IVAN PRENĐA

Bio je rodoljub i svećenik koji je volio mlade

Biskupski je red primio u Zadru 1990. i postao nadbiskup koadjutor nadbiskupu Marijanu Oblaku. Onda je 1996. preuzeo upravu nadbiskupije
 Vladimir Ivanov/CROPIX

ZAGREB - Nadbiskup Ivan Prenđa neće sudjelovati u radu sjednice Hrvatske biskupske konferencije, zbog čega je preksinoć doputovao u Zagreb. Ujutro 25. siječnja nije ustao iz kreveta - noću je naglo preminuo. Sad se znanci sjećaju da je često govorio o smrti, i to nepredviđenoj. “Nikad ne znaš trenutak!” Uvijek je htio biti duhovno spreman za taj odlazak. Ispovijedao se je prije svakoga od čestih putovanja. Ali nije to bio napeti strah, nego mirna spremnost.

Autoritet bez prisile

Geslo mu je bilo “Ljubiti Crkvu” - pod tim je naslovom objavio i niz poticaja svome svećenstvu. Bio je posebno poznat po ljubavi prema svećenicima svojim suradnicima. Nije vjerovao da se autoritet postiže prisilom, nego je sebe svima darivao i sve primao na uzdarje.

Bio je duboko ukorijenjen u hrvatsku domovinu, posebno u taj njezin središnji dio koji mu je kao nadbiskupu bio povjeren. Za grb je izabrao lik Višeslavove krstionice iznad morskih valova pod krilima Duha Svetoga.

Dok ovo pišemo nemamo podataka o uzroku smrti - što će dati liječnici - ali pokazala se je opravdanom njegova trajno smirena i djelatna spremnost. Ušao je u veliki prijelaz bez boli.

Rođen je u Zemuniku Gornjem 1939. Teologiju je studirao i magistrirao u Zagrebu, za svećenika je zaređen 1964. godine.

Bio je župnik u Škabrnji, Nadinu i Smilčiću, zatim duhovnik u Zmajevićevu zadarskom sjemeništu, pa onda ravnatelj tog sjemeništa. Biskupski je red primio u Zadru 1990. i postao nadbiskup koadjutor nadbiskupu Marijanu Oblaku. Onda je 1996. preuzeo upravu nadbiskupije.

U sklopu Hrvatske biskupske konferencije obavljao je razne dužnosti, umro je kao predsjednik Vijeća za kler i sjemeništa HBK. Živo se je pripremao za veliki skup hrvatske katoličke mladeži u Zadru u svibnju ove godine. S mladima je uvijek bio mlad.

Zakoračio u vječnost

Svojim je svećenicima pristupao i davao im odgovornosti s jednostavnim povjerenjem što je postalo temelj neospornog autoriteta. Koji smo ga poznavali otkad je bio mali sjemeništarac, vidjeli smo da zrije ali ne stari, da je sve stručniji bez potrebe da se dokazuje. Takav je umro - jednostavno zakoračio u vječnost.





‘Nikada se nije tužio na svoje zdravlje’

- Bio je istinski suvremeni predvodnik Crkve, plemeniti čovjek i osoba koja je nadahnjivala vjernike, ali i sve ljude dobre volje. Kao liječnik mogu reći da se nikada nije potužio na svoje zdravlje, dapače, osjećao se, rekao bi nam, vrlo dobro - rekao je Zvonimir Vrančić, zadarski gradonačelnik.

- U najtežim trenucima rata bodrio nas je i davao, nama u politici, prave savjete, ali i cijelom narodu, snagu da izdržimo. Zadarska nadbiskupija je za njegova života doživjela gradnju možda kao nikada prije - rekao je Živko Kolega, predsjednik Gradskog vijeća.

- Umro mi je prijatelj i veliki zadarski nadbiskup. Surađivali smo 40 godina, a u zadnje vrijeme smo se bili dohvatili oko spomenika domovinskoj pobjedi, kad smo jedan drugoga blago izvrijeđali. No, naši su sporovi uvijek rezultirali novom kvalitetom - rekao je Miljenko Domijan, glavni državni konzervator. EPEHA





Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 19:52