‘Da, novca nema! Ali, uspjeli su dokazati da je Sanader dogovorio mito!’

Ovo je bila prilika da se Turudić opet pokaže važnim u javnosti i on je to iskoristio. Međutim, presuda nije dovoljno dobra da bi se održala na ispitivanju pred višim sudom - rekli su neki od pravnih stručnjaka nakon što su čuli obrazloženje suca Ivana Turudića kojom je Sanadera poslao u zatvor na 10 godina .

Uloga “đavoljeg odvjetnika” uvijek je nezahvalna, ali u razgovoru s četiri odvjetnika jučer smo pokušali ustanoviti slabe strane presude. U prvom predmetu, uzimanju mita u slučaju Hypo, smatraju da je presuda suspektna jer nije bilo dovoljno dokaza ovo kazneno djelo okarakterizirati kao ratno profiterstvo.

Problem zastare

Riječ je o kaznenom djelu koje ne zastarijeva. Od samog se podizanja optužnice smatralo da je Sanaderu dodano ‘ratno profiterstvo’ jer je kazneno djelo mita već bilo u zastari. - Čak i da je točno da je Sanader u tom predmetu uzeo mito to nije ratno profiterstvo pa je samim time suvišno dalje se upuštati u ocjenu te presude, reklo nam je dvoje odvjetnika. Sudac Turudić je pak, u rekao kako Sanader “ne bi ni bio u mogućnosti počiniti to kazneno djelo da nije bilo ratnog stanja”. Kao nužnost se nametala potreba kupnje zgrade za veleposlanstva koje su ostale u neprijateljskim rukama diljem svijeta. Obrana Ive Sanadera je istakla kako je riječ samo o vremenskoj podudarnosti i da se ne može govoriti o ratnom profiterstvu. Zakon je malo neprecizan, ostavlja mogućnost ekstenzivnog tumačenja pa mnogi smatraju kako bi Ustavni sud trebao dati svoje mišljenje o njegovoj usklađenosti s Ustavom.

Dogodi li se, stoga, da Vrhovni sud usvoji Sanaderovu žalbu i odbaci kvalifikaciju da je riječ o ratnom profiterstvu, automatski će srušiti presudu za mito u slučaju Hypo.

Ostane li pak kvalifikacija ratnog profiterstva tada će se kao nejasan dio presude svakako pojaviti i pitanje tko je uzeo novac Hypo banke? Turudić kaže da je ustanovljeno da potpis na isplatnicama ne pripada osobi čije je ime potpisano - Eugenu Laxi. Dakle, Laxa nije primio novac, no nejasno je tko je bila osoba koja je podigla novac iz Hypo banke? “Nije traženo niti dokaz vještačenja vašeg rukopisa i rukopisa na tim isplatnicama. Zašto to nije učinjeno nije problem sudskog vijeća”, rekao je Turudić. No, resuda nije ponudila odgovor na pitanje: Tko je onda uzeo novac? - U pravnoj teoriji nije važno tko je podigao novac, da li je do isplate mita uopće došlo jer je jedino bitno da je postignut dogovor o isplati mita - ističu sugovornici.

Fantomski Laxa

Kazneno djelo podmićivanja je teško dokazati i zato ni zakonodavci ne inzistiraju na tome. Dakle, nije nužno ustanoviti da je Sanader dobio taj novac, no Turudić je obrazlažući presudu ipak ustvrdio da je Sanader primio 7 milijuna ondašnjih austrijskih šilinga. Ali, nije objasnio kako i kada se to dogodilo.

Obrana je pak, tvrdila da je Eugen Laxa postojao, da je uistinu imao moćne političke veze čime ga je učinila osobom pogodnom da za protuuslugu zatraži proviziju te da je on, ili osobe koje su se tako predstavljale, uzeo novac. Ističu i da je pregovore u stvari vodio Mate Granić, tadašnji ministar vanjskih poslova, a da je Sanader uključen na kraj pregovora i to samo da definira tehnički dio posla.

Turudić je, pozivajući se na izjavu Mate Granića, zaključio da je glavni pregovarač bio Sanader, a to je obrazložio i Sanaderovim rangom u ministarstvu, rekavši kako bi se takvim poslom bavio netko niže rangiran, a ne ministar vanjskih poslova. Uz to, dodao je da su tako svjedočili i svjedoci Kovačić i Striedinger te je njihove izjave prihvatio u cjelosti. Obrana je pak nudila svjedoke koji su tvrdili da je Granić bio glavni pregovarač a za njega, Granića, ustvrdili da je kontradiktorno svjedočio u pet navrata.

Sudac Turudić tvrdi i da je kao dokaz isplate bitna zabilješka koju je sastavio Striedinger, Kultererov šef. Turudić se retorički pitao, obrazlažući presudu, zašto bi Striedinger lažno navodio činjenice u službenoj bilješci? Nije valjda znao da će u 2012. biti vođen postupak, odgovorio je na svoje pitanje sudac Turudić.

U predmetu INA - MOL, Sanader je osuđen za primanje 10 milijuna eura mita kao protuuslugu za prepuštanje upravljačkih prava MOL-u. Turudić je zaključio kako je Sanader sve dogovorio sa Zsoltom Hernandijem, šefom uprave MOL-a. Iako Hernandi nije ispitan jer se nije odazvao pozivima pravosuđa Turudić je zaključio kako je Sanader odredio potpredsjednika svoje vlade, Damira Polančeca da vodi pregovore i naveo ga da pregovore vodi kako bi, u stvari, zadovoljio mađarsku stranu.

“INA se svela na podružnicu MOL-a”, rekao je Turudić, opisujući kako su hrvatski članovi u vodećim tijelima zajedničke kompanije bili šikanirani i bez mogućnosti normalnog rada.

Svjedok koji potvrđuje da je za Sanadera isplaćen novac je bivši vlasnik DIOKIJA, Robert Ježić. Ježić je na račun svoje firme u Švicarskoj dobio dvije uplate od pet milijuna eura, a rekao je da je to novac za Sanadera. Drugih pet milijuna nikada nije isplaćeno. Obrana tvrdi da to Ježićev novac i da nema veze sa Sanaderom.

Pravni stručnjaci kažu da s jedne strane, svjedok koji se i sam nalazi u situaciji izglednog kaznenog progona, u kakvoj je bio Ježić, nije osobito pouzdan svjedok jer bi mogao za popravljanje vlastite situacije i lažno teretititi druge osobe te da bi njegov iskaz morao biti potvrđen i nekim materijalnim dokazima.

Isplata mita

S druge strane, ističu i kako sud mora vjerovati svakom svjedoku jer su svjedoci dužni istinito svjedočiti. U konačnici, činjenica da Ježić nije dao novac Sanaderu ne znači da mita nije bilo, Ježić je mogao i prevariti svog partnera. Tako nešto ne utječe na postojanje kaznenog djela. Dakle, i ovdje se pojavljuje problem isplate mita. Odvjetnici s kojima smo razgovarali kažu kako bi bilo dobro kada bi sud mogao ukazati na novac i ustvrditi da je određeni novac rezultat isplate mita.