‘Pet milijuna eura Ježiću su uplatili Rusi za skladišta na Krku. Nije to bilo mito!’

Imru Fazekasa, direktora tvrtke Hangarn Oil Products, Robert Ježić, vlasnik Diokija, u svom je nedavnom svjedočenju u slučaju Ina-MOL imenovao kao glavnu osobu koja je dogovarala isplatu 10 milijuna eura bivšem premijeru Ivi Sanaderu te kao čovjeka od povjerenja Zsolta Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a.

Detaljno opisivanje

Prvih pet milijuna eura Fazekas je uplatio na račun švicarske tvrtke Xenoplast 16. i 18. lipnja 2009. preko tvrtki Ceroma i Hangarn. Imra Fazekas je iskaz o isplatama novca koji je, prema tvrdnji Roberta Ježića, bio namijenjen Ivi Sanaderu i o odnosu s Robertom Ježićem dao 24. studenoga 2011. predstavnicima mađarskog državnog odvjetništva u Budimpešti. Dva tjedna poslije svoj iskaz u istom predmetu dao je i Mikail Gutseriev, vlasnik ruske naftne kompanije Rusnjeft. Obojica su detaljno opisali odnos s mađarskim MOL-om i Robertom Ježićem i zbog čega su s njim krenuli u poslovni odnos. Jutarnji list posjeduje njihove iskaze koje su dali potkraj prošle godine. U svojim svjedočenjima obojica u potpunosti demantiraju tvrdnje Roberta Ježića dane na svjedočenju na Županijskom sudu. Potvrđuju uplatu 5 milijuna eura, ali tvrde da to nije bilo namijenjeno za mito Ivi Sanaderu nego za projekt jadranskog naftovoda i skladišta na Omišlju.

Posao u Omišlju

“Raspolažem vezama u naftnim krugovima u Hrvatskoj i Rusiji pa sam preko tih veza u svibnju 2009. godine potražio Stephana Hurlimanna koji mi je rekao da ima zanimljivu ponudu za mene. Sastao sam se s njim u Švicarskoj i tamo mi je rekao da je poslovni čovjek iz Hrvatske Robert Ježić, vlasnik off shore tvrtke Xenoplast&Shipping AG, zainteresiran za posao”, pojašnjavao je Fazekas u Državnom odvjetništvu u Budimpešti. Prema njegovim tvrdnjama, ruska naftna kompanija Rusnjeft pokušala je realizirati transport svoje nafte i plina do Omišlja.

Kako je, prema Fazekasu, Dioki raspolagao velikim zemljištem na kojem su se mogli izgraditi dodatni spremnici, Fazekas je u ime ruske naftne kompanije krenuo u razgovore s Hurlimannom, koji je bio odvjetnik u švicarskoj tvrtki Xenoplast. “Hurlimann mi je rekao da u slučaju adekvatnog sponzoriranja njegova tvrtka može biti od koristi u realizaciji projekta koji zastupam”, pojasnio je Fazekas.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista