Umirovljena odvjetnica i bivša pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević-Vrsaljko odnedavno je predsjednica novoosnovanog Povjerenstva za rad po pritužbama u sustavu socijalne skrbi.
- Do sada su se građani mogli pritužiti na rad djelatnika u sustavu socijalne skrbi, ali je zadnja instanca bilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava i socijalne politike. Ako je građanin doživio nepravdu, treba sustavu dati šansu da se popravi. Prvo se građanin treba obratiti ustanovi u kojoj je doživio nepravdu, recimo centru za socijalnu skrb. Ako utvrde da je pritužba neutemeljena, građanin se može obratiti Ministarstvu. Ako mu i Ministarstvo ne udovolji, može se obratiti nama pisanim putem. Mi smo skupina stručnjaka koja predstavlja građanski nadzor nad ustanovama socijalne skrbi, stručnjaci za bol građana, da prepoznamo nešto loše što se dogodilo, a za što sustav ne mari. Nemam problema s time da se, ako je pritužba osnovana, obratim ministru koji je onda dužan preispitati svoju odluku - objašnjava u Briefingu Matijević Vrsaljko koja ovu funkciju obavlja volonterski, odnosno prima od države 9 eura po riješenom predmetu. Motivira je, kaže, vjera da svijet može biti bolji.
- Događaju se previdi. U sustavu je puno problema i ljudi puno rade. Nitko neće vikati na suca, policajca ili ministra. Ali svatko se usudi doći u centar za socijalnu skrb i vikati na socijalnog radnika. Bili su napadani, ubijeni, izloženi prijetnjama... No, bilo je i slučajeva ozbiljnih propusta u sustavu socijalne skrbi. Do sada je malo pritužbi Povjerenstvu, svega nekoliko. Jedan od razloga je što ljudi ni ne znanju da ono postoji. Pisala mi je jedna žena da njezin bivši suprug vozi voditeljicu mjera nadzora koja dolazi i njemu i njoj u nadzor. To ona doživljava kao užasnu neobjektivnost. Mislim da je u pravu. Ako vidim suca da nakon rasprave pije kavu s okrivljenikom, to me uznemiruje. Kao odvjetnica sam se nagledala takvih situacija - otkriva Matijević Vrsaljko i kao česti problem ističe nereagiranje sustava na nasilje ili relativiziranje nasilja.
- Centri za socijalnu skrb provode psihosocijalne obrade i sudu predlažu s kojim bi roditeljem dijete trebalo stanovati nakon razvoda. Stranka koja nije zadovoljna mišljenjem centra ima pravo tražiti da djelatnici centra dođu na sud i brane svoje mišljenje kao i angažirati stručnjaka koji će pomoći srušiti to mišljenje, te predložiti vještačenje u postupku. Odluku donosi pravosudni sustav. Centri za socijalnu skrb daju svoj prijedlog. Postoje snažni legalni instrumenti za napadanje mišljenja centara - ističe Matijević Vrsaljko koja vjeruje da će Povjerenstvo koje vodi doprinijeti boljoj zaštiti građana u sustavu socijalne skrbi. Ponekad, dodaje, i nestručnjak može biti u pravu. Otkriva nam i detalj u vezi postupka borbe za skrbništvo između Severine Vučković i Milana Popovića.
- Svojedobno me je gospođa Vučković prijavila Hrvatskoj odvjetničkoj komori i ja sam bila oslobođena u tom predmetu. Prijavila me zbog jedne glupe stvari jer je razgovarala sa mnom dok sam vodila pravni tim u udruzi B.a.B.e., a ne kao odvjetnicu. U postupku pred komorom je bila vrlo korektna. Nisam zastupala ni nju ni gospodina Milana Popovića. S njim sam jednom bila u centru za socijalnu skrb - kaže Matijević Vrsaljko.
Napominje da je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu svojim odlukama bio pokretač promjena nekih zakona u Hrvatskoj. Prije se očevi, govori nam, godinama nisu odazivali na sud u postupcima utvrđivanja očinstva. Odbijali su medicinska vještačenja. Europski sud je u jednom takvom slučaju zaključio da se nikoga ne može na silu voditi na vađenje krvi, ali da se dugotrajno odbijanje tuženog da se podvrgne vještačenju treba tumačiti u korist djeteta.
- Prije dvije godina se dogodila velika afera jer je mnogo žena prozvalo Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba i njezinu tadašnju ravnateljicu da na nedozvoljeni način promoviraju pojam otuđenja djeteta, kada se aktima jednog roditelja dijete emotivno udaljava od drugog, odnosno manipulira djetetom. Sporno je bilo što je mnogo puta dolazilo do nasilja jednog roditelja, najčešće očeva, prema djetetu ili prema majci u nazočnosti djeteta, a kasnije se, kada bi dijete odbijalo nasilnog roditelja, u stručnim mišljenjima tumačilo da je za to odgovorna majka jer udaljuje dijete od oca. Nakon te afere se time krenulo nestručno politizirati i do danas ne znamo što je s tim konceptom otuđenja djeteta”, komentira Matijević Vrsaljko.
Daje i svoje mišljenje o pravima koja imaju djeca i supruga Gorana Šarića koji je prošle subote poginuo u prometnoj nesreći koju je skrivio sada već bivši ministar obrane Mario Banožić.
- Govorim stihijski jer ne znam brojne činjenice. Djeca imaju pravo na mirovinu od oca. Ovisno o imovinskim prilikama u obitelji možda će imati pravo i na neke socijalne naknade. Kada se završi kazneni postupak, sigurno će dobiti ogromnu naknadu štete od osiguranja. Užasno mi je žao sve te djece. Koliko sam čula, i Banožić ima troje malodobne djece - zaključuje Ljubica Matijević Vrsaljko.
U nastavku emisiju Briefing pogledajte u cijelosti