Sada je jasno, u drugi izborni krug za gradonačelnika Zagreba idu Milan Bandić i Tomislav Tomašević. Bandić jer i nakon dvadeset godina mandata još ima onih koji nisu siti njegovog upravljanja, Tomašević zbog toga što nema nijednu dodirnu točku s ostalim kandidatima "establišmenta”, uključujući i Bandića. Osim Bandića i Tomaševića, svi ostali ulaze u kategoriju onih za koje se ne glasa, ne zato što su nužno loši, nego zbog potpune neprepoznatljivosti.
Vjerojatna logika kojom se, kada je odbio biti HDZ-ov kandidat za Zagreb, vodio Damir Vanđelić, donedavno ne sasvim nemogući pobjednik te utrke, čini se zato isprva zdravom: prvo je kanio srediti Zagreb kroz Fond za oporavak, tu pokazati koliko zna i može, a jednom kada bi se na tome dokazao, više mu ne bi trebalo jako stranačko zaleđe. Dapače, bio bi jači ako bi pred birače stao sam, neopterećen stranačkim obavezama.
Vanđelić je imao razloga vjerovati da u Fondu za obnovu grada Zagreba, kojemu bi, nakon što njegova pozicija iz privremene postane trajna, može odraditi solidan posao. To je dosad napravio u svim kompanijama koje je vodio. Jedino na što nije računao potencijalni je izbor nekog drugog kandidata na čelo Fonda. Bez prilike da se kroz Fond dokaže Zagrepčanima, njegova kandidatura za četiri godine bit će uzaludna jer široj će javnosti, onoj koja donosi prevagu na biralištima, i dalje ostati nepoznat. Čak i onima koji su čuli za njega, bit će samo jedan iz obitelji Adrisovih direktora, ali onaj s kojim se na kraju, slično kao i premijer, bez javnosti predstavljenih detalja, razišao i Adrisov šef Ante Vlahović.
Zasad se čini da su i HDZ i SDP odlučili prepustiti Bandiću da se pokuša izboriti za sedmi mandat na vrhu Zagreba. Odluka nije nelogična, jer jaka Bandićeva pozicija i jednoj i drugoj stranci osigurava partnera za konkurentno trgovanje u sabornici.
HDZ-ov novi kandidat Davor Filipović izvanredni je profesor na Ekonomskom fakultetu, zastupnik u Gradskoj skupštini i tajnik zagrebačkog HDZ-a. Kažu da kao predsjednik gradskog Odbora za financije odlično razumije poslovanje Grada, a upravljanje gradskim financijama bit će ključno u iduće četiri godine. Saznali smo i da igra košarku s ekipom s Ekonomskog fakulteta i da je jednom tjedno s njima znao zaigrati i bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst. Uz to, Filipović je i doktor ekonomskih znanosti, njegovu je disertaciju, pohvalio se, 2012. u konkurenciji 67 sveučilišta iz 25 zemalja Europsko udruženje doktorskih studija uvrstilo među deset najboljih. Kao stipendist zaklade Lukšić - Abaroa odradio je i godinu na harvardskoj Kennedy School of Government.
Što nam to govori o načinu na koji bi Filipović vodio grad? Ništa, osim što činjenica da je i dosad bio upoznat s gradskim financijama nameće pitanje zašto, kao jedan od najobrazovanijih političara, nije javnosti već izložio sliku tog, očito pokvarenog, mehanizma.
SDP-ov kandidat za gradonačelnika Joško Klisović gotovo da i ne skriva kako su ga morali nagovarati da se upusti u utrku. "Diplomacija je moja temeljna profesija, no ja sam rođen u Zagrebu", rekao je nedavno. U njegovoj je biografiji niz političkih i diplomatskih funkcija, bio je predstojnik Ureda predsjednika (Ivo Josipović), nakratko i u privatnom biznisu, kao generalni tajnik Atlantic grupe. Kao i Filipović, i on je prošao program harvardske Kennedy School of Government… Ipak, malo je toga imao prilike raditi s pozicije lidera, a o tome što bi napravio u Zagrebu, čuli smo tek nekoliko općih rečenica koje konstatiraju postojeće probleme s infrastrukturom.
Ostaje, znači, Tomašević, kandidat s magistarskom diplomom iz Cambridgea, čija će šansa na izborima biti proporcionalna građanskom zamoru Bandićem. Teoretski, prošlogodišnja serija gradonačelnikovih gafova mogla bi mu donijeti pobjedu.
Tomašević, međutim, ne odgovara ni HDZ-u ni SDP-u i zato može očekivati oštar napad protivnika. HDZ-u je on previše lijevo, čak i otkad stranku vodi Plenković. SDP bi, pak, Tomaševićevom pobjedom bio poguran još dublje u zonu političke irelevantnosti.
Stranka Možemo, koja je nastala udruživanjem aktivističkih udruga s lijevog političkog spektra, zasad je okupila sloj građana koji bi voljeli na čelu grada vidjeti "neku novu, moderniju politiku". Što to točno znači, nije lako definirati, svatko ima drukčiju verziju te "nove modernosti".
Tomašević, iako stiže s ljevice, SDP ne smatra partnerom, ni znatno boljim od HDZ-a, ni osposobljenijim za vođenje grada u 21. stoljeću. Ipak, njegov osobni plan za grad, kao ni potvrdu njegove sposobnosti da upravlja najvećom urbanom zajednicom u državi, još nismo imali prilike vidjeti.
Tomaševićeva je prednost zasad u tome što je, za razliku od kandidata HDZ-a i SDP-a, od prošlog ljeta marljivo radio na vlastitoj prepoznatljivosti, u čemu mu je pomogla cijela zeleno-lijeva oporba u Saboru, uključujući i SDP i radikalnu, pa zato i sve marginalniju Radničku frontu. To je ujedno i njegov najveći problem, ali i velika prilika za opstanak Milana Bandića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....