INTERVJU S MINISTRICOM

BERNARDICA JURETIĆ ZA JUTARNJI 'Tek moramo vidjeti imamo li po 1000 eura za svaku bebu i hoće li nam se to isplatiti'

Zagreb, 220116. Markov trg.Sabor.Druga sjednica 8. saziva Hrvatskoga sabora na kojoj je mandatar Vlade Tihomir Oreskovic predstavio program svoje Vlade i njezine clanove.Na fotografiji: Bernardica Juretic.Foto: Damjan Tadic / CROPIX
 Damjan Tadić / CROPIX

S novom ministricom socijalne politike Bernardicom Juretić razgovarali smo o prvim potezima u njezinom resoru.

Vaše imenovanje za ministricu socijalne politike bilo je svojevrsno iznenađenje: u medijskim kalkulacijama koje su prethodile imenovanju vaše ime ni jednom nije spomenuto. Kada vam je ponuđena ta prilika? Je li iznenadila i vas samu?

To samo upućuje na to kako mediji ipak nisu uvijek baš najbolje informirani. Šalim se! U vrijeme pregovora oko kandidata informirana sam da sam i ja jedan od kandidata za ministra. Ponuda me i je i nije iznenadila. S obzirom da se stavljao naglasak na stručnjake, nije me iznenadilo. Naravno, ne smatram se apsolutnim stručnjakom, ali ne može se reći da nemam iskustva i rezultata iza sebe. Također sam i nestranački čovjek, a i još nešto što nitko do sada nije primijetio, dolazim iz civilnog sektora.

U tijeku je izrada proračuna koji mora donijeti određene uštede, ali ne smije izgubiti socijalnu komponentu. Koliki će biti proračun vašeg Ministarstva? Ima li ovdje prostora za uštede? Ako da - na kojim područjima?

- Proračun za socijalnu politiku je vrlo realan i racionalan proračun u kojem postoji malo prostora za raspodjele i uštede jer se radi o vrlo osjetljivom resoru za koja su i trenutna sredstva na razini osnovne održivosti. Još očekujem smjernice Ministarstva financija i radimo na prijedlozima, ali ne očekujem nikakva značajna smanjenja. Kao što sam već napomenula, radi se o vrlo realnom i racionalnom proračunu.

Što ste zatekli u sustavu socijalne skrbi? Koja su goruća pitanja?

- Zatekla sam sustav koji ima izazovnu zadaću da se bori da uz minimalna proračunska sredstva pruži najveću moguću razinu socijalne zaštite. Iako mislimo da smo svjesni teške situacije u kojoj se nalaze mnogi građani, vjerujte, radi se o puno ozbiljnijim problemima i stoga je potrebno pronaći sve moguće modele i alate da se osigura mreža socijalne zaštite građana u nepovoljnom položaju. Korištenje europskih fondova i drugih izvora financiranja su minimalni preduvjeti za opstojnost minimalne razine socijalne zaštite.

U Hrvatskoj oko 100.000 ljudi prima socijalnu pomoć, odnosno zajamčenu minimalnu naknadu. To je, unatoč rastućem siromaštvu, ispod prosjeka EU. Kriteriji za dobivanje su iznimno rigorozni (osoba ne smije posjedovati ništa, osim nekretnine u kojoj živi, ne smije imati nikakav prihod ni ušteđevinu da bi ostvarila to pravo). Postoji li tu prostora za labavije kriterije i obuhvaćanje većeg broja osoba? Hoće li se iznos socijalne pomoći, koji za radno sposobnog samca iznosi tek 40 posto praga siromaštva, mijenjati?

- Labaviji kriteriji znači širenje broja korisnika, a to zahtjeva dodatna sredstva. Po trenutnim, kako kažete strogim kriterijima, definirali smo najugroženiju skupinu stanovništva daleko ispod praga siromaštva. I čak na tu vrlo usku kategoriju ne možemo osigurati dostatnu naknadu koja bi značajno pomogla stvarnim potrebama tih korisnika. Sa svakim povećanjem zajamčene minimalne naknade želimo odgovoriti na stvarne potrebe tih korisnika, a tek s vrlo osjetnim povećanjem možemo širiti krug korisnika. To i jest cilj reforme socijalnih naknada koja je započela uvođenjem zajamčene minimalne naknade, a koja za konačni cilj ima uvođenje zajamčenog minimalnog standarda za što širi krug korisnika koji svojim iznosom može odgovoriti na prosječne potrebe jednog kućanstva.

