Blagajnice i zaštitari u hrvatskim dućanima ovo ne pamte: ‘Bojimo se kad izađemo u mrak, nije ih strah ni policije...‘

Du, du, du nema nam pomoći, sve smo divljiji, bezobrazniji, sve više krademo po podmarjanskim dućanima. Od sitnica tipa žvaka, čokoladica, energetskih pića, instant kava, do evo kurioziteta, velike televizije ukradene u jednom podmarjanskom trgovačkom centru. Da mogu lopovi bi i bogu bradu ukrali kada bi od nje koristi imali. Najgore vrijeme za prodavače upravo je stiglo, počeli smo nositi duge rukave, zajaketili smo se, pa lopovi u džepove i u postave mogu ubacivati ulov. Nađe se tu svašta, cedevite, vegete, pancete, buđole, pršuta, skupih sireva, pića, parfema, natikača, kava, čarapa, rublja, odjeće, higijenskih potrepština, skupih krema, kozmetike... Krade se sve.

Potrošački metež

Vrhunac stiže pred blagdane kada će potrošački metež lopovi iskoristiti kao paravan. Otkrivaju nam splitski zaštitari kako je ove godine broj krađa u odnosu na prethodne dvije skočio za 15 do 20 posto. Lopovi postaju i skloniji verbalnim napadima, a neki posežu i za fizičkim. Stres je to veliki za prodavače koji su često prestrašeni od odmazde, već uobičajenih verbalnih, ali i sve češćih fizičkih napada drskih lopova.

- Naravno da je prodavače, posebice nas žene strah. Kada zatvorimo dućan i izađemo navečer u mrak, počnemo se osvrtati oko sebe i gledati hoće li nas neko opalit po glavi. Poslije korone ljudi su drugačiji, povećao se broj luđaka, kleptomana, možda je to zbog uvođenja eura, skupoće. Možda ljudi ne žele radit. Krade se luđački. I nas dovode u nemoguću poziciju, rižemo sir i salamu, dajemo kruh, pakiramo, slažemo, sređujemo skladište, nosimo kašete, punimo police, radimo na blagajni i još uz sve to gledamo di će ko šta ukrast. Ili ti pojist i popit đabalesku nešto u dućanu. Okreneš glavu, a on već vata čokoladu, otvori pivu, sok, ambalažu sakrije u policu – ispričala je za Slobodnu Dalmaciju splitska trgovkinja.

Ilustrativna fotografija

Matija Djanjesic/ilustracija/ Cropix/

Gdje god smo pitali za profil prosječnog lopova odgovori su isti. Najveći su problem, čujte ovo, postale fine dame, žene od 50 pa nadalje, gospe od cukra, dotjerane, našminkane, sređenih frizura. Sve kao da neće, a rade po splitskim dućanima pošast. Njima uz bok ide i još jedna nova pojava, organizirane grupe mladih ljudi od kojih jedna skupina brzo ćapa s polica, trpa u kolica, a druga im čuva izlazna vrata da lakše pobjegnu. Siromašni ljudi kradu najmanje, kažu prodavači.

- Uvijek skeniraš sve u dućanu, već po motu vidiš di bi neka ta finica nešto mogla ukrast. Skužila sam im igru, čim ti takva jedna dama dođe do tebe, prvi put je vidiš, a ona ti počne govorit dušo moja, draga moja, ta će ti maznit nešto sto posto. Onda je pratiš. Kebiš. Isto ka i ona mene. I eto, đava je odnija, samo je pitanje trenutka kad će to uradit. Zaustaviš je kod blagajne, a onda bude dreka, cika, kričanje, vriđanje da smo sramota, da će nas tužit šefu, da kako joj se možemo tako obraćat, njoj finoj gospoji. Neke kažu ajme oprostite neću više. Nemaju obraza. To je neko vrijeme najveći problem, te fine gospoje nalakiranih noktiju - rekla je splitska trgovkinja.

Pošast za žesticama

U zadnje vrijeme u nekim trgovačkim centrima primijećena je pošast za unučićima, žesticama u mini pakiranju, a kradu ih najčešće muškarci od 50 do 65 godina. Učestalo kradu i narkomani, njihova su roba cedevita i vegeta, Milka čokolade, parfemi, skupe stvarčice, sve što lako prodaju na ulicama i od toga kupuju drogu.

- Jedan je čovjek nedavno u ruksak sakrio 30 Merci čokolada. A drugi je nedavno cijeli dućan ubacio u jaketu i hlače. Na jednu stranu su upali vakumirani pršut, panceta i kobasice. Strateški je on to podijelio, na drugu stranu ubacio dvije vrste skupih sireva. A onda je još pokupio i pakiranja finih namaza, to je išlo po sredini i u džepe. Dok ih nismo zaključali krali su jako i žilete. Ukrali bi da mogu i sve tehničke stvari i pomagala. Kradu se i kondomi, higijenske potrepštine, ljeti su to natikače, ručnici, sada je navala na čarape. Uvijek idu tune, riblje konzerve, paštete – rekao je jedan prodavač za Slobodnu Dalmaciju.

Ilustrativna fotografija

Neja Markicevic/ilustracija/cropix/

Agresivni

Svaki zaštitar ima svoje metode zaštite, neke ljude već prepoznaju pa ih prate, promatraju mimiku kupaca, gledaju one što se stalno vrte oko sebe. One što uđu s kapuljačom zamole da je skine. Kontroliraju sa strane kupce od ulaza, primjećuju one što uđu s praznim torbama koje se tijekom šetnje po dućanu napušu od ukradenih stvari. Pričaju nam kako neki lopovi nakon zaustavljanja postanu agresivni. Stanu vrijeđati, ponižavati zaštitara, spremni su udariti. Najgore je u dućanima u kojima zaštitara nema.

- I ja sam prodavačica, ali ovo mi se dogodilo prije tjedan dana u trgovini kraj kuće. Gledam jednog sumnjivca, oko 40 godina, ricav, pratim ga, profi deformacija, i vidim kako je u ruke uzeo četiri limenke piva u kompletu. I samo mrtav ladan prođe preko blagajne. Blagajnica je za njega bila ko tursko groblje. Ona se šokirana zatrči za njim i počne se derat momak, alo momak, šta to radite, vratite to, kako se ponašate, kradete... On se okrenuo i gurnuo je svom snagom, tako da je dobro klepnula u zid. Pritrčala sam u pomoć jadnoj ženi, kolegici, pokušala je smirit, bila je u šoku. Nemoćan si, svatko te u dućanu može udrit, gurnit, strah nas je. Ovo je neko užasno vrime došlo, točno se plašimo i za život. Ako prijaviš policiji, a neki je mali iznos ukraden, možeš ić samo privatnom tužbom. A lopov te navečer dočeka i umlati te. Na izlasku iz dućana vidim ja tog majmuna, tog nasilnika s pivima, sidi u kafiću, pije ukradeno. Mi smo naprosto žrtve ludila ljudi, bezobrazluka, divljaštva – kaže sugovornica.