Kvaliteta aviona i vrijeme isporuke, diplomatski odnosi pa tek onda cijena bili bi glavni kriteriji za odabir novog aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, rekao je u nedavnom razgovoru za Jutarnji list ministar obrane Mario Banožić.

Hrvatska već skoro 15 godina kupuje novi avion i sada je došla pred zid. Ako ovaj natječaj ne rezultira ugovorom za novi avion, hrvatski zračni prostor čuvat će neka od članica NATO-a, a borbeno će zrakoplovstvo, zapravo, biti ugašeno. Stoga je i jasno zašto ministar obrane kao jedan od glavnih uvjeta za odabir ponude ističe rok isporuke. Postojećih osam MiG-ova HRZ-a bit će prizemljeno 2024., s time da će dijelu aviona resursi isteći već 2023. godine. Zasad je za dva ponuditelja poznato vrijeme isporuke od trenutka potpisa ugovora.

Obuka i održavanje

J. R. McDonalds, dopredsjednik za razvoj poslovanja Lockheed Martina u LM Avionicsu, tvrdi da bi Lockheed Martin avione F-16 Block 70/72 Hrvatskoj mogao isporučiti za tri do četiri godine od potpisivanja ugovora. Dakle, najkasnije 2025. godine. Naime, u LM-u procjenjuju kako bi u slučaju odabira njihova aviona ugovor s Hrvatskom mogao biti potpisan osam do devet mjeseci od trenutka odabira ponude.

S druge strane, prema neslužbenim informacijama, švedski SAAB bi JAS 39 Gripen mogao isporučiti u roku od dvije godine od potpisivanja ugovora. Francuzi Hrvatskoj nude rabljeni avion Rafal, verziju C/B. U kojem bi ga razdoblju mogli isporučiti, nije poznato. To nije poznato ni za F-16 Block 30, koji nudi Izrael.

Drugi važan segment za odabir ponuditelja je obuka pilota i mehaničara. Prema nekim procjenama, obuka pilota u slučaju aviona F-16 block 70 trajala bi oko dvije godine, a vrijeme obuke mehaničara je nepoznanica. U LM-u tvrde da bi se završetak obuke pilota podudario s isporukom prvih aviona. Za druge ponuditelje ta je informacija nepoznata. Dopredsjednik za razvoj poslovanja Lockheed Martina u LM Avionicsu nedavno je priznao da je SAD Hrvatskoj dao dvije ponude, za osam i dvanaest aviona. Navodno su jedino Amerikanci to učinili. Zasad nisu obrazložili zašto. Lockheed Martin nudi i industrijsku suradnju s hrvatskim tvrtkama te regionalno povezivanje u obuci i održavanju. J. R. McDonalds nedavno je spomenuo mogućnost suradnje sa šest hrvatskih kompanija u slučaju odabira američke ponude. O kojim je kompanijama riječ, u LM-u ne žele govoriti. No, zato naširoko objašnjavaju mogućnost da se u Zadru otvori regionalni centar za obuku i održavanje, u koji bi, uz Hrvatsku, bila uključena i Slovačka i Bugarska, koje su već kupile Block 70. Švedski SAAB također spominje industrijsku suradnju, ali bez dodatnih informacija.

Najtajanstveniji su ipak Francuzi, koji u javnost ne izlaze s nikakvim informacijama. Oni su jedini na hrvatskom natječaju ponudili dvomotorni avion koji je izvrsne kvalitete, ali s daleko većim operativnim troškovima u odnosu na druge. Prema nekim informacijama, njegovi su troškovi 2,3 ​​puta veći od troškova zrakoplova F-16 block 70.

Paket opreme

Najmanjim operativnim troškovima hvale se Šveđani. Oni tvrde da sat leta Gripenom stoji 4700 eura, a sat leta, primjerice, avionom F-16 Block 70 stoji 20.000 dolara. Taj podatak pojedini analitičari ismijavaju i tvrde da je čista laž. Glavni je problem švedske ponude što Hrvatskoj nudi C, a ne najnoviju, E verziju aviona. U SAABU tvrde da nije riječ o starom avionu, da linija proizvodnje C verzije nije zatvorena te da će mnoga tehnološka rješenja koja posjeduje E verzija s vremenom biti ugrađena i u stariju, C verziju.

Kad govorimo o cijeni, ona bi se, prema procjenama, mogla kretati od milijardu eura za nove Gripene i rabljene Rafale do 1,8 milijardi dolara za F-16 block 70. Amerikanci u svojoj ponudi nude cijeli paket opreme, a onda u pregovorima o ugovoru kupac sam bira što iz njega želi, pa cijena u konačnici može biti i niža od one ponuđene. Bugarska je tako znatno smanjila trošak nabavke.