Deinstitucionalizacija je jedan od ključnih stupova modernizacije socijalne skrbi. Kako taj proces za sada napreduje i namjeravate li ga potaknuti kroz, primjerice, uvođenje profesionalnog udomiteljstva kako biste potaknuli udomljavanje teže udomljivih skupina djece i odraslih te kako biste potaknuli udomiteljstvo na području većih gradova, u kojem ga praktički nema?

- Jedan od prioriteta Ministarstva je svakako nastavak i dodatno jačanje već započetog procesa deinstitucionalizacije koje se mora nastaviti prije svega radi naših korisnika čija kvaliteta života je neupitno bolja u obiteljskim okruženjima ili stambenim zajednicama umjesto u velikim pretrpanim ustanovama s nedostatkom osoblja. Na tom području će poseban naglasak biti jačanje udomiteljstva u Republici Hrvatskoj. U tom pravcu je najavljeno donošenje Zakona o udomiteljstvu, a sa ciljem širenja mreže udomitelja koji mogu pružiti najbolju skrb korisnicima u velikim ustanovama. Širenjem mreže usluga u zajednici, razvijanjem mobilnih timova socijalna skrb će biti dostupna svima i svugdje istovremeno osiguravajući skrb po najvišim europskim standardima, a sve na dobrobit naših korisnika. Upravo je stoga proces deinstitucionalizacije, a time i transformacije ustanova socijalne skrbi projekt prepoznat i od Europske komisije i kao takav je osnova za povlačenje bespovratnih EU sredstava. Ministarstvo je, naime, osiguralo 210 milijuna eura za razdoblje do 2020. najvećim dijelom upravo za tu namjenu.

Kakav je vaš stav prema udrugama u području socijalne skrbi? Smatrate li da ih država treba financirati? Postoje li tu određene zloupotrebe? Koje?

- Mi konstantno radimo na razvoju sustava socijalne skrbi u kojoj su udruge partneri te zaista ne bih generalizirala njihovo djelovanje. Ovo je dvostrani odnos gdje se razvijaju i kompetencije udruga kroz zajedničku suradnju s državom, odnosno ministarstvom. Naravno da ima slučajeva kad nismo imali ostvarene učinke zbog loše pripremljenih projekata sa strane udruga, no takve slučajeve pokušavamo otkriti i na tome učiti. Najbolji način za učinkovitu suradnju s partnerima iz civilnog sektora jesu što transparentniji i konkretniji natječaji i projekti s vrlo jasnim, ali i ambicioznim pokazateljima učinaka. Takav pristup jednostavno filtrira kompetentne partnere iz civilnog sektora od onih koji jednostavno ne mogu ispuniti zajedničke ciljeve za dobrobit naših korisnika. Ovo je jedini način u kojem država odgovorno upravlja sredstvima i usmjerava ih samo onim udrugama koji zaista jesu partneri.

Dugi ste niz godina vezani uz sustav socijale, specijalizirani ste za rad s ovisnicima. Što bi u tom području trebalo promijeniti?

- Tema ovisnosti je jako osjetljiva tema i o njoj treba neprestano raspravljati te unapređivati sustav pomoći ovisnicima i njihovim obiteljima. Ali isto tako treba se neprestano baviti prevencijom. Sredstva ovisnosti kao i sami ovisnici jako se mijenjaju.

Jako bih voljela da postoji središnji državni ured koji bi pokrivao sve ovisnosti i gdje bi se kreirala politika borbe protiv svih oblika ovisnosti.

Obiteljska, odnosno pronatalitetna politika tijekom saziva prošle Vlade nije donesena, iako je najavljena u programu rada Ministarstva. Tim stručnjaka napravio je dokument, no on nikad nije ugledao svjetlo dana. Što mislite o tom dokumentu?

- Dokument je u završnoj fazi, a pretpostavljam da prošla Vlada nije imala vremena u predizbornoj kampanji posvetiti dovoljnu pozornost ovom pitanju. Trenutni nacrt predstavlja jedan moderniji iskorak i na njemu će se raditi kao na prioritetu.

