Hrvatski nogometni klubovi su 2000-ih godina redom otvarali račune u inozemstvu kako bi se spašavali od bankrota zbog dugova koje su imali prema igračima, dobavljačima i državi, a nerijetko su HNS-u prijavljivali niže iznose ugovora s igračima i trenerima te tako, uz prešutno odobravanje HNS-a i države, plaćali manje poreze i doprinose.
Doznali smo to iz svjedočenja Ivana Brlekovića, nekadašnjeg dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, na Županijskom sudu u Osijeku u nastavku suđenja Zdravku, Zoranu i Mariju Mamiću, Damiru Vrbanoviću i Sandru Stipančiću za nezakonito izvlačenje novca iz Dinama. Brleković je iznio svoja saznanja o raskidu ugovora između Dinama i Jensa Nowotnyja, bivšeg igrača tog kluba i nekadašnjeg reprezentativca Njemačke, koji je u maksimirski klub došao u ljeto 2006. godine nakon završetka SP-a odigranog u Njemačkoj gdje je i on nastupao, i to kao dokapetan reprezentacije osvojio broncu. Međutim, Nowotny se već nakon nekoliko mjeseci teško ozlijedio i Dinamo je tražio način na koji bi s njim sporazumno raskinuo skup ugovor, pa su Zdravko i Zoran Mamić zamolili Brlekovića, inače odvjetnika, da im u tome pomogne.
Različiti ugovori
- Došao sam na sastanak sa Zdravkom i Zoranom Mamićem na kojem je između njih izbila žestoka svađa. Tada sam vidio dva ugovora koje je Dinamo imao s Nowotnyjem. Jedan je bio na hrvatskom, a drugi na njemačkom jeziku. Ugovor na hrvatskom je bio na tri godine, uz godišnju plaću od 100.000 eura neto plus bonusi, premije i ostale naknade. Dakle, standardna špranca ugovora. Drugi je ugovor bio na složenom, kompliciranom njemačkom jeziku, i to na 3,6 milijuna eura, odnosno 1,2 milijuna eura neto godišnje. Također je pisalo da klub mora osigurati bankarsku garanciju na cijeli iznos, plus porez i doprinose koje je morao platiti Dinamo, to je moglo doći i do pet milijuna eura. Dakle, imali smo dva ugovora, s dva različita iznosa. Kao pravnika me začudilo da je u slučaju spora ugovorena nadležnost nekog suda u Njemačkoj - rekao je Brleković koji se na zamolbu braće Mamić sastao s Nowotnyjem.
- Braća Mamić su me pitala što da rade, da se Dinamo iz toga izvuče, jer čovjek više ne može igrati. Rekao sam im da je situacija dosta složena s obzirom na Pravilnik Fife o statusu i transferima igrače. Moje je iskustvo govorilo da će Nowotny teško dobiti 3,6 milijuna eura, već otprilike polovinu tog iznosa, a braći Mamić sam sugerirao da se pokušaju dogovoriti s igračem. U tu svrhu sam se ja sastao s Nowotnyjem i rekao sam mu da ima problem jer ću ga ja, ako me Dinamo angažira u tom postupku, prijaviti njemačkoj poreznoj upravi. Naime, menadžer u tom poslu bio je neki njegov rođak, a oni to nisu prijavili njemačkoj poreznoj upravi. Da smo ih prijavili, oni bi jako stradali, pa je Nowotny rekao da je spreman dogovoriti se s Dinamom. Tu je moja misija završena i nakon nekog vremena mi je rečeno da je dogovoren sporazumni raskid ugovora - rekao je Brleković te dodao kako "nije uobičajeno da se ugovori tako razlikuju u bitnoj činjenici kao što je ugovorni iznos".
- Mislim da je u slučaju Nowotnyja to napravljeno kako bi se platilo što manje poreza i dodatnih davanja na njegovu ugovornu mjesečnu plaću - izjavio je svjedok, koji je na upit Mamićeva odvjetnika Filipa Glavaša pojasnio kako su svi hrvatski nogometni klubovi u to vrijeme jako loše financijski stajali.
Crni fondovi
- U to su vrijeme klubovi imali ogromne dugove prema igračima, dobavljačima i državi, Dinamo 300 milijuna kuna, Hajduk 240 milijuna..., pa su početkom 2000-ih godina počeli otvarati račune u inozemstvu kako bi mogli poslovati i spašavati klubove od bankrota, ali ne znam je li to bilo u skladu sa zakonom, odnosno jesu li za to imali dozvolu HNB-a. Mislim da je prvi klub koji je otvorio takav račun bio Hajduk, i to u Villachu, a onda i ostali, Dinamo u Klagenfurtu, Osijek i Rijeka u Trstu... Donošenjem novog Zakona o sportu krenuli smo spašavati hrvatski nogomet od bankrota, a nogometaši su postali obrtnici - rekao je Brleković.
Na upit tužitelja Tonćija Petkovića odgovorio je kako je "Osijekovim računom raspolagao pokojni Antun Novalić dok je bio predsjednik kluba, Hajduk su u to doba vodili Branko Grgić, Fredi Fiorentini, Ivan Buljan, a za Rijeku ne znam. Predsjednik Dinama tada je bio Mirko Barišić, a mislim da je Zdravko Mamić bio ovlašten za raspolaganje računom u inozemstvu".
- Nisam nikada nazočio predaji gotovine, ali vjerujem da su računi u inozemstvu korišteni kako bi se igrače i trenere plaćalo na ruke i tako izbjegla plaćanja državi, pri čemu je država to prešutno odobravala i tolerirala. Pisalo se da se to koristi i kao crne fondove za suce, ali nismo imali dokaze za to, iako smo u HNS-u pokušali istražiti takve priče. Pokojni Vlatko Marković, kao predsjednik HNS-a, i ja kao dopredsjednik znali smo da inozemni računi postoje, to je bila javna tajna, ali o gotovinskim isplatama nismo znali ništa konkretno. To je bila tabu-tema - istaknuo je Brleković.
Dodao je da je Dinamo bio obveznik plaćanja poreza i doprinosa po oba ugovora s Nowotnyjem, ali ne zna jesu li ih plaćali. Ugovori su po pravilu trebali biti registrirani u HNS-u, ali ugovor na njemačkom jeziku nije bio registriran.
- Klubovi su često, namjerno i svjesno, pisali manje iznose u ugovore koje su registrirali u HNS-u kako bi plaćali manja davanja. HNS s time nije imao ništa, a eventualno procesuiranje takvih pojava bilo je na Poreznoj upravi i tadašnjoj Financijskoj policiji - rekao je nekadašnji dopredsjednik HNS-a, koji je Savez napustio 2010. godine nakon što je na famoznoj izbornoj skupštini, kolokvijalno nazvanoj "Nećeš, razbojniče!", poražena struja Igora Štimca kojoj je Brleković pripadao.