Kad te Haag tuži, onda ti i ratni neprijatelj postaje - prijatelj. Obrana generala Ante Gotovine u velikoj se mjeri oslanjala na dokumente i svjedoke sa srpske strane, jer su oni, suprotno tezama Haaškog tužiteljstva, nerijetko podupirali stavove obrane.
Među ostalim i u onoj najvažnijoj točki: da srpsko stanovništvo nije pobjeglo iz Hrvatske zbog bilo prekomjernog bilo neselektivnog granatiranja. Prvi svjedok obrane bio je, na opće iznenađenje, Slobodan Lazarević, bivši KOS-ovac, pripadnik nekadašnje jugoslavenske vojne obavještajne službe.
Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana
Lazareviću to nije bilo prvi put da se pojavio u Haagu: odvjetnici su ga uočili kao svjedoka Tužiteljstva protiv Slobodana Miloševića. Za haaške suce trebao je uvjerljivije zvučati kao bivši svjedok Tužiteljstva: svjedočio je i o tome da je većina srpskog stanovništva napustila svoje domove prije nego što je stigla hrvatska vojska.
Vlastima u Beogradu trebalo je ljudi da im nasele osvojena područja u Bosni i na Kosovu pa su s tim ciljem namjerno sijali paniku među stanovništvom na okupiranim područjima. U tome su sudjelovale i vojne i civilne strukture bivše krajinske paradržave, svjedočio je Slobodan Lazarević.
VLADIMIR ŠEKS EKSKLUZIVNO 'Ivo Sanader i tajne službe organizirali su uhićenje Gotovine!'
Svjedočenju u procesu protiv Gotovine, Čermaka i Markača rukama i nogama opirao se Mile Mrkšić, osuđen na 20 godina zatvora zbog Ovčare. Mrkšić je četiri godine nakon pada Vukovara bio glavni zapovjednik vojske pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Protiv svoje volje natjeran je na svjedočenje subpoenom, da bi na kraju zahvaljivao odvjetnicima što su mu dali priliku da prvi put javno iznese svoju istinu o padu Martićeve paradržave.
Kad je pristao doći na čelo krajinske vojske, bio je svjestan da je RSK već vojno poražena i preslaba za ozbiljan otpor, no Milošević ga je uvjerio da je s Tuđmanom dogovorio mirno rješenje i da nikakvog hrvatskog naoada neće biti najmanje do studenoga 1995.
Kako su tek nakon završetka suđenja objavljeni integralni transkripti Miloševićevog Vrhovnog savjeta obrane, koji su dodatno potkrepljivali tvrdnje obrane da je evakuacija srpskog stanovništva bila ranije planirana, obrana dvojice optuženih generala tražila je da se i oni uvedu u sudski spis.
Međutim, sud je to odbio. Suđenje trojici hrvatskih generala optuženih za zločine nakon operacije Oluja počelo je 11. ožujka 2008. i trajalo 303 radna dana. Posljednji svjedok izveden je u lipnju 2010, a u rujnu su u svojim završnim riječima obrane tražile oslobađanje, a tužiteljstvo kazne od 17 do 27 godina zatvora.
Za Ivana Čermaka zatražili su 17 godina zatvora, za Markača 23 godine a za Gotovinu 27. U dvije i pol godine suđenja izvedeno je 147 svjedoka: časnika, političara, vojnika, preživjelih žrtava. Na suđenju su se čula potresna svjedočenja preživjelih očevidaca nemoćnih, kao i pripadnika HV-a koji su trebali pomoći sudu da raspetlja tko je u hrvatskoj vojnoj hijerarhiji za što bio nadležan.
VIDEO, FOTO Stotine branitelja na bdijenju uoči sutrašnjeg izricanja presude Gotovini i Markaču
Važno je bilo svjedočenje Petera Galbraitha, bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj. Galbraith je rekao da ne smatra da je cilj "Oluje" bilo protjerivanje Srba, ali je njihov odlazak bio posljedica. Franjo Tuđman je to priželjkivao i bio je sretan što su Srbi otišli, svjedočio je Galbraith.
Galbraith je dao za pravo i obrani i optužbi: i on dijeli stav obrane da "Oluja" nije bila etničko čišćenje, prije svega zato što je većina stanovništva pobjegla pre ulaska hrvatske vojske i policije. "Ne možete etnički očistiti nekoga tko više nije tu, mada to ne znači da hrvatske snage to ne bi uradile da su Srbi ostali", rekao je.
Za njihov odlazak su prije svega odgovorne vlasti RSK koje su pozvale na iseljavanje, no kada su Srbi jednom otišli, hrvatske vlasti su učinile sve da onemoguće njihov povratak, istaknuo je Galbraith. Veliki dio suđenja otišao je na dokazivanje je li granatiranje Knina bilo zakonito ili nezakonito, jesu li gađani većinom vojni ciljevi i je li hrvatsko topništvo uopće moglo biti preciznije.
Saga oko potrage za topničkim dnevnicima, dnevnim dokumentima o upotrebi topništva u Oluji, završila je tako što je Hrvatska dio dokumenata našla, a sud odlučio da je nije potrebno i službeno goniti za one koje nije uspjela naći. Da bi pokazala kako radi na tome, Hrvatska je pokrenula postupke protiv člana odvjetničkog tima Ante Gotovine Marina Ivanovića, policija je pretresala stanove Rahima Ademija i drugih topnika iz Oluje, no nikakav senzacionalan dokaz o zločinačkom korištenju topništva nije pronađen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....