Ministarstvo državne imovine nedavno je zatražilo hitnu isplatu duga od 423 dužnika koji otkupljuju stanove na kojima je postojalo stanarsko pravo, a koji državi ukupno duguju više od pet milijuna kuna.
Dužnicima su se, doznajemo, još 12. travnja počeli upućivati zahtjevi u kojima stoji da u roku 15 dana podmire dug, a ako to ne učine protiv njih će, bez ikakve daljnje opomene, biti pokrenuti sudski postupci. Takve opomene do sada je dobilo pedesetak najvećih dužnika, a ostalima će vjerojatno biti upućeni do kraja godine.
Riječ je o onoj skupini bivših nositelja stanarskog prava kojima je država 1992. godine, donošenjem Zakona, omogućila da stanove otkupe obročno, najčešće uz rok od 25 ili 30 godina i uz kamatu od 1 posto. Država je, podsjetimo, početkom 90-ih godina takve stanove prodavala po znatno nižim cijenama od tržišnih, a prosječna cijena, ovisno o veličini stana i lokaciji, kretala se samo između 6 i 10 tisuća eura, što znači da je iznos mjesečnih rata uglavnom bio između 100 do 300 kuna. U evidenciji je tek par većih i nešto skupljih stanova na atraktivnim lokacijama za koje je mjesečna rata bila nešto viša, te iznosila oko 50, 70 ili 100 eura.
Prema trenutačnoj evidenciji, onih koji još nisu otplatili stanove ukupno je 1232, od toga njih 808 su redovite platiše, a 423 dužnika. Na listi onih koji neredovito plaćaju rate našao se i bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski. Prema dokumentaciji, prodajna cijena stana Marije i Željka Rohatinskog iznosila je 8682,13 eura. Broj rata za otplatu bio je 336, a mjesečna rata iznosila je 28,83 eura, odnosno, 219 kuna. No, Rohatinski očito više godina nije plaćao tu ratu jer je nakupio dug od 12.809,05 kuna. Dodaju li se tome zatezne kamate, ukupno državi duguje 13.566,85 kuna.
Okolnosti
- Mogućnost za otkup stana dobili smo 1992. kada je nakon donošenja Zakona došlo do masovnog otkupa stanova. Sve ide preko PBZ-a. Taj stan pokušavam prodati već dulje vrijeme i banka ima nalog kada se stan proda, da se iz te sume odmah naplati i dugovanje. No, ako se stan i ne proda, dug ću svakako podmiriti - kazao nam je Rohatinski.
Inače, iznosi duga pet najvećih dužnika kreću se od 140 do 300 tisuća kuna, no imena dužnika, iako njihov popis imamo, nećemo navoditi s obzirom na to da se u ovom trenutku još razjašnjavaju okolnosti oko pojedinih dugova. Naime, neki su u međuvremenu prodali stanove, neki su vlasnici stanova preminuli, pa se daljnjim otplatama bave nasljednici, a vjerojatno ima i onih koji su od trenutka kad su primili opomenu već podmirili dug. Brigu oko eventualnih sudskih tužbi, međutim, ne moraju voditi neka od javnosti poznatih imena koji, prema evidenciji, uredno podmiruju obaveze poput, primjerice, Ognjena Krausa, Mate Crkvenca, Josipa Manolića, Tomislava Karamarka...
U najvećem broju slučajeva stanovi sa stanarskim pravom dodijeljeni su u vrijeme bivše države; pojedine tvrtke dodjeljivale su ih svojim radnicima, davala su ih i razna ministarstva svojim zaposlenicima, a dobivali su ih i drugi “zaslužni” građani, nekadašnja vojna lica... No, dio takvih stanova, dodjeljivan je pojedincima i kasnije, početkom 90-ih, pa čak, kaže jedan od naših izvora, i nakon što je 1992. donesen zakon po kojem su ih mogli vrlo povoljno i na veliki broj rata otkupiti.
