Ako među najbogatijim europskim zemljama, poput Njemačke i Austrije, polovica zaposlenih žena radi nepuno radno vrijeme (uobičajen je engleski izraz part-time), a u Nizozemskoj se to odnosi na većinu žena, je li to onda nešto čemu bismo trebali težiti, nešto čemu ćemo se jednom možda i približiti kroz veću fleksibilizaciju uvjeta rada? Ili je to samo anomalija koja je, međutim, toliko normalizirana u tim zemljama da uporno opstaje desetljećima, a svakako nije podobna za kopiranje u drukčije sustave?
Mnogi će odmah reći, a feministice prve, da to ima negativne posljedice za ravnopravnost žena u radnom i privatnom životu i stoga nije dobro. (No, valja primijetiti da je taj model ujedno digao opću razinu zaposlenosti žena u tim zemljama.) Jedno pak od...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....