Dramatična sudbina dječaka (10) kojem je zabranjeno ići u školu

Ovo nije rješenje, ovo je neuspjeh cijelog sustava. Riječ je o djetetu koje ima problema, koji odlaskom u drugu školu neće nestati. Vrlo vjerojatno će tek sada eskalirati. Ostaje mi jedino nadati se da ćemo svi nešto naučiti na ovom primjeru i da se ovo neće ponoviti - rekao je prije godinu dana ravnatelj škole u Španskom iz koje se njihov učenik morao ispisati zbog revolta roditelja ostale djece koji više nisu željeli trpjeti djetetove ispade u školi.

Ravnateljeve riječi dijelom su bile proročanske. Dječakovi problemi nisu nestali, eskalirali su. Međutim, sustav nije naučio ništa.

Godinu dana poslije ponavlja se ista priča: u novoj školi, 4. po redu od početka djetetova školovanja, u kojoj je pohađao četvrti razred, roditelji su najavili da djecu neće poslati u školu ako u razredu i dalje bude taj dječak - iznimno pametan i inteligentan, ali krajnje problematičnog ponašanja za koje, tvrdi niz stručnjaka i svjedoka, ima punu podršku svojih roditelja, u prvom redu oca. Kad dječak na nastavi počne telefonirati i igrati se mobitelom, a učiteljica ga opomene, on pita koji mu zakon to brani. Kad pozove oca, otac lakonski pita tko su učitelji da naređuju njegovu sinu kako da se ponaša u školskom okruženju i koji pravilnik to regulira. Kad asistent u nastavi fizički spriječi dječaka da napadne drugo dijete, otac svog sina odvede u bolnicu, evidentira masnice na rukama i traži kazneni progon asistenta zbog zlostavljanja djeteta. Pila je svaki put okrenuta naopako, svi to vide i svi tvrde da ne mogu - ništa. Prosvjetne vlasti na kraju su se odlučile “za rješenje koje će biti na dobrobit i dječaka i ostale djece u školi”. Konkretno, odlučile su da će se dječak nadalje školovati - doma.

Prijava protiv asistenta

A već prije godinu dana ravnatelj bivše škole nepogrešivo je znao u čemu je problem i u čemu je rješenje. Problem je u dječakovim roditeljima, a rješenje u većoj angažiranosti socijalnih službi i preispitivanju zakona i pravilnika koji sada daju roditeljima neopravdano veliku autonomiju, čak i ako upravo oni svojim ponašanjem izravno štete djetetu i cijeloj sredini. Taj je ravnatelj tijekom školske godine poslao 380 različitih dokumenata na sve relevantne adrese, tražeći pomoć. Redovito je obavještavao socijalnu službu, ekscese prijavljivao i policiji, osnovao je stručni tim za pomoć dječaku, ali nije bilo nikakvog uspjeha. Jer je za sve trebao pristanak roditelja.

Centar za socijalnu skrb naredio je procjenu djeteta, roditelji su, kaže, odbili to učiniti u predloženoj ustanovi. Onda su izrekli nadzor nad roditeljskom skrbi - roditelji su se žalili, a tijekom žalbe centar ne može ništa. Ravnatelj je tražio asistenta u nastavi i posebno educiran psihološki tim - ali za to u aktualnom proračunu nije bilo novca. Roditelji su tražili preseljenje dječaka, ali, sve da je i htio, ravnatelj to nije mogao provesti: postoji gradacija sankcija - od opomene nadalje. Ravnatelj izrekne opomenu, roditelji se žale. Tijekom cijele godine uspio je doći do strogog ukora.

Slično se ponovilo i u novoj školi. Nastavnici u tragikomičnoj šali kažu da su bili uspješni jer otac nije podignuo ni jednu kaznenu prijavu protiv njih. Osim protiv asistenta u nastavi. Bude li osuđen, asistent može zaboraviti na posao u struci: bit će kažnjen za zlostavljanje djeteta. U školi je bila i prosvjetna inspekcija. Utvrdili su obrazac ponašanja dječaka i oca. Ustanovili su da je dječak fizički napao drugo dijete takvom silinom da mu je, tijekom udarca, pukla šaka. Razrednu kolegicu kojoj su se rastali roditelji vrijeđao je prostačkim izrazima, aludirajući na seksualno ponašanje njezine majke.

Roditelji ne surađuju

Nakon posjeta školi viši je savjetnik ravnatelju naložio 11 mjera. Svaka mjera počinje s “ravnatelj škole treba roditeljima skenuti pozornost da” - dijete ne može nasilno rješavati eventualne nesporazume, da roditelji svojim ponašanjem omalovažavaju sve njihove napore itd. Ravnatelj se nad tim mjerama mogao samo nasmijati. Roditelji smatraju da je dijete u pravu. Kako im onda skrenuti pozornost?

