Sve dovedite. Žene, djecu... svi dođite. Dečki, mi vas sve želimo u Kanadi – zaorio je 40-godišnji Michael Patterson, a napučenom dvoranom razlio se žamor, piše Globus .
Malo tko vjeruje što čuje.
Djelomično zato što Patterson, ozbiljan direktor i lovac na glave, na sebi ima roza košulju i gotovo uopće ne odaje dojam kanadskog head-huntera u potrazi za novim kadrovima.
A onda opet, sumnja je tu djelomično i zbog toga što poslovna ponuda koju Patterson upravo predstavlja pred nekoliko stotina Hrvata, Srba i Bosanaca za većinu njih zvuči kao priča za malu djecu.
“Ti zbilja vjeruješ da je Kanada obećana zemlja?”, trkne jedan nevjerni Toma svoga susjeda, a ovaj samo odmahne rukom pa u bradu promrmlja da treba pričekati da se tamo uopće stigne.
Proljetna je subota, točno 18 sati, a u dvorani Mimoza zagrebačkog hotela Double Tree Hilton upravo je počela selekcija za “posao iz snova”: kanadska head-hunting agencija Pro Hire Solutions i hrvatski Mojposao.net posreduju u zapošljavanju profesionalnih vozača preko bare, u dalekoj Kanadi u koju su za poslom u nekoliko zadnjih godina pohitale tisuće nezaposlenih Hrvata.
Lovci na radnike Kanadski lovci na kadrove u nevjerici promatraju kako se hotelska dvorana puni brzinom košnice: red za “kartu za bolje sutra” proteže se sve do rotirajućih vrata dupkom popunjenog Hiltona, a dizala kojima na drugi kat stižu potencijalni kandidati ritmički zvoncaju bez prestanka, kao da su se pokvarila.
S profesionalnim vozačima kamiona, šlepera i cisterni na orijentacijski razgovor za posao stigle su i cijele njihove familije, većinom supruge te nešto manje sinova i kćeri koji žele vidjeti kamo im to odlaze očevi i ima li u Kanadi mjesta i za njih.
Među njima, probilo se tu dvoje uljeza iz medija.
I to novinari Globusa koji su jedini uspjeli od Kanađana dobiti dozvolu za fotografiranje i prisustvovanje regrutacijskom procesu.
“Slobodno sve slušajte i snimajte, ali obavezno naglasite jedno – da je postupak selekcije u potpunosti besplatan i da kandidati za posao do dolaska u Kanadu ne moraju iz plaćati nikakve naknade”, govori mi Patterson dok pokušava dočekati da se red napokon smanji, a u dvorani konačno zatvore vrata.
Patterson je direktor Pro Hire Solutions kompanije koja u ovom slučaju posreduje za tvrtku Canada Cartage, jednu od deset najvećih prijevozničkih kompanija u toj zemlji.
To je bilo dovoljno da se na natječaj za ovaj posao javi 500 kandidata, a na razgovor u Hilton prošle subote stigne njih 200.
No tjednima prije dolaska do dvorane Mimoza svi su kandidati prvo morali proći selekcijski razgovor s Pattersonom, i to putem Skypa.
Tu se uglavnom provjeravalo govore li vozači engleski, što je preduvjet za posao u Kanadi.
Ne moraju ga, doznajem, govoriti baš savršeno, ali moraju se znati barem okvirno sporazumijevati kako im se ne bi dogodilo da posred Rocky Mountainsa zatrebaju pomoć, a baš ne znaju izustiti ni “help me”.
Uostalom, ne poznaju li jezik, teško mogu razumjeti upute koje im na mikrofon govore Patterson i Melanie Vienneau, menadžerica za ljudske resurse tvrtke Canada Cartage.
Riječ je o kompaniji koja obavlja prijevozničke usluge za veliki broj svjetskih i kanadskih kompanija.
Recimo, Canada Cartage vozi za Coca-Colu, usluge pruža i za Fedex, u njenim se kamionima često nalaze proizvodi Ajax, a klijent im je i američka tvrtka Home Depot.
Dobiju li posao u ovoj kompaniji, hrvatski radnici radit će za stoljetnu tvrtku koja u vlasništvu ima 3800 kamiona te milijun i 200 tisuća četvornih metara skladišnog prostora.
Prijevozničke poslove obavljaju po cijeloj Kanadi, ali većina Hrvata koji dobiju posao bit će smještena na zapadu zemlje, u British Columbiji i Alberti te gradovima Calgary, Vancouver, Victoria ili Edmonton.
Konkurencija “Uzimamo vozače po cijelom svijetu, ali dio njih po dolasku u Kanadu zna prijeći kod drugog poslodavca zbog čega smo uvijek u potrazi za dobrim kadrom”, objašnjava Melanie čija je kompanija počela s radom 1914. godine, kad su umjesto kamionima robu po Kanadi još prevozili konjskim zapregama.
Uvjeti, barem na prvu, većini se vozača čine dosta dobri.
...