APEL CENTRA ZA ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA U HRVATSKOJ 'Kazne za silovatelje su preniske, zakon mora biti stroži prema njima'

Hitna pomoć, koja je stigla za manje od 10 minuta, našla ju je na podu dnevnog boravka u kući u kojoj je bio tulum. Bila je u komi, u koju je pala zbog bolova. Ozljede unutarnjih organa nanesene kroz intimne tjelesne šupljine bile su strašne, jedva joj je spašen život. Kad se probudila u bolnici, nije znala što se događalo, bila je tada pijana. On se sjećao da su se ljubili, iako ona baš nije reagirala, kako je rekao, jer nije bila prisebna. Tvrdi da ne zna što je bilo dalje i što je radio u sljedećih 40 minuta dok u sobu nije ušao jedan prijatelj i zatekao ga nad polumrtvom djevojkom u lokvi krvi.

Ona je danas osoba s trajnim invaliditetom. On je nepravomoćno kažnjen kaznom od - 4,5 godine zatvora. Ne zbog silovanja - jer silovanja ovdje, tvrde hrvatsko sudstvo i zakonodavstvo, uopće nije bilo. Dobio je četiri godine zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda te još šest mjeseci (!) za posebno kazneno djelo koje se zove “spolni odnošaj bez pristanka”.

- To je epilog nedopustive zakonodavne situacije u kojoj smo se našli i za koju čvrsto vjerujemo da će biti ispravljena tijekom najavljenih izmjena Kaznenog zakona - poručuje Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, udruge u sklopu koje djeluje jedini Centar za žrtve seksualnog nasilja u Hrvatskoj.

Kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka kao novitet ušlo je u hrvatski Kazneni zakon 2013., s objašnjenjem da će se na taj način sankcionirati djela prisile na spolni odnos u kojima nije bilo prijetnje ni upotrebe sile, koja su kod nas još uvijek nužna da bi se djelo kvalificiralo kao silovanje.

- Od samog početka smo se protivile takvom rješenju i tražile da i takva djela budu kvalificirana i sankcionirana kao silovanje jer silovanje je svaki spolni odnos bez pristanka. Međutim, nismo uspjele. Sada imamo situaciju da nam se gotovo sva silovanja u braku i izvanbračnoj zajednici podvode pod djelo spolnog odnosa bez pristanka jer žrtva nema ozljede, nije se grubo fizički branila i nije vrištala, zbog čega ne može dokazati da joj je nasilnik prijetio. Naime, većina žena silovanih u partnerskoj zajednici otrpi silovanje plačući i pružajući minimalan otpor, u tišini, nastojeći ne probuditi djecu - objašnjava Mamula.

Kazne za spolni odnošaj bez pristanka iznimno su niske - od šest mjeseci do najviše pet godina. One se udvostručavaju ako je spolni odnošaj bez pristanka, primjerice, izvršen na posebno okrutan način, uz uporabu opasnog oruđa ili nakon takvog odnošaja žrtvi ostanu trajne zdravstvene posljedice. Iako su svi ovi uvjeti bili ispunjeni u slučaju iz Podstrane, ukupna je kazna iznosila 4,5 godine. Što onda treba biti učinjeno da bi kazna iznosila 10 godina?

I za kazneno djelo silovanja, koje podrazumijeva upotrebu sile ili prijetnje izravnim napadom na život ili tijelo, kazne su niske, osobito one minimalne: iznose od jedne do deset godina zatvora. U susjednoj Srbiji te su kazne bitno više, dok su u Sloveniji jednake onima u Hrvatskoj. Tako se za osnovno djelo silovanja - koje također podrazumijeva silu ili prijetnju - u srpskom Kaznenom zakonom propisuje kazna od minimalnih pet do maksimalnih 12 godina.

- Činjenica je da se za ova djela najčešće izriču minimalne kazne, a ako ona iznosi godinu dana, to je često apsurd. Imamo situacije da suđenje do pravomoćnosti presude traje pet-šest godina, da bi počinitelj proveo osam mjeseci u zatvoru - priča Mamula te dodaje kako je krajnje vrijeme za zakonske izmjene.

- Doista je zadnji čas da se ukine kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka, da se redefinira silovanje, da se povećaju minimalne kazne za sva djela protiv spolne slobode, da se, što nam je također iznimno bitno, ukine zastara za sva djela protiv spolne slobode učinjena na štetu djece, kao što je to već učinjeno u Srbiji, te da se osigura adekvatna pomoć žrtvama - poručuje Maja Mamula. Naime, prema Istanbulskoj konvenciji, država treba imati po jedan centar za žrtve seksualnog nasilja na svakih 200.000 stanovnika. Hrvatska pak ima jedan jedini centar. I taj jedini, koji djeluje u okviru Ženske sobe, funkcionira isključivo domišljatošću aktivistica: naime, financiranje Centra i dalje nije sustavno riješeno.

- Financiramo se putem projekata, ali na taj način ne možemo financirati osnovnu djelatnost centra, jedinog u državi koji specijalizirano radi sa žrtvama seksualnog nasilja - ističe Mamula.