HNK ZAGREB

Glumac HNK igra samo 40 puta godišnje

Nakon lažnih branitelja dobili smo i lažne gledatelje. U HNK tvrde: Imamo 140 tisuća gledatelja u sezoni. Grad ga demantira: Ne, HNK ima 109 tisuća gledatelja

Piše:

Tomislav Čadež

Objavljeno: 27. veljača 2010. 16:17

Bruno Konjević/CROPIX

Ana Lederer, intendantica zagrebačkog HNK, u intervjuu za pretprošli broj Magazina pohvalila se sa 140 tisuća gledatelja u sezoni. Rekla je i da, eto, toliko ljudi stoji iza njezina programa pa je stoga javni prigovori njezinu ravnanju nimalo ne zanimaju.

Službeni podaci koje smo pribavili u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, a koji HNK financira popola s Ministarstvom kulture, govore međutim sljedeće: HNK je u 2009. zabilježio 109.305 gledatelja. Nazvali smo tajnicu intendantice Lederer pa u dogovoru s njom uputili mail s dva pitanja. Prvo, otkud razlika od trideset tisuća gledatelja? Drugo, zašto se intendantica žali da glumci HNK nemaju gdje igrati, a ima Scenu Habunek na Pešćenici, na kojoj već četvrtu sezonu nema premijere?

Ni nakon tri dana intendantica nije odgovorila, pa bi bilo razumno pretpostaviti da je onih trideset tisuća “neprijavljenih” gledatelja, cijeli jedan Čakovec, izmislila. Nakon lažnih branitelja dobili smo i lažne gledatelje.

Gori od kamiondžija

Evo što još kaže službena statistika gradskih činovnika: HNK je u 2009. izveo 199 predstava, od toga 20 izvan matične kuće. Premijerno su, u Drami, Operi i Baletu, prikazali 11 naslova, a repriznih 21. Drama je imala 4 premijere, a igralo se i 9 repriznih predstava. Glumci su ukupno nastupili 85 puta, od toga 15 puta izvan matične kuće . Tih 85 izvedbi privuklo je 35.879 gledatelja. Baletani su pak zaplesali 56 puta pred 39.822 gledatelja, a pjevači zapjevali nešto više, 58 puta, i to pred 33.604 gledatelja.

Dakle, Drama igra godišnje 13 predstava u 85 termina, svaku dakle u prosjeku šest-sedam puta. Ansambl ima 39 glumaca. Prosječna haenkaovska predstava ima desetak većih ili srednjih uloga (statiranje teško da krijepi glumčevu kondiciju). To je, zaokružimo, 800 ozbiljnih nastupa godišnje za 40 glumaca. Za svakog dakle glumca u prosjