japana, Brazila... - kaže mladi Davor, koji je peta godina fakulteta.

Zamolili smo da usporedi studiranje u Poljskoj i u Hrvatskoj. To nije lako, kaže, jer Erasmus student ima manje obveza.

- Prije svega Jagielonsko sveučilište ima puno bolju infrastrukturu, više i veće učionice, uređene kabinete, puno više profesora pa student dobije priliku biti u kontaktu s profesorom.

Većina studenata uz studiranje radi, i to u struci pa imaju više radnog iskustva. Dobra je suradnja između Sveučilišta i ostalih državnih tijela i udruga - kaže Davor, no odmah prelazi na stvari koje su bolje kod nas.

Prosječan student u Hrvatskoj, kaže, ima više znanja i, da, definitivno govori bolje strane jezike. A kod nas su i bolje menze, dodaje. ( L. Mindoljević)

3. Josip Stipeljković (24), student Pravnog fakulteta: Cijeli semestar sam primao 460 eura stipendije

Josip je 24-godišnji student Pravnog fakulteta u Zagrebu koji je u sklopu Erasmus programa boravio u Grazu. Početkom ove godine na web stranici fakulteta pronašao je popis fakulteta s kojima Pravo ima ugovor o suradnji. Prijavio se i naveo tri fakulteta na kojima je želio otići, a Graz je bio visoko na listi prioriteta. Josip solidno govori njemački, što je bio jedan od uvjeta. Razmjena je trajala jedan semestar, a ovaj student dobio je najbolju stipendiju koja iznosi 460 eura mjesečno. Ona mu je pokrila sve troškove života: najniža cijena doma je 180 eura, tako da bi bez stipendije bilo teško. Osim toga, nije se morao brinuti ni o troškovima prehrane, kao ni o drugim sitnim troškovima.

- U Austriji sam odmah počeo trotjedni intenzivni tečaj njemačkog jezika. Tu sam odmah upoznao puno ljudi i stvorio prva prijateljstva. Nakon toga slijedila su uvodna predavanja na fakultetu, a nastava je počela u prvom tjednu ožujka. Dotad su već počele i studentske zabave, koje su redoviti dio rasporeda jednog erasmusovca. Graz mi se odmah svidio: ljudi su vrlo ljubazni, a profesori zaista pristupačni. Sveučilište je odlično organizirano i dosta koriste internet, pa su vam sve informacije lako dostupne. Stalno dobivate mailove o raznim događanjima, predavanjima, tulumima... Tamo zaista znaju kako u potpunosti živjeti studentskim životom - kaže Josip.

Pojašnjava da su mu se posebno svidjeli “brown bag seminari” koji traju najviše sat vremena i odvijaju se u vrijeme ručka. Nekoliko profesora ili stručnjaka u određenom području komentira aktualna događanja, objašnjava posljedice i predlaže potencijalna rješenja. Osim toga, kaže kako je jako ponosan što je krajem svibnja u sklopu predavanja imao priliku sudjelovati i na međunarodnom forumu predstavnika jedinica lokalne i područne samouprave s posebnim fokusom na ljudska prava. Kolegije iz tih područja najviše je slušao, pa mu je odlazak na forum bio veoma važan. Kad nije bio na predavanjima, vrijeme je provodio družeći se s kolegama sa svih strana svijeta, koji su također došli u sklopu Erasmus programa.

- Navečer, a osobito vikendom rijetko se ostajalo kod kuće. Često smo bili na studentskim zabavama, druženjima u studentskim domovima ili primjerice na Schloßbergu, odakle se pruža nezaboravan pogled na Graz. Stigao sam i otputovati u Beč i Salzburg, a upoznao sam i neke hrvatske studente koji su došli na fakultet kao i ja - priča Josip. ( Z. Korljan)

4. Monika Medved (22), studentica PR-a i marketinga iz Ljubljane: Toliko mi se svidjelo u Hrvatskoj da sam ostala još jedan semestar

Monika Medved, dvadesetdvogodišnja studentica marketinga i PR-a iz Ljubljane, na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti pohađala je dva semestra novinarstva. Na razmjenu u Hrvatsku došla je jer upravo ovdje vidi mogućnost za rad.

Oduševljenje Zagrebom ne krije, kaže da joj nije žao niti jedne minute koju je provela u Zagrebu u kojem boravi već devet mjeseci.

- U prvom sam semestru, osim na FPZG-u, pohađala i kolegij na Filozofskom fakultetu. Na tečaju za strane jezike, Croaticumu, učila sam hrvatski. Uspješno sam položila sve ispite, a na kraju dobila i certifikat za znanje hrvatskog jezika na C1 razini prema europskom standardu - rekla je Monika. S profesorima i nastavom na fakultetu je vrlo zadovoljna, no ističe da ipak susjedna Slovenija ima bolje razvijenu infrastrukturu na fakultetu.

Foto: Bruno Konjević / CROPIX

- Predavanja na Fakultetu političkih znanosti jako su mi se sviđala. Profesori su dobri, spremni pomoći ako mi studenti nešto trebamo. Sviđala su mi se brojna gostujuća predavanja, gdje smo mogli iz prve ruke saznati kako se posao radi u praksi. Uz seminar i praktičan dio rada mogli smo stečena znanja isprobati u praksi. Iako fakultet možda nema najbolju infrastrukturu, svi su se trudili studentima pružiti što je više moguće. Tako smo primjerice mogli upoznati osnove snimanja i rađanja novinarskih priloga te se upoznati s kamerom i montažom. Svaki kolegij koji sam pohađala bio je zanimljiv na svoj način - tvrdi Monika. Velikih razlika u studentskom životu između Hrvatske i Slovenije nema, osim možda tek u cijeni usluga.

- Studentske usluge povoljnije su u Hrvatskoj nego u Sloveniji, ovdje je hrana u studentskoj menzi mnogo jeftinija nego u Ljubljani - tvrdi Monika.

Nakon uspješno završenog prvog semestra nedostajalo joj je više iskustva i uživanja, zbog čega je produljila svoj boravak u Hrvatskoj na još jedan semestar. Kako je stanje nezaposlenih među mladima u Sloveniji slično kao u Hrvatskoj, Monika je odlučila proaktivno pristupiti tržištu rada i u drugom semestru potražiti posao. Pošto je u prvom semestru imala jako puno kolegija, u drugom semestru je upisala samo jedan i našla posao u kojem je mogla svoje stečeno znanje upotrijebiti u praksi. ( M. Mesić)

5. Daria Ljepopio (24), studentica Filozofskog fakulteta: Tek sad mi je jasno da postoji posterasmus depresija

Prije odlaska na Erasmus često sam čula komentare bivših erasmusovaca kako im je bilo odlično i da im je to iskustvo promijenilo život, kako se žele vratiti čim prije u grad u kojem su boravili, čak sam čula i za posterasmus depresiju. Uvijek sam mislila da je to previše napuhano i da se meni nešto takvo neće dogoditi. Danas, jasno mi je da taj izraz nije bezveze skovan.

Tako priču o svom Erasmus iskustvu počinje apsolventica zagrebačkog Filozofskog fakulteta Daria Ljepopio, koja studira talijanski i španjolski jezik te književnost.

Upravo se zato prijavila za razmjenu u Italiji, kako bi usavršila jezik i bolje upoznala njihovu kulturu. Provela je, kaže, prekrasan semestar u Parmi s kojeg se vratila sa suzama u očima jer joj je bilo teško napustiti sve ono što je tamo naučila i sve ljude koje je upoznala.

Foto: Nikša Duper / CROPIX

- Kad sam tek došla, nije bilo jednostavno. Faza prilagođavanja na novi grad, jezik, okolinu i fakultet bila je teška. Ipak, to je trajalo samo prva dva-tri tjedna. Ubrzo sam se povezala s ljudima, naviknula na rutinu i svaki dan je bivao sve bolji i bolji - priča Daria, koja se zbog jezika pokušavala što više družiti s Talijanima, a ne toliko s drugim erasmusovcima. Na kraju je ipak, uz nekoliko prijatelja za cijeli život iz Italije, stekla poznanstva i prijateljstva s ljudima iz cijelog svijeta.

S Erasmus razmjene se, smatra, vratila bogatija za iskustvo koje će joj odrediti cijeli život.