Hoćete li krenuti u izradu nove Obiteljske politike?

- To je također jedan od prioriteta Ministarstva u narednom razdoblju. Krenut ćemo s radom na Nacionalnoj obiteljskoj politici kroz međuresornu radnu skupinu i kroz široku javnu raspravu.

Smatrate li da su mjere koje je najavljivala Domoljubna koalicija - delimitiranje porodiljnih naknada za drugih šest mjeseci dopusta te jednokratna naknada od 1000 eura za svako novorođeno dijete - dobre? Koliko provedba tih mjera košta? Hoće li u novom proračunu za njih biti osigurana sredstva?

- Ova mjera iziskuje velika financijska sredstva i tek predstoji vidjeti mogu li se osigurati sredstva, ali istovremeno i analizirati može li ta mjera dovesti do željeni učinaka u smislu pronatalitetne politike. Ovo je jedna od tema Nacionalne obiteljske politike i mislim da je potrebno vrlo argumentirano donijeti odluku.

Hoćete li pristupiti redefiniranju kredita Svjetske banke, kojim bi se trebala financirati reforma socijalne skrbi, koja pak nema potporu široke stručne javnosti?

- Ne bih se složila da je protiv projekta bila struka, već naprotiv. Projekt je nakon konzultacija i krenuo upravo na inicijativu struke koja je u Hrvatskoj bila zapostavljena dugi niz godina. Socijalna skrb, ili još šire socijalna politika, uvijek je bila samo sastavni dio drugih ministarstava i nije se dovoljno vodila briga o struci, koja svoj posao ne doživljava kao zanimanje već kao poziv. Oni su ti koji pružaju neposrednu pomoć i podršku našim građanima koji nerijetko ne mogu zadovoljiti i osnovne životne potrebe, obiteljima kojima treba stručna podrška u pitanjima obiteljsko pravne zaštite, ali i svim građanima koji se u bilo kojem trenutku nađu u nepovoljnom položaju. Upravo je iz potrebe da se vrati dignitet tom pozivu krenula inicijativa za jačanje sustava socijalne skrbi. Stručni radnici u centrima su kroz vrijeme postali zatrpani administrativnim poslovima izdavanja bezbrojnih rješenja i isplaćivanja naknada. Uz nedovoljni broj zaposlenih i uvjete u kojima rade, uz administrativno financijski posao, nedostatni su uvjeti i premalo je vremena za neposredni i stručni rad s korisnicima. Upravo je stoga i pokrenuta inicijativa od struke da se zaposle dodatni stručni radnici u sustavu ili da se rasterete administrativno-financijskih poslova kako bi se bavili stručnim radom. U uvjetima restriktivnog proračuna zapošljavanje u potrebnim razmjernima nije moguće, no moguće je rasterećenje od administrativnih poslova koji nisu u domeni stručnog rada. Slijedom toga smo u potpunosti informatizirali rad centara za socijalnu skrb kako bismo im olakšali njihov rad, a drugi je korak da ih oslobodimo poslova administriranja naknada prebacujući ih u nadležnost ureda državne uprave. Kontakt s korisnicima sustava socijalne skrbi time bi postao još intenzivniji i neposredniji jer bi zahvaljujući informatičkoj povezanosti, stručni radnici u centru u svakom trenutku imali podatak o korisnicima te bi mogli usmjeriti svoje kapacitete na stručni rad s njima umjesto da odvajaju vrijeme na pisanje upravnih rješenja i administriraju naloge za isplatu.

Novi Obiteljski zakon trpio je žestoke kritike. Kako je prihvaćen u sustavu? Hoće li tu biti nekih izmjena?

- Ono što je potrebno prije istrčavanja s olakim ocjenama, jest formirati radnu stručnu skupinu koja će detaljno procijeniti dosadašnju primjenjivost OBZ-a. U tu ćemo skupinu uključiti vodeće stručnjake s područja obiteljsko pravne zaštite. Ukoliko se pokaže potreba za izmjenama ili donošenjem novog obiteljskog zakona, to ćemo učiniti argumentirano i s razlogom.

Smatrate li da treba mijenjati Zakon o životnom partnerstvu?

- O tome trenutno ne razmišljam.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 04:22