‘Gledala sam i Savku i Tita, a ulazak u EU ne smijem’

Bila su neka druga vremena. Tridesetih godina prošlog stoljeća Jelačić plac, sada mjesto središnje proslave ulaska u EU, za Danicu pl. Durbešić, tada djevojčicu, bio je njeno prvo igralište. U glomaznom stanu na kućnom broju 15 njena je majka tih godina otvorila Institut Paris, prvi kozmetički salon u Kraljevini Jugoslaviji, jedan od onih u kojima se mušterije nije oslovljavalo imenom nego isključivo titulom.

Spuštene rolete

Danica je kroz desetljeća života u središtu grada uživo s prozora gledala govore Savke Dabčević-Kučar i Josipa Broza Tita te povratak spomenika banu Josipu Jelačiću 1990. godine, kada je dr. Franjo Tuđman držao govor pred više od deset tisuća ljudi. Svjedočila je iz prvog reda neovisnosti Hrvatske, legendarnim koncertima Prljavog kazališta i nedavnom povratku generala Ante Gotovine iz Haaga.

No, Danica Durbešić, kao uostalom i ostalih 126 stanara s adresom prijavljenom na Trgu bana Jelačića, uskraćeni su za svečanosti ulaska Hrvatske u EU.

Daničine prozore prekrili su velikim bijelim projekcijskim platnom, a policajci su u posljednjih tjedan dana stanare upozorili da prozore drže zatvorene i po mogućnosti spuste rolete.

- To je život, izdržat ćemo i to - rekla nam je Danica koja će u ponedjeljak ujutro, kako kaže, dočekati četvrto državno uređenje u kojem je živjela. Dolac i Splavnica bili zatvoreni i pusti, a Jelačić plac natrpan kranovima, reflektorima i pozornicama koje su uoči početka svečanosti prolazile zadnje ušminkavanje. Središte Zagreba tako je samo 12 sati prije nego što će zemlja i službeno postati dio Unije bilo potpuno pusto.

Dosadno i pusto

Stotine policajaca razmjestilo se po svim raskrižjima, u Zagrebu ih je preko vikenda više od tisuću, a građani kao da su se prepali stalnih upozorenja o blokadama i gužvama. Ništa, ustvari, osim policijske opsade nije ukazivalo da Zagreb diše u svečanom ritmu - ulice su više podsjećale na jedan od pustih vikenda u kolovozu. No, zato se orilo sa Zrinjevca, na kojem su se prijepodne uštimavali Faroski Kantaduri, klapa s Hvara koja je čekala svoj nastup na Trgu.

Njih 14-orica u mornarskim uniformama između pjesama žvaču mentol bombone, poziraju građanima i grla pročišćavaju crnim vinom. Za nastup su se pripremali dva mjeseca, a isto toliko trajale su provjere svakog člana u policiji. Proslava je dugo pripremana, ali svejedno ih je na generalnoj probi, tvrde, dočekalo premalo mikrofona i kaotično stanje. - Ja bi reka da smo mi u Europi ka doma. Moramo se dokazati ne samo ričima, nego djelon - kaže nam jedan od njih. U Europi su doma i Danci koji su članovi europske obitelji od 1973. ili, kako to opisuju studentice Ditte i Leonie - cijelu vječnost. Stoga nas uvjeravaju da je pristupanje odličan potez.

Kamenita vrata

- Mi u Danskoj osjećamo samo dobre posljedice članstva - rekle su. U Zagrebu su na svečani dan slučajno jer im je krajnja destinacija Pula. Slaviti ne misle jer, kako potiho priznaju, noć prije ‘su zaglibile. Ditte i Leonie su se uputile na Gornji grad, ali tamo se u nedjelju nije moglo.

Policajci su na punktu kod Kamenitih vrata dalje propuštali samo stanare i dužnosnike. - Ovdje smo 12 sati u komadu, ali takav je posao - kaže nam Atina P. (22), policajka koja je plijenila pozornost prolaznika, a neki su je i fotografirali.