Dubrovnik je neosvojiva utvrda za srpske filmaše. Rado će ih ugostiti dok snimaju svoje filmove na njegovim lokacijama, ali kad ih požele prikazati u njegovim kinima, nastaju nevolje . Svojedobno je to iskusio Ljubiša Samardžić, koji je u Dubrovniku tijekom 2002. realizirao nekoliko scena prve poratne hrvatsko-srpske koprodukcije “Ledina”, s Ksenijom Pajić i Draganom Bjelogrlićem u glavnim ulogama. Film je uvršten u prateći program berlinskog festivala, a hrvatska premijera trebala je biti 21. ožujka 2003. Do nje, međutim, nije došlo. Džive Galov, direktorica dubrovačkih kina (jedne dvorane i dvije ljetne terase), kratko je objasnila razloge zašto je otkazala premijeru: “Nakon svega što je prošao naš Grad kroz rat, smatram kako još nije sazrelo vrijeme za prikazivanje jednog srpskog filma, pa makar se radilo i o koprodukciji”. “Smoki” Samardžić bio je razočaran, ali ga to nije obeshrabrilo da početkom ovog desetljeća opet snima u Dubrovniku, ovog puta scene serije “Miris kiše na Balkanu”, koju je otkupio i HRT, pa nitko iz Dubrovnika nije mogao protestirati da je ne želi gledati.
Sada je na udar dubrovačkih “dušobrižnika” (jedan izraz iz razdoblja socijalizma koji se danas sve češće koristi) došla još jedna srpsko-hrvatska koprodukcija - “Parada” Srđana Dragojevića. Dubrovačka kina u međuvremenu jedva i da postoje, pa se projekcije održavaju u dvorani “Visia”, prostoru u vlasništvu Dubrovačke biskupije. Problem osebujnog aranžmana je u tome što crkva ima pravo kontrolirati repertoar: to inače rijetko čini, ali ovog puta je gnjevno reagirala kada je predloženo da se tamo prikaže “Parada”. Što se postavilo kao problem?
Svakako ne srpska etiketa, jer je kroz naša kina - pa i dubrovačka - u međuvremenu protutnjalo nekoliko naslova u produkciji naših susjeda. Crkvu je očito zasmetalo nešto drugo, priča filma u kojem veterani iz nedavnog rata, usprkos tome što su se borili na suprotnim stranama, udružuju snage kako bi zaštitili beogradski Gay Pride od napada huligana.
Bit će da su reprezentanti Dubrovačke biskupije pomislili da “Parada” promovira gay populaciju i njezin način života i zato su zabranili da se film prikazuje u njihovoj dvorani.
Naravno, bili su krivo obaviješteni, jer “Parada” zapravo promovira toleranciju prema manjinama, a možda je upravo to što je crkvi zasmetalo. Je li im netko objasnio da je film u nas postao fenomen, jer brojkom od 155 tisuća gledatelja nije se već više od 15 godina mogao pohvaliti nijedan proizvod hrvatske kinematografije. Dubrovačka biskupija je - znači - usamljeni otok, koji sa svih strana zapljuskuju valovi pokvarenosti i perverzije, a ona se čvrsto drži usprkos tome što je oluja sve bješnja.
Šteta što predstavnike crkve nitko nije upozorio da je na nedavno održanom berlinskom festivalu - upravo zbog tog poziva na toleranciju - “Parada” dobila posebno priznanje ekumenskog žirija, u kojem su bili, dakako, i predstavnici Katoličke crkve. Lako je, međutim, njima u Berlinu, gdje razvrat vlada posvuda i gdje se održava najveća Gay Pride manifestacija na svijetu. Dubrovnik svemu tome odolijeva i zato je bolje da se “Parada” u tom gradu i ne prikazuje!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....