'Bolestan sam i nemam za život, a zaposlili su učiteljicu čiji su muž i kum u Školskom odboru!'

Očajan sam. Ne znam više kome se obratiti, na koju adresu pisati kako bi netko reagirao na ovo što se događa u Osnovnoj školi “Tribanj Kruščica”. I ne samo ovdje, na ovaj se način zapošljava u većini škola i svi smo, nažalost, nemoćni. Išao sam u policiju prijaviti i štrajk glađu pred školom, ali nisu mi dali dopuštenje jer se ispred škole ne smije štrajkati kako to ne bi loše utjecalo na djecu. Eto, zbog djece sam odustao, ona su najvažnija. Ali od borbe neću odustati. Borit ću se do kraja i pod svaku cijenu!

Riječi su ovo mladog učitelja, 29-godišnjeg Šime Jovića, koji je na svojoj koži prošao ono što prolaze mnogi njegovi mladi kolege želeći samo jedno – posao u svojoj struci. U maloj područnoj školi podno Velebita Jović je pet godina radio kao stalna zamjena, piše Slobodna Dalmacija .

Iako je još kao dječak od šoka na prvoj crti bojišnice dobio dijabetes, s kojim živi već 24 godine, nije se predao, nego je završio Učiteljski fakultet u Zadru i postao učitelj razredne nastave. Početkom ove školske godine ponovno je pozvan na radno mjesto u Tribanj po postupku hitnosti i radio je tamo tri mjeseca, a o njegovu dobrom radu svjedoči školski zapisnik sa samim pohvalama roditelja i škole.

Trajalo je to sve do raspisivanja natječaja, na koji se Jović uredno javio želeći radno mjesto na kojemu godinama radi kao zamjena. No, umjesto njega izabrana je druga kandidatkinja!

– Odabrao ju je Školski odbor od sedam članova, od kojih je jedan njezin suprug, zaposlen u Općini Starigrad, a drugi je njezin kum! Drugo dvoje članova Školskog odbora radi zajedno s njezinim mužem. To nas automatski stavlja u neravnopravan položaj. Da ne kažem kako kolegica, koja je dobila posao, uz to ima manje radnog staža od mene – ogorčen je Jović koji je odjednom postao nekompetentan za posao koji radi već godinama.

Iako je tražio, nije na uvid dobio zapisnik Školskog odbora o izboru učitelja, a na pitanje zašto je druga kandidatkinja bolja od njega, od ravnateljice Jadranke Marasović dobio je samo odgovor kako su članovi Odbora glasali po svojoj savjesti.

Tražio je i pravnu pomoć, no i odvjetnik mu je savjetovao da ne baca novac jer je sve obavljeno u skladu sa zakonom, koji nigdje ne zabranjuje da muž kao član Školskog odbora odlučuje o izboru supruge kao kandidatkinje.

– Cijela ova apsurdna situacija dovela je moju obitelj da toga da smo postali socijalni slučaj. Živim u kući sa ženom, dvogodišnjom kćerkicom, majkom, ocem i bratom, i od svih nas jedino majka radi. Možete onda zamisliti u kakvoj smo situaciji.

A kolegici koja je primljena gotovo je cijela obitelj zaposlena. Jednostavno nije pravedno da netko ima pravo na sve, a mi drugi ni na što. Otac mi također ima dijabetes, koji je u ratu uznapredovao, tako da su mu sada amputirani prsti obje noge. Pitanje je dana kada će ostati bez nogu. Šećer mu je oštetio i vid, tako da mu je kretanje ograničeno.

Ja sam ovim doveden na rub egzistencije te nisam u mogućnosti pravno se boriti protiv vjetrenjača. A sve zbog toga što sam potpuno apolitičan i što u našim školama vladaju rodbinske veze i nepotizam – govori mladi učitelj i upozorava na to da ovo što se njemu dogodilo nije izoliran slučaj, nego problem koji se redovito događa u školstvu u Zadarskoj županiji.

– Na žalost, mladi ljudi rade po pet do deset godina na zamjeni, a kad se raspiše natječaj na neodređeno, posao dobije netko skroz deseti. Zapravo, čuvaju radno mjesto za nekoga, kao što sam ga, na žalost, i ja očito čuvao. Ovo radim i zbog svih mojih mladih kolega koji su prošli kao ja, a nemaju se kome obratiti – kaže mladi učitelj za Slobodnu Dalmaciju .