- Da je ovaj dječak rastao u nekoj drugoj obitelji, vjerujem da bi opet bio novinska vijest. Kao prvak u nekoj nastavnoj disciplini - sjetno kaže jedan djelatnik škole. Otac dječaka smireno priča o svom djetetu. Njegov sin, kaže, nema nikakvih problema u ponašanju. Odličan je učenik, nikada nije agresivan ni ekscesan - upravo suprotno, često je žrtva, a da nitko ne reagira. Uvjereno tvrdi da su djetetovi problemi zapravo politički napad na njega - svi su incidenti inscenirani i izazvani zbog njegova političkog aktivizma, od iznadstranačkih političkih struktura koje su umrežene na nepojmljiv način. Infiltrirale su se u sve pore dječakova života, od škole do sportskog kluba. Prema našim informacijama, ocu je u jednom periodu bila djelomično oduzeta poslovna sposobnost.

- Kad su nam u školi u Španskom lani savjetovali premještaj u drugu školu, tražio sam i dobio izričit navod da to nije zbog nekakvog nasilja od strane mog sina, nego zbog pritiska dijela roditelja, eksponiranosti u medijima, zaštite dobrobiti, fizičkog i mentalnog zdravlja mog sina i osiguranja zdrave odgojno-obrazovne sredine koju škola trenutno ne može osigurati. Takvu preporuku dobio sam napismeno. Mislim da to sve govori - kaže otac.

Očeva prošlost

I sada će, kako nam je rekao, od ove škole tražiti da se eksplicitno istakne da dijete ne ide na školovanje doma zbog ekscesnosti ili nasilja. Na temelju preporuke iz bivše škole pokrenuo je dvadesetak sudskih sporova, uglavnom protiv medija, koji su objavili da će dijete biti preseljeno zbog problematičnog ponašanja. Imao je napismeno da to nije točno. Iako su incidenti prijavljivani centru i policiji, dobio je napismeno da dijete nije preseljeno zbog nasilja. Dobije li pismenu potvrdu i ovaj put, mogu se očekivati novi sporovi. Kako nam je otac rekao, od odštetnih zahtjeva u tijeku mogao bi dobiti milijun kuna. Uz to, digao je veći broj kaznenih prijava protiv policije, centra za socijalnu skrb, nepoznatih osoba, roditelja druge djece... Otac je bivši branitelj, invalid Domovinskog rata, bivši pripadnik interventne policije. Dijagnosticiran mu je PTSP. Kaže da se redovito javlja psihijatru i da nema nikakvih problema. Njegovo je ime bilo spominjano u kontekstu suđenja tzv. zločinačkoj skupini. Osuđen je na Prekršajnom sudu zbog obiteljskog nasilja. Nedavno je proveo noć u pritvoru zbog sukoba s policajcem.

Odlasci psihijatru

Svaki incident tumači na svoj način.

- Nije bilo nikakvog obiteljskog nasilja. Supruga i ja imali smo bučniju obiteljsku svađu jer je ona žustro reagirala prema djeci. Ja sam se usprotivio i počela je svađa. Pošto smo pod povećalom, susjedi su zvali policiju. Kad su došli, rekli su da moramo oboje ići s njima. Ja sam se usprotivio i rekao - idem samo ja, krivite mene, žena mora ostati s djecom. Proveo sam noć kod njih i izveden sam pred suca. Iako nije bilo nasilja i iako me moja supruga ni za što nije optužila, osuđen sam na 12 mjeseci psihosocijalnog tretmana u centru za socijalnu skrb. I to u našem nadležnom centru protiv kojeg sam ranije podigao kaznenu prijavu! Naravno da ću pobijati tu odluku - tumači otac koji tvrdi da asistent u nastavi nije pokušao spriječiti tučnjavu, već je u dva navrata nasrnuo na njegova sina, nazivajući ga idiotom. I za to ima objašnjenje.

- Dio napada na dijete iniciran je i motivom izbjegavanja odštetne odgovornosti. Dan prije toga imao sam ročište u jednom sporu protiv važne osobe. Asistent je zbog toga bio nervozan. I inače to nije funkcioniralo, asistent ga je u nekoliko navrata pokušavao isprovocirati. Moj je sin počeo mucati otkad je dobio asistenta. Branio mu je da bude dijete. Nije mu dao ni da trči. Toga dana asistent ga je ničim izazvan bacio sa stolice. Nitko od odraslih nije zaštitio dijete. Asistent ga je opet napao u svlačionici. Dijete je pobjeglo doma. Odveli smo ga u Klaićevu bolnicu. Ispričali smo što se dogodilo i liječnici su pozvali policiju - priča otac.

Kaže da dijete vodi psihijatru. Ne u ustanovu koju je tražio centar, nego u uglednu bolnicu. Tvrdi da dijete nema dijagnozu i da mu je psihijatar potreban zbog sanacije nastale štete.

Dječak koji će se sada školovati kod kuće ima i sestru, jednogodišnju djevojčicu. Centar za socijalnu skrb, koji je do sada bio potpuno neuspješan u provođenju svojih mjera, nada se da će konačno ući u obitelj i vidjeti što se događa. Nakon prijave za obiteljsko nasilje, sada imaju i nalog Prekršajnog suda da izvide u kakvim uvjetima žive djeca. Nadaju se da će roditeljev (ne)pristanak sada imati manju težinu.