S obzirom na današnju situaciju u kojoj je u državi više od 300 tisuća blokiranih građana, na velike cijene nekretnina, te činjenicu da mnogi građani jedva preživljavaju zbog ogromnih rata bankama za stambene kredite, prilično je šokantan podatak da neki koji su dobili tako povoljne kredite od države za otkup stana, ne plaćaju državi ni tih dvjestotinjak kuna mjesečno. Uz to, nitko od dužnika koji otkupljuju stanove na kojima je bilo stanarsko pravo svih ovih godina nije morao strahovati od mogućih ovrha i deložacija.
Nisu, navodno, čak dobivali ni opomene, nego su primali samo uplatnice i obavijesti o stanju. Naime, ovaj posao je za državu vodila Privredna banka Zagreb koja po ugovoru nije imala obavezu utjerivanja duga, ali je skandalozno to što sa strane države godinama nitko nije vodio brigu o ovim dugovanjima. U Ministarstvu državne imovine rekli su nam da su slučaj otkrili tek prije tri mjeseca, te da su nakon saznanja odmah pokrenuli korake kako bi naplatili dug, te da su prva mjera bile opomene koje su poslali neplatišama.
Novi propust
- Ovo je još jedno od brojnih poraznih iskustava i institucionalnih propusta kad je riječ o odnosu prema državnoj imovini. A stanovi i novčana potraživanja su itekakva imovina. Stanovi su otkupljeni po iznimno povlaštenim cijenama na rok od 25 ili više godina s kamatnom stopom od 1 posto i sa simboličnim mjesečnim ratama. A više od 400 pojedinaca godinama ne plaća ni tu simboliku – komentirao je ministar državne imovine Goran Marić. Kazao je kako su, čim su to otkrili, poslali opomene neplatišama, ali i da će poduzimati sve druge pravne radnje kako bi prekinuli tu neprihvatljivu praksu.
- To svakako uključuje zahtjev Državnom odvjetništvu za pokretanje postupka naplate i povrat stanova u posjed RH od svih neplatiša. Istodobno ćemo kontaktirati Privrednu banku i s njima regulirati odnos - kazao je Marić.
Država je, naime, još 1992. S PBZ-om sklopila “Ugovor o obavljanju bankarskih poslova i usluga u svezi s prodajom stanova na kojima postoji stanarsko pravo”. Ugovor su potpisali tadašnji ministar financija Jozo Martinović i bivši šef PBZ-a Martin Katičić. Banka je, prema tom ugovoru, taj posao za državu obavljala bez naknade sve do 2007. godine, a onda je PBZ počeo naplaćivati naknadu od 30 kuna mjesečno po aktivnoj partiji kredita. Iz dokumentacije koju posjedujemo proizlazi da je banka samostalno donijela odluku o uvođenju naknade, s obzirom na to da s državom nisu potpisali novi ugovor, niti revidirali stari.
Također je vidljivo da je PBZ u više navrata tijekom 2006. godine pokušao riješiti pitanje uvođenja naknade. Tako postoji dopis od 5. svibnja 2006. koji je tadašnji zamjenik predsjednika Povjerenstva za imovinu Vlade RH Damir Polančec uputio tadašnjem šefu PBZ-a Boži Prki. U dopisu Polančec navodi kako su početkom 2005. zaprimili zahtjev banke da se revidira ugovor vezano za naknadu, te poručuje da “treba iznaći moguće rješenje” i predlaže održavanje sastanka.
Mjesec dana poslije iz Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, Prki stiže dopis od državnog tajnika Grge Ivezića kako je Povjerenstvo prihvatilo načelnu ponudu banke prema kojoj bi država PBZ-u plaćala mjesečnu naknadu od 22,37 kuna mjesečno po aktivnom ugovoru, ali da prethodno treba zaključiti novi ugovor.
