Zbog političke krize u Ukrajini i mogućih sankcija protiv Rusije sljedećih mjeseci neće biti pregovora o prodaji dionica Ine naftnom gigantu Rosneftu. Hrvatska i mađarska strana morat će, naime, pričekati rasplet događaja, a ta nova situacija dodatno će zakomplicirati ionako zamršene odnose između najvećih dioničara Ine , hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a.
Kako se produbljuje kriza naftne industrije u svijetu - potrošnja nafte i naftnih derivata kontinuirano opada, rafinerije i benzinske crpke zbog malih marži rade s gubicima pa su profiti svjetskih naftnih kompanija sve manji - nužno je što prije pronaći izlaz iz pat-situacije u kojoj su se našli MOL i Vlada Zorana Milanovića. Svako odugovlačenje imat će fatalne posljedice za razvoj i budućnost Ine. No, hrvatska strana, upozorio je ugledni znanstvenik i ekonomist koji je želio ostati anoniman jer je, kako kaže, riječ o političkim pitanjima, mora najprije razriješiti dvije temeljne dvojbe.
- Ponajprije, u Ini nisu najvažniji problem upravljačka prava. Najveća je pogreška napravljena 2003. kada su vlasnička prava dana u ruke Upravi, umjesto da budu koncentrirana u Skupštini i Nadzornom odboru. Tako je Uprava, umjesto da se bavi efikasnošću poslovanja, bila zaokupljena vlasničkim odnosima. Pritom je hrvatska strana bila hendikepirana jer je država uvijek puno sporija i neefikasnija pri donošenju odluka od privatnog sektora. Da su se vlasnički odnosi i pitanje razvoja Ine rješavali na razini Skupštine i NO-a, tada uopće ne bi bilo važno imaju li većinu u Upravi Mađari, Hrvati ili netko treći, bilo bi samo bitno da profesionalno upravljaju kompanijom. Drugi je problem to što Vlada, da bi mogla kompetentno pregovarati s MOL-om, mora imati razrađen dokument o strategiji razvoja Hrvatske do 2050.
Samo se na temelju jasne vizije razvoja gospodarstva može predvidjeti kako će Ina izgledati za pet ili deset godina i koja joj je stvarna vrijednost. Hoće li to biti kompanija koja je zbog konkurencije na domaćem tržištu već izgubila dio prihoda, hoće li pokrivati potrebe samo domaćeg tržišta ili će se proširiti i na regiju? Što se očekuje od istraživanja nafte i plina u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, koliko će se za pet ili deset godina u nas trošiti naftnih derivata, struje, plina i kakve će implikacije poslovanje Ine imati na hrvatsko gospodarstvo? Sve to valja procjenjivati u kontekstu tržišta energenata u svijetu. Nema strategije razvoja, pa nema ni odgovora na ta pitanja - istaknuo je sugovornik Jutarnjeg lista.
Odgovornost za to, prema mišljenju stručnjaka za energetiku, snosi politika koja ne razumije da planiranje nije socijalistička izmišljotina.
- Da bi se osigurali uvjeti za razvoj gospodarstva, država mora znati u kojem će se smjeru razvijati njena ekonomija. Moderno društvo je nezamislivo bez integracije znanosti, gospodarstva i države. Naša su jedina šansa nove tehnologije i proizvodi, no u nas nitko ne proučava te nove trendove. Imamo vrhunske stručnjake i doktore znanosti za energetiku, poput Gorana Granića, Igora Dekanića i Tomislava Dragičevića koji bi mogli razraditi strategiju razvoja energetike, ali to politika ne zna iskoristiti. Svakoga tko odugovlači s donošenjem odluka, vrijeme će nemilosrdno pregaziti.
Posljednjih desetak godina naftna industrija, nekada jedna od najprofitabilnijih na svijetu, počela se urušavati. Sve je manja potražnja za naftom jer se otkrivaju nove tehnologije i goriva, novi izvori obnovljive energije. Sve je više automobila na struju i plin, novi potrošači naftnih derivata troše manje goriva, a istodobno se donose mjere za smanjivanje emisije CO2.
EU još nije donijela odluku hoće li, po uzoru na SAD, dopustiti da se plin i nafta vade iz škriljevca. A upravo zbog toga cijena plina u Americi upola je manja nego u Europi pa velike tvrtke najavljuju preseljenje pogona u SAD. U Europi se zatvaraju plinske elektrane jer cijena struje stalno pada, a plina raste.
Ina će, ako se ostane baviti samo naftom i naftnim derivatima, imati sve manje posla, padat će joj prihodi i smanjivati uplate u proračun. Ti trendovi mogu se zaustaviti samo širenjem poslovanja na druga područja, no Vlada je upravo odlučila oduzeti Ini plinski biznis.
Sve je to posljedica činjenice da Ministarstvo gospodarstva pregovara o Ini bez znanstveno utemeljenih podataka. Inzistira se na očuvanju rafinerija u Sisku i Rijeci, a nitko nema pojma koliko će se sljedećih godina u Hrvatskoj trošiti benzina, mazuta i dizela. Niti se zna što će biti s ruskim rafinerijama u Srbiji i BiH, koje rade s velikim gubicima. A bez tih podataka ne može se dati odgovor na pitanje trebaju li nam jedna ili dvije rafinerije i kako će za deset godina izgledati Ina.