Čermak: Ostajemo pri svojim potpisima podrške pomilovanju Perkovića i Mustača; Krešić: Ja razmišljam o povlačenju

- Sve što smo imali za reći o brigadiru Perkoviću i Mustaču rekli smo u pismu i nema dodatnih komentara za sada. A što se tiče vašeg pitanja, svi stojimo iza svojih potpisa, a zašto je povukao svoj potpis general Ćosić, to trebate pitati njega, rekao je general Ivan Čermak za N1 odgovarajući na pitanje stoje li on i drugi potpisnici pisma kojim od predsjednika RH Zorana Milanovića traže pomilovanje bivših obavještajaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača i dalje uz sadržaj dopisa upućenog šefu države.

Čermak se oglasio nedugo nakon što je Jutarnji list objavio obrazloženje generala Krešimira Ćosića o tome zašto on, iako se prvotno spominjao među mogućim potpisnicima, ipak nije stavio svoj potpis na spomenuto pismo.

Kao što smo javili, pismo koje će preko Ministarstva pravosuđa predsjedniku države proslijediti odvjetnik Anto Nobilo, osim Čermaka, potpisali su i general-pukovnici Ante Gotovina i Ljubo Ćesić Rojs, general bojnik Marinko Krešić, general zbora Pavao Miljavac te admiral Davor Domazet Lošo.

U međuvremenu, general Krešić je u kratkoj izjavi potvrdio da on sada razmišlja o povlačenju potpisa.

- Razmišljam i ja o povlačenju svog potpisa. U sljedećim danima donijet ću odluku, poručio je kratko Krešić za televziju N1 na kojoj navode da se, nakon što su ih neki počeli nazivati "judama", dio generala očito počeo premišljati oko svog stava o pomilovanju Mustača i Perkovića.

Bivše visokopozicionirane dužnosnike nekadašnje jugoslavenske tajne službe, Perkovića i Mustača koji su 1990. nakon što su se stavili na raspolaganje Franji Tuđmanu sudjelovali u uspostavi hrvatskih tajnih službi i obrani, sud u Münchenu 2016. osudio je na doživotne zatvorske kazne. Hrvatski Vrhovni sud ih je 2014. odlukom koja je izazvala žučne pravne polemike izručio njemačkom pravosuđu.

Prema njemačkoj presudi, osuđeni su jer su pripremili i organizirali ubojstvo jednog od tadašnjih direktora Ine, Stjepana Đurekovića, koji je 1982. emigrirao u Njemačku. Mustač je osuđen da je kao šef jugoslavenske Službe državne bezbednosti (SDB-a) dao nalog načelniku hrvatskog Odjela za suzbijanje neprijateljske emigracije, Josipu Perković, da pripremi Đurekovićevu likvidaciju u Njemačkoj. Đureković je ubijen 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu.

Nakon izricanja doživotne zatvorske kazne, Perković i Mustać iz njemačkog su zatvora prebačeni na izdržavanje kazne u Hrvatsku. Budući da hrvatski kazneni zakon ne poznaje doživotnu zatvorsku kaznu, pri transferu u Hrvatsku kazna im je prilagođena pa je hrvatski sud Mustaču odredio kaznu od 40 godina zatvora, a Perkoviću od 30. Obojica kaznu izdržavaju u kaznionici u Glini, a odvjetnik Nobilo ističe da dugotrajne zatvorske kazne, Mustaču je 80, a Perkoviću 76 godina, u njihovu slučaju znače doživotni zatvor.

U pismu upućenom predsjedniku Milanoviću šestorica ratnih generala upozoravaju na "tragičnu sudbinu brigadira Josipa Perkovića i Zdravka Mustača" i mole ga da on okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlasti sanira "tu nepravednu situaciju koja se ne može razriješiti redovitim pravnim mehanizmima". U pismu šestorica navedenih generala Perkovića i Mustača nazivaju suborcima i ističu da pri izricanju sankcija "sud u Njemačkoj nije uzeo u obzir njihov prijašnji život, tj. doprinos Perkovića i Mustača uspostavi Republike Hrvatske, njihov doprinos Domovinskom ratu u obrani nezavisnosti i cjelovitosti RH te odlikovanje koje su dobili od predsjednika Tuđmana.

"Da im se sudilo u Hrvatskoj, to su okolnosti koje bi svaki sud, na zakonom predviđeni način, cijenio", ističu generali. U pismu Milanoviću naglašavaju da se "dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu Republike Hrvatske nalaze na izdržavanju kazni koje su proizašle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda (koji su ih izručili op. a.) i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust".