Mantra o tegobama inozemnih investitora u Hrvatsku koji su grdno požalili što su ikada uložili novac ovdje stara je koliko i slobodno poduzetništvo u našoj zemlji, ali kada se pogleda primjer poput tvrtke Furnir Otok, koja se bavi preradom drva, nije teško shvatiti zašto je tako.
Naime, njemačka tvrtka Faunus od 2012. godine imala je 50 posto dionica Furnira, a drugih 50 posto pripadalo je Jozi Joviću. Kada je tvrtka njegove supruge Eko Gradnja zapala u financijske probleme, hrvatska podružnica Faunusa, Faunus Selva, dala joj je kredit, a kao kolateral uzela Jovićevu polovicu Furnira.
Međutim, iako zajam nije vraćen i Eko Gradnja je završila u predstečajnoj nagodbi, Faunus se nije uspio upisati kao 100-postotni vlasik Furnira Otok, a o svemu što se događalo za Jutarnji je ispričao Bruno Alexander Gantenbrink, član Uprave Furnira Otok i sin vlasnika Faunusa.
Počela arbitraža
Kakav je trenutačni status pravnog spora između vas i Josipa Jovića?
- Iako smo u rujnu 2013. godine postali 100-postotni vlasnici Furnira Otok, u prosincu je sud to odbio registrirati. Sudac se, zapravo, poigravao s nama, stalno je tražio neke nove dokumente. Arbitraža je trenutačno u tijeku, a tvrtka je u osnovi blokirana.
Naime, kao članovi Uprave upisani smo gospodin Jović i ja i svaku odluku moramo potpisati obojica. Od svibnja ove godine Jović odbija platiti Hrvatskim šumama i zadnjih osam tjedana naprosto ne možemo raditi jer bez repromaterijala od Hrvatskih šuma nemamo čime raditi.
Jović u međuvremenu izbjegava svaki dolazak na arbitražne postupke Hrvatske gospodarske komore, ali očekujemo da će početkom siječnja biti donesena finalna odluka.
Kakvu odluku arbitražne komisije očekujete?
- Pošto sam dobro upućen u slučaj, znam da je pozicija gospodina Jovića vrlo slaba jer, prije svega, zašto bi netko toliko odlagao donošenje odluke ako očekuje da će pobijediti u arbitraži? Siguran sam da smo sve napravili po pravilima i da ćemo vrlo brzo biti registrirani kao stopostotni vlasnici i baciti se na razvoj kompanije.
Po vašem mišljenju, koja je motivacija Joze Jovića za toliko otezanje s arbitražom?
- Prije nekoliko dana naš odvjetnik je dobio poziv njegova odvjetnika Ante Župića, preko kojeg je Jović poručio da traži da mu se isplati 1,78 milijuna eura ili će u suprotnom Furnir Otok otjerati u bankrot. Jednostavno, traži ‘zlatno rukovanje’, odnosno isplatu za izlazak iz firme, a njegovo oruđe da nas ucjenjuje je nepotpisivanje zadužnice.
Radnici na čekanju
Je li u ovakvoj situaciji moguće raditi, što to znači za tvrtku i radnike?
- Tvrtka je blokirana, svi radnici su poslani kući prije šest tjedana, mi ih plaćamo, ali bez resursa nema ni posla. Radnici su, inače, voljni i spremni raditi, potpisali su peticiju zahtijevajući da gospodin Jović počne surađivati.
Hoćete li moći spasiti ovu poslovnu sezonu?
- Nažalost, ne, ti rokovi su prošli. Ako dobijemo odvezane ruke u prvom tjednu siječnja, možda ćemo moći dobiti dovoljno resursa da odradimo godinu. Sezona je obično između studenog i veljače i u tom periodu morate skupiti dovoljno zaliha kako biste raditi od veljače do rujna ili listopada. Imali bismo samo šest tjedana da skupimo sve potrebne repromaterijale.
Mi imamo 1,5 milijuna eura na bankovnom računu i bez problema bismo mogli kupiti resurse, ali kao što sam već rekao, Jozo Jović odbija suradnju i ne želi supotpisati nijednu odluku.
Koliko ste novca dosad investirali u Furnir Otok?
- U Hrvatskoj smo ukupno dosad investirali više od 30 milijuna eura, jedni smo od najvećih privatnih vlasnika šuma, uložili smo i u pilanu, šoping centar u Splitu, a u Furnir Otok 6,25 milijuna eura. Izvorna ideja mog oca bila je investirati u šumarstvo, 2008. smo počeli gledati po Europi gdje bismo mogli investirati i jedina zemlja u kojoj je bilo dostupnih šuma bila je Hrvatska.
To je razlog zašto smo uložili novac tu. Želim naglasiti da je Hrvatska dobila takav nevjerojatan dar od majke prirode, nigdje nisam vidio tako divne šume i mi to želimo dalje razvijati.
Koliko je Furnir Otok vrijedan?
- Trenutačno tvrtka vrijedi manje nego što smo mi u nju dosad uložili, u potpunosti je financirana dugom koji sami moramo refinancirati. Ali, refinancirat ćemo dug samo ako sami budemo kontrolirali novac koji smo uložili.
Kad je Jović osnovao Furnir Otok, sve strojeve kupio je od jedne bankrotirane tvrtke iz Austrije za 920 tisuća eura, a onda je dio te opreme prodao Furniru za 5 milijuna eura. Već smo podnijeli jednu kaznenu prijavu protiv obitelji Jović i Eko Gradnje.
Koliko ljudi zapošljavate?
- U vašoj zemlji smo prisutni od 2010. godine, u svim našim poslovima imamo više od 200 stalnih zaposlenika, a u sezoni preko 500 ljudi.
Što je glavni proizvod Furnira Otok?
- Hrastova građa i furnir, a u bliskoj budućnosti želimo investirati u pilanu, trebat ćemo još 80 do 100 radnika, uz 110 koje trenutačno zapošljavamo u Furniru.
Pod pretpostavkom da arbitraža dâ vama za pravo, koliko još planirate investirati u tvrtku?
- Ne mogu govoriti o tome, ali naš cilj je postati najbolji isporučitelj hrastovih proizvoda u Europi.
Neshvatljive prepreke
Kako na vaše probleme reagiraju poslovni ljudi iz Njemačke, posebice drugi potencijalni investitori u Hrvatsku, kada im objasnite što vam se događa?
- Njima je to vrlo teško shvatiti, ali unatoč svemu nismo dosad primijetili nikakav negativan dojam. Čak i uza sve, mi smo sretni što smo uložili novac u Hrvatsku. Imate prekrasnu prirodu i izvrstan potencijal da se razvijete u pravom smjeru i da postanete jedna od najbogatijih zemalja u Europskih uniji.
Ali?
- Ali, pravosudni sustav, čini se, koči investicije. Mi investiramo vlastitim novcem, zbog čega nismo u raljama banaka, jer da jesmo, vjerojatno bismo dosad već odustali.
Što je najgore s čim ste se kao investitor susreli u Hrvatskoj?
- To što je ovdje za sve potrebno jako, jako puno vremena kada je riječ o administraciji.
Ali da istaknem pozitivan primjer, odlično radimo s Hrvatskim šumama, odlični su dobavljači.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....