Stari ugovor
U listopadu iste godine, PBZ je poslao i dodatak ugovoru u kojem se navodi naknada od 22,37 kuna, no taj aneks, na koji su potpise trebali staviti Božo Prka i tadašnji ministar financija Ivan Šuker, ostao je nepotpisan. Nekoliko mjeseci poslije, 6. veljače 2007., PBZ je donio odluku da će od 1. 1. 2007. “obračun i naplatu nadoknade troškova obrade podataka obavljati mjesečno u iznosu od 30 kuna po aktivnoj partiji kredita, tako da se RH od ukupno uplaćenih sredstava po kreditima za otkup stanova, ustegne obračunati iznos naknade troškova obrade podataka za prethodni mjesec”.
Ostaje nejasno zašto nitko sa strane države godinama nije htio potpisati novi ugovor s bankom s obzirom na to da su, kako se vidi iz dopisa, načelno pristajali na uvođenje naknade.
Na pitanje temeljem čega je banka donijela odluku o uvođenju naknade i je li u međuvremenu ipak potpisan aneks ugovora, odgovorili su i u PBZ-u.
- Poslove koje spominjete u svom upitu, banka je preuzela u vrijeme kada je bila u državnom vlasništvu te se od davne 1992. godine promijenio i ovaj ugovorni odnos koji se morao postaviti na zakonske i tržišne osnove. Preuzete obveze temeljem spomenutog ugovora, banka je izvršavala s dužnom pažnjom i u cijelosti postupala i postupa sukladno sa zakonom i uz primjenu najviših standarda struke i etičnosti o čemu postoji odgovarajuća dokumentacija i dugogodišnja koordinacija s drugom ugovornom stranom.
Sporne naknade
Kako je druga strana bila zadovoljna s izvršenjem ovih poslova, postavlja se pitanje kome je u interesu ove poslove razvrgnuti i pokušavati stvarati slučaj gdje ga nema. U svakom slučaju navedeni poslovi ne spadaju u osnovne poslove banke i banka nema posebnog interesa u provođenju istih, te ih je spremna, prema želji druge strane, u vrlo kratkom roku ili odmah prepustiti drugoj strani ili drugom izabranom partneru - poručili su iz PBZ-a.
Iz banke su, kako neslužbeno doznajemo, uz odluku o uvođenju naknade, te 2007. državi poslali i dopis u kojem su pojasnili tu odluku. Naveli su kako su se okolnosti promijenile, da je banka privatizirana, te da su uložena i znatna sredstva u informatizaciju, ali i tim ljudi koji s bavi tim poslovima, da moraju poslovati na tržišnim načelima i da nije etički raditi besplatno. Također su naveli da ako se država ne slaže s uvođenjem naknade, da može otkazati taj ugovor s otkaznim rokom od tri mjeseca.
- Od države nakon te odluke i dopisa nije bilo nikakvog odgovora. Tek godinu poslije, iz DUUDI-ja je stigao zahtjev da se očitujemo oko uvođenja naknade, što smo i učinili, te im je ponovljeno da, ako se s tim ne slažu, otkažu suradnju. No, poslije tog očitovanja nitko se više nije javljao sljedećih deset godina.
Dakle, postupili smo po Zakonu o obveznim odnosima, drugu stranu u više smo navrata obavijestili o namjerama, a kako deset godina nije bilo reakcije od strane države, smatrali smo da se radi o prešutnom dogovoru i nastavili smo poslovanje naplaćujući naknadu – ispričao nam je pouzdani izvor. Dodao je kako na banci nije bilo da utjeruje dugove, te da su državi redovito slali svaki mjesec sve podatke i financijska izvješća.
Ministar državne imovine Goran Marić u zadnje je vrijeme više puta istaknuo kako “više neće biti mjesta za korištenje državne imovine bez naknade”, pa je vjerojatno i ovaj obračun s dužnicima koji otkupljuju stanove sa stanarskim pravom dio te politike.
Prema neslužbenim informacijama, Ministarstvo bi se uskoro trebalo početi baviti i problemom bespravnih korisnika poslovnih prostora, a takvih, navodno, ima jako puno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....