"Kada gledate današnju Hrvatsku, to vam je kao da stojite pred slikom koja bi mogla biti remek djelo, ali joj fale neki potezi kistom. Shvatila sam da je loše da samo kritiziram i da trebam doprinijeti da Naša lijepa bude remek djelo", kaže kantautorica i pjesnikinja Alka Vuica. U SDP se učlanila prije dvije godine.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
"Ja sam definitivno socijaldemokratkinja. Ako promatramo politiku kao glazbu, socijaldemokracija je rock and roll koji ima svoj ritam i koji progovara o istini i boljem sutra. Poanta je da iskoristim svoje ime i glasače koji me vole da konačno primijenimo vlast u Hrvatskoj i krenemo prema boljem sutra. Duboko vjerujem da je to moguće. Ne želim otići s ovog svijeta misleći da nisam ništa učinila da bude bolje", kaže Vuica, koja je kandidatkinja na listi koalicije Rijeke pravde za Hrvatski sabor u 6. izbornoj jedinici koja obuhvaća zapadni dio Zagreba i Zagrebačke županije. Kaže da bi joj posljednje 14. mjesto na listi moglo biti i prednost, kao što je Baby Lasagna ušao na Doru kao rezerva, a danas je favorit na Eurosongu.
"On je moj Umagež i obožavam ga. Znam ga još kao klinca dok je svirao u Mantri. U zadnje vrijeme se i nešto dopisujemo i radimo zajedno. Pjesma je fantastična i ima velike šanse pobijediti na Euroviziji", predviđa Vuica koja vjeruje da će i glasači na izborima prepoznati njezinu strast i ono što želi i dati joj šansu.
"Sve sam u životu radila iskreno. Nisam se libila ni bojala progovoriti o nekim stvarima. Tako se neću bojati ni u Saboru. Želim biti njihov glas i progovoriti o pravim problemima. Odrasla sam u društvu koje neki zovu mračnim doba Jugoslavije. Odgajana sam slobodno. Kao srednjoškolka sam bila buntovnica, bila sam i predsjednica razreda i izbačena iz škole, dobivala ukore, uvijek se borila za pravdu. Glazbena karijera mi neće štetiti nego mi sigurno može samo pomoći na tom političkom putu. Glazbenici nerado idu u politiku. Boje se da će im to štetiti glazbenoj karijeri. Kada je 1991. krenuo rat tražila sam podršku nekih svojih kolega iz cijele Jugoslavije, protiv rata. No, ljudi su samo zašutjeli. Bila sam začuđena tim strahom", ističe Alka Vuica i otkriva da od političara posebno cijeni Nelsona Mandelu kojeg smatra svjetionikom čovječanstva, ali i Mahatmu Ghandija.
"Moram spomenuti druga Tita. Možda nekima neće biti drago. Ja bih ga čak stavila na prvo mjesto, ali iz poštovanja prema svima, stavila sam ga na treće. Bio je političar par excellence i jako je puno učinio za za narod. Nije bilo lako vladati Jugoslavijom nakon rata i mislim da ona nije imala ni vremena razviti se u pravu državu. Često odem u Kumrovec koji mi je idiličan i prekrasan. Mislim da je nehumano i ružno nekoga nakon toliko godina izbacivati iz groba. Tito to nije zaslužio. Ali ako ga gradonačelnik Beograda želi izbaciti, mi ćemo ga sigurno prihvatiti u Kumrovcu. Tito je veliki hrvatski sin", tvrdi Vuica koja bi se u Saboru bavila pitanjem jednakosti na primjer između žena i muškaraca, u zdravstvenom sustavu, pravosuđu...
"Nažalost osobno ne poznajem Zorana Milanovića, ali bih ga voljela upoznati jer je on za mene fascinantna osoba, ima taj rock and roll o kojem sam govorila, ne boji se, iskreno i otvoreno progovara o problemima, ne zaobilazi ih kao neki političari. Retorika mu je ponekad gruba, ali on je iskren. Ono što znam je da ga štuju i oni koji ga ne vole i to zbog njegove istinitosti, iskrenosti i pravednosti. Mislim da je puno učinio za Hrvatsku i da ga svi doživljavaju s respektom", kaže Vuica.
"Muškarci imaju potrebu često lagati. Zato me malo nervira taj muški svijet. Mislim da su žene puno hrabrije i iskrenije od muškaraca. Treba ih biti više u politici. Ovaj svijet je sve muškiji i sve lažniji. Glazba i politika su jako povezane. Iz rap kulture dolazi glazbeni izričaj u kojem se o ženama govori kao o kurvama i robi. Pjesme su sve manje pjesničke. Današnji mladi slušaju narodnjake, Hrvatska je uništila svoju zabavnu glazbu i to nije dobro. Odgajamo mlade djevojke da im je normalno da budu sponzoruše, eskort dame da bi studirale ako im roditelji ne mogu omogućiti studiranje. Penzioneri kopaju po smeću i mole za koricu kruha. U ovako divnoj zemlji. To je nedopustivo", zaključuje Vuica i otkriva da je njezina majka koja je nedavno preminula 36 godina bila medicinska sestra i na kraju joj palijativna skrb nije htjela doći.
Podsjeća da je napisala zbirku domoljubne poezije "Zapisi iz Hrvatske 1991.". Njezina najpoznatija domoljubna pjesma je "Tu je moj dom" koju je otpjevao Mladen Grdović.
"S tom pjesmom su pokopani i moj otac i moja majka. Inspirirana je pjesmom ‘Tvoja zemlja‘ od Vice Vukova koju je moja mama kupovala skrivečki. Sjećam se da smo došli u Zagreb u posjet rodbini, Vice je tada bio u nemilosti i mama je u dućanu na Cvjetnom trgu po tiho pitala imaju li singlicu ‘Tvoja zemlja‘. Kupila je sve preostale primjerke. Moja mama je bila veliki domoljub. Zvali su je kraljica Hrvata. Njezin otac, moj djed, Ivan Kolić iz Barbana ima spomen ploču koju je postavio Hrvatski sabor kao domoljubu, pripadniku organizacije Tigar koja se zalagala da Trst i Gorizia pripadnu Hrvatskoj. Nikad nije bio u partiji, ali je bio veliki Hrvat. Od takvih ljudi vučem korijene", otkriva Vuica, koja i sebe smatra domoljubom.
"Ja sam i vjernica. To ljudima nije jasno, a ja uvijek kažem da je prvi socijalist bio Isus Krist. Mislim da je i Tito bio veliki hrvatski domoljub koji je nakon NDH spasio Hrvatsku. Laži su da nismo smjeli reći da smo Hrvati. Išla sam u crkvu i nitko me zbog toga nije kaznio. Nismo smjeli biti ustaše i četnici, a to bih i danas zakonom zabranila", zaključuje Alka Vuica.