Ako je vjerovati portalu direktno.hr, a ja mu vjerujem, premda ne znam zašto, Zdravko Tomac napao me je jučer da sam izvrijeđao vukovarske majke. Od riječi do riječi, kazao je:
"U svom verbalnom nasilju protiv onih koji drugačije misle, žive ili imaju drugačiji svjetonazorom, Tomić je otišao tako daleko da je na vrlo grub način izvrijeđao Vukovarske majke. Optužio je Vukovarske majke da uživaju u svijećama, crnini i svojoj tuzi. Zatražio je od njih da skinu crninu, da ne teroriziraju svojom tugom djecu i da ne pretvaraju u Vukovaru svaki dan u 'dan mrtvih'. To je pravi bio verbalni terorizam, nehuman. Mora se podvesti u kategoriju nasilja riječima"
Donosim vam u nastavku moj kratki tekst na koji se Tomac poziva, objavljen prije dvije godine u Jutarnjem listu, a vi u nagradnoj igri od milijun kuna pokušajte naći gdje sam vrijeđao majke. Ili gdje sam uopće i spomenuo majke.
VJEČNA CRNINA
Ne sjećam se mnogo iz vremena kad sam imao četiri, ali jedna mi je čežnja ostala za cijeli život. Rođaci su na Badnjak kitili bor, a mi ga u našoj kući nismo imali. Mi ga nismo smjeli kititi jer smo oplakivali moju mamu. Držalo se nepriličnim, ne znam je li još vrijedi taj običaj, imati božićno stablo ako vam je tkogod umro. Selo bi zamjerilo da to učinite, a selo je, znate, neumoljivo. Čak i kad su djeca u pitanju.
To mi je tada slomilo srce i za čitav život je ono ostalo nezacijeljeno. Četiri desetljeća meni je loše kad se toga sjetim. Radost svih kasnijih božićnih stabala, svi oni očaravajući trenuci kad bi na zelenim iglicama zasjao niz svjećica, ne mogu se mjeriti s intenzitetom tuge kad su meni nejakome rekli da mi taj prekrasni svjetlucavi predmet u našoj kužini nećemo imati.
Okrutni čuvari tuge jednaku stvar čine Vukovaru. Oplakuju nesretni grad više od dva desetljeća. Zarobljeni u uspomenama na njegovo stradanje, uskraćuju mu svako veselje. Ne daju mu da skine crninu premda je nekakvo razumno vrijeme za korotu vjerojatno davno prošlo. I u tome bih još mogao razumjeti odrasle, mnogi od njih ne znaju drugačije, mnogi možda i izopačeno uživaju u svijećama i suzama, ali kako im nije žao djece. Razmišljaju li kako mora biti užasno četverogodišnjaku koji nema Božića, u jednom mjestu gdje je svaki dan Dan mrtvih.
Pogledajte dakle moj tekst, a onda ponovno uzmite pročitati Tomčevu interpretaciju, tek da shvatite šta je lažljivi agitprop kakav može napisati samo jedan staljinistički podlac i komitetski krivotvoritelj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....