Anto Nobilo, odvjetnik poslovnog čovjeka i brokera Drage Mačeka, prvookrivljenog u slučaju Brodosplit, spremno se odazvao pozivu da prokomentira tekst objavljen u Jutarnjem listu o tomu kako je opstruirana istraga o korupciji u splitskom škveru. Na pitanje ima li što sporno u napisu, Nobilo je prvo pogledao u svoje stare bilješke, te tek onda odgovorio:
- Prije svega, to je jednostrano gledanje na cijeli problem, premda ne sporim točnost većine navoda. Međutim, ključne teze nisu točne. Dakle, Drago Maček nikada, nijednom državnom tijelu, nije dao niti jednu jedinu izjavu. Pogotovu ne takvu da bi se ona mogla protumačiti kao izjava pokajnika.
Toga u tekstu Jutarnjeg lista nema, pa zašto ste onda pregovarali s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem?
- Jer je situacija za mog klijenta u jednom trenutku bila dramatična. Morate znati da Drago Maček nije bio samo moj klijent, nego i dobar prijatelj. A intervenirao sam kada sam primio informaciju da se vrh policije u Zagrebu u dogovoru s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem sprema otići u Split te primorati splitsku Policijsku upravu da donese odluku o uhićenju Drage Mačeka. Morate znati da je prije toga, a nakon detaljne kriminalističke obrade slučaja Brodosplit, Policijska uprava splitsko-dalmatinska utvrdila da Drago Maček i ostali nisu počinili kazneno djelo pri ugovaranju gradnje brodova s tvrtkom Wessels. Zbog toga su odbili podnijeti kaznenu prijavu i lišiti slobode Dragu Mačeka i ostale osumnjičenike.
Zbog čega ste onda otišli Bajiću?
- Želio sam spriječiti da se podzemnim igrama utječe na sud. Stoga sam odlučio prevenirati pripremu nezakonitog postupanja vrha hrvatske policije jednom riskantnom akcijom. Zaigrao sam na sve ili ništa. Mladenu Bajiću doslovce sam rekao: “Ako Maček padne u zatvor, spreman je optužiti vrh HDZ-a za korupciju i biti pokajnik”. Ovu ponudu sam garnirao vlastitim saznanjima o izvlačenju novca iz škvera tijekom posljednjih dvadeset godina, s napomenom da Maček u tim radnjama nije sudjelovao. U to doba, kod tijela kaznenog progona, postojao je strah i ovisnost o politici i ja sam zaigrao upravo na tu kartu.
Dakle, vi ste pretpostavili da ćete uplašiti državnog odvjetnika najavom da ćete u cijeli slučaj uvesti vrh HDZ-a?
- Ne, ja sam samo htio da Bajić i njegov prvi suradnik Lazo Pajić zagrizu za priču. I u tomu sam uspio. Mislim da su bili iskreno spremni istražiti sve što se događalo bez obzira na to tko je u to upleten, a Bajić je u jednom trenutku čak kazao: “Idemo do kraja, pa makar nas to stajalo gubitka vlastitog položaja”. Napominjem, to se događalo 2006. godine.
Dakle, niste uspjeli uplašiti Bajića?
- Nisam to ni očekivao, ali sam znao da Bajić, ako želi temeljito istražiti slučaj, mora zatražiti pomoć i savezništvo s Tomislavom Karamarkom koji je u to doba bio šef Obavještajno-sigurnosne agencije, ali i suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova. I upravo sam na MUP najviše računao. U MUP-u je u to doba bio i te kako razvijen osjećaj cenzure za sve slučajeve koji bi eventualno mogli ugroziti poziciju vrha vladajuće stranke. I bio sam siguran da će sve informacije iz istrage odmah doći do ljudi iz vrha HDZ-a. A da bih još više učvrstio svoju obranu, dao sam izjavu Slobodnoj Dalmaciji u kojoj sam zaprijetio da Drago Maček, završi li u pritvoru, neće ostati tamo sam. Bila je to jasna poruka ljudima iz vrha HDZ-a.
Jedino je tadašnji šef policije Marijan Benko, s kojim sam prije 90-ih kao tužitelj surađivao dok je on bio policajac u Đorđićevoj ulici i koji me dobro poznavao, znao da blefiram. Što se dalje događalo ne znam, pogotovu nisam upoznat s detaljima istrage, ali postigao sam što sam želio. Pohod vrha policije iz Zagreba u Split je otkazan, ubrzo se policija praktički povukla iz slučaja i ostavila Bajića na cjedilu.
U to doba nije bilo novog Zakona o kaznenom postupku pa je DORH mogao djelovati jedino uz pomoć policije i istražnog suca.
- Bez podzemnih pritisaka na sud, DORH nije mogao ništa, morao se osloniti samo na spise. A na temelju spisa koje je napravila policija ništa nije mogao dokazati ni poduzeti. Bajić se stoga brzo uvjerio da je ostao na suhom. A kada je državni odvjetnik ipak zatražio pritvaranje Drage Mačeka, istražni sudac ga je glatko odbio.
I sve sljedeće zahtjeve DORH-a sudovi su na svim razinama odbijali. Kao što je, uostalom, izvanraspravno vijeće, procjenjujući stanje spisa, zaključilo da nema osnove za određivanje pritvora. Tako je Maček ostao na slobodi.
Zašto prije niste izašli s vašom verzijom zbivanja?
- Zbog toga što smo se Mladen Bajić i ja dogovorili da, uspijem li spriječiti da se Mačeka strpa u pritvor, taj naš razgovor ne postoji. U to ime smo se i rukovali.
Ali nigdje nije rečeno da je naš izvor iz DORH-a, znate da se te bilješke nalaze na raznim adresama…
- Kada branim svoje klijente, spreman sam na sve da pobijedim i nadigram svoje procesne protivnike. Ali, javnost nikad ne lažem. Sada, kada je, međutim, druga strana prekršila riječ, držim da sam oslobođen obveze šutnje o slučaju u kojemu sam, pokazalo se, faktički nadigrao DORH, MUP i Obavještajnu agenciju. Lansiranje lažne tvrdnje da je Drago Maček nešto svjedočio ima za cilj stvaranje opetovanog i dodatnog pritiska na izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu koje će uskoro odlučivati o prigovoru protiv prekjučer podignute optužnice.
Lažne tvrdnje pokazuju da je Državno odvjetništvo svjesno da ništa ne može dokazati te da nema nikakvih ozbiljnih dokaza, pa na taj način pokušava osnažiti svoju poziciju. To im, dakako, kao ni prvi put, ni ovaj puta neće uspjeti.
Drago Maček - Situacija je u jednom trenutku postala dramatična za mog klijenta. A on nije samo moj klijent, nego i dobar prijatelj.
Mladen Bajić - Imao sam dogovor s glavnim državnim odvjetnikom u vezi razgovora za Mačeka i pritvora. Čak smo se u ime toga i rukovali.
Marijan Benko - S njim sam surađivao i prije 90-ih, dok je bio policajac u Đorđićevoj ulici, i on me vrlo dobro poznaje. On je jedini znao da blefiram.
Tomislav Karamarko - Znao sam da Mladen Bajić, ako želi temeljito istražiti slučaj, mora zatražiti savezništvo s tadašnjim šefom SOA-e.