Vlada čeka da strah poprimi opće razmjere?

Bombe su uvijek, u svakoj državi i društvu, razlog za paljenje alarmnog svjetla. Ako u Vladi misle da mogu odšutjeti eksplozije po Zagrebu i samo policiji prepustiti neka odradi posao, onda opasno podcjenjuju svoju odgovornost. Premijer Zoran Milanović morao bi se obratiti javnosti, kako bi smirio njenu, u ovakvim situacijama posve logičnu uznemirenost. Kad će, ako ne sada?

Kad su Zagrebom zadnji put tutnjale mafijaške detonacije, tadašnji premijer Ivo Sanader odmah je izašao pred kamere i poslao poruku da Hrvatska neće biti Belfast, što je zapečatio dovodeći profesionalca Tomislava Karamarka za ministra policije. Možda današnja situacija nije tako dramatična. Možda eksplozivne naprave nemaju tako zloćudan potpis. Počinitelji ni motivi još nisu poznati pa ništa ne treba prejudicirati. Premijer Milanović možda ne mora smjenama u policiji demonstrirati odlučnost, ali neoglašavanje čelnih ljudi u državi u ovakvoj situaciji pogoduje širenju glasina i stvaranju panike. Vjerojatno bi se i predsjednik Republike trebao obratiti javnosti i ozbiljnošću svoje funkcije pozvati na smirivanje u posljednje vrijeme jako podignutih tenzija. Nikoga ne treba prozivati, ali javnost treba upozoriti da neodgovorni dileri histerije ugrožavaju stabilnost države.

Očajna ekonomska situacija gotovo neminovno rezultira i društvenim potresima. Bilo je samo pitanje vremena kada će gospodarsko urušavanje početi proizvoditi i političku rastrojenost. Nezadovoljstvo i nervoza neprestano rastu. Takva situacija traži razumne glave, a ne piromane. Međutim, Hrvatska je suočena s pravom provalom nepojmljivo neodgovornih poziva na sukobljavanje i nasilje. I to s mjesta koja bi morala funkcionirati mirotvorno. Crkva danas prednjači u huškačkom govoru. Radikalizirani biskupi, koji pokušavaju supstituirati opozicijski prilično krepani HDZ, oglašavaju se retorikom zloglasne splitske Rive. Otvoreno prijete miru i prizivaju građanski rat. Nećemo tvrditi da između političkom mržnjom nabijenog istupa biskupa Pozaića i bombi u Zagrebu ima bilo kakve veze, ali krik i bijes s oltara, neodgovorno loženje javnosti stvara eksplozivnu atmosferu. Svjedoci smo, nije bilo davno, protekli se rat kovao na sličan način, prejakim riječima, propagandnim sredstvima.

Vladajuća garnitura nedopustivo podcjenjuje opasnost. Ignorira potrebu komuniciranja s javnošću. Ne okuplja, nego nepotrebno odbija i antagonizira potencijalne saveznike. Neki ministri uporno demonstriraju svoj bombaški karakter. Umjesto smanjivanja nepetosti, povrh svega pripreme za lokalne izbore nepotrebno povećavaju opću nervozu. Članovi vladajuće koalicije međusobno ratuju kao najgori neprijatelji. Jedni druge optužuju kao mafijaše. Vlada kao da ne zna da je ponekad dovoljan i manji broj radikalnih, dobro organiziranih skupina da izazovu nemire i naprave kaos u državi. Kad su napetosti tako velike, nikad se ne zna što će poslužiti kao detonator. Vladu, opoziciju, relevantne društvene skupine, a pogotovo Crkvu koja u ovom trenutku jaše na čelu kolone destruktivaca, potrebno je pozvati na uozbiljenje. Zaustavite se, dok još nije kasno!