OTKRIVAMO Odbili besplatni sustav za navodnjavanje pa im država oprostila najam za sušnu godinu!?

Kada je u travnju 2011. godine ministar poljoprivrede Božidar Pankretić u Međimurju svečano pustio u pogon sustav za navodnjavanje na vodocrpilištu uz akumulacijsko jezero HE Čakovec, veliki naslovi u novinama dali su naslutiti da će međimurska poljoprivredna proizvodnja doživjeti novi procvat. Dvije godine građen kao pilot-projekt vrijedan 26 milijuna kuna, taj sustav navodnjavanja kod Kušanca financiran je sa 80 posto sredstava Ministarstva regionalnog razvoja i 20 posto Međimurske županije.

U planu je bilo navodnjavanje 250 hektara zemlje koja je uglavnom državna i dodijeljena je poljoprivrednicima u dugogodišnji zakup, koji oni sada trebaju plaćati po cjeniku koji je viši jer je riječ o zemlji koja se navodnjava i može dati bolje prinose. No, suprotno očekivanjima, zakupcima koji su prije desetak godina sklopili ugovore o zakupu i bave se ratarstvom (kukuruz, pšenica...) nije bilo isplativo sklapati ugovore koji im “samo donose dodatne troškove”, pa prve godine nitko nije htio potpisati ugovor o korištenju sustava.

Skupa investicija

- Priključenje na naš sustav je izuzetno povoljno. Županija subvencionira sa 50 posto sredstva za naknadu po hektaru i to korisnike stoji 200 kuna, a cijena potrošenog kubika vode je manja od 20 lipa. Problemi su počeli kada neki od zakupaca nisu ispunili svoje ugovorne obveze da uz zakupninu plaćaju i priključenje na sustav za navodnjavanje. Mi smo im ponudili ugovore, ali oni ih nisu potpisivali - kaže Danica Pošta, pročelnica Upravnog odjela za poljoprivredu Međimurske županije.

NENAD KOSI - Šef udruge povrćara koji smatraju da je zemlja dana podobnima te da je treba dati onima koji će je navodnjavati

Lani je zato odlučeno da će se sustav moći koristiti besplatno, ali da bi on do kraja funkcionirao, korisnici moraju uložiti svoja sredstva za razvlačenje sustava po svojim površinama. Mnogim je ratarima to bila investicija za koju nisu bili spremni, pa su sustav koristili samo rijetki povrćari. Ove je godine ipak sklopljeno pet ugovora i postavljeno sedam vodomjera za površine od oko 40 hektara od ukupno 250 rasploživih i spremnih za navodnjavanje.

Pročelnica Pošta kaže da će se taj problem uskoro morati riješiti jer “investicija je prevelika da bude tako slabo iskorištena”. Ili da neki od zakupaca navodnjavaju svoja polja kukuruza, šećerne repe ili pšenice kada se zna da je navodnjavanje naisplativije na površinama povrtlarskih kultura.

Politički projekt

Međutim, međimurski proizvođači povrća, koji su itekako zainteresirani za navodnjavanje svoje proizvodnje mrkve, peršina, paprike ili rajčice, do državne zemlje koja je navodnjavana nisu ni mogli doći putem natječaja. Nenad Kosi, predsjednik udruge međimurskih povrćara Zeleni vrt, kaže da je svemu kumovala politika.

- Taj projekt navodnjavanja bio je politički projekt zamišljen da se državna zemlja dodijeli proizvođačima koji su tada bili podobni po kriterijima Hrvatske seljačke stranke. Lokalni šerifi dobili su zemlju, a povrćari, kojima je ta zemlja trebala i koji bi je stavili u funkciju već idući dan, na natječaju nisu prošli. A sad što je, tu je - kaže Kosi, koji je najveći proizvođač povrća u Međimurju. I on se kandidirao za tri parcele na tom području i nije prošao ni na jednom.

- Morate znati da su ti proizvođači potpisali ugovor kojim su se obvezali koristiti i plaćati taj sustav u roku godinu dana od potpisivanja ugovora. Zna se što bi se trebalo dogoditi ako se ugovor ne poštuje. Mislim da tu ne bi trebalo biti dileme - kaže Kosi.

NADOHVAT RUKE Crpna stanica nalazi se odmah pokraj polja

On rješenje vidi u ponovnom raspisivanju natječaja za površine koje se navodnjavaju te u davanju prednosti tvrtkama kojima će navodnjavanje više koristiti jer se “s jednog hektara na kojem se proizvodi mrkva može zaraditi 150.000 kuna, a od pšenice jedva 7000 kuna”.

- Možete zamisliti koliko tu država izgubi poreza. No, najveći je paradoks da oni taj sustav uopće nisu koristili iako je bio besplatan, a te godine kada ga nisu koristili, bili su oslobođeni plaćanja zakupnine za državnu zemlju jer je proglašena šteta od suše! Pa, recite mi tko je tu normalan - pita se Kosi, koji čeka proširenje sustava na njegov Tetovec.

Na svojem gospodarstvu Kosi na 55 hektara povrtnih kultura proizvodi povrće za velike trgovačke centre. Lani je, kaže, državi platio oko 900.000 kuna raznih poreza i davanja.

Problem krađa

Da bi se ovaj problem trebao riješiti, smatra i Igor Rešetar, proizvođač mlijeka, stočar i ratar iz Kuršanca. On je jedan od zakupaca državne zemlje nadomak vodocrpilišta, pa kaže kako bi bilo najbolje da stočari i povrćari zajedno sjednu i dogovore se o eventualnoj zamjeni zemljišta u zakupu. Naljutile su ga Kosijeve optužbe o dodjeli zemlje preko veze.

Akumulacijsko jezero u neposrednoj je blizini crpne stanice i poljoprivrednih površina

- Da, ja sam član HSS-a i dobio sam tu zemlju na natječaju, ali ne mogu se sjetiti gdje je bio gospodin Kosi kada je 1994. raspisan natječaj za zemlju i kada je trebalo ulagati u spas hrvatskoga mljekarstva. Nema smisla ni da ja sada pitam Kosija koliko je uistinu domaće mrkve koju preradi u tvornici koju mu je država izdašno financirala dok ju je gradio. Što se mene tiče, bilo bi najbolje da sjednemo za stol i dogovorimo se o pravednoj zamjeni zemljišta u najmu - kaže Rešetar.

No, obje se strane slažu barem u jednom. Kako se god zemlja podijelila, država će kao vlasnik morati riješiti problem krađa koje se godinama događaju na poljima. Izgleda da su Romi koji žive u okolnim naseljima nasade povrća shvatili kao samoposluživanje.

Lokalno stanovništvo žali se kako nisu rijetki ni slučajevi da noću dolaze u prave berbe s kombijima, a sutradan to povrće prodaju na tržnicama. Uz opustošena polja krumpira, paprike i mrkve, na meti je čak i korisna metalna sirovina sa sustava za navodnjavanje.

Otpad na njivama

U potrazi za metalom režu se električne instalacije, pa i vodovodni i kanalizacijski šahtovi. Umjesto da na njivama niču pogoni za preradu povrća, na njima se odlaže različiti otpad dovučen iz cijelog Međimurja. Unatoč upozorenjima stanovništva i intervencijama policije, mnogi proizvođači gotovo da i odustaju od ozbiljne proizvodnje dok se ne riješi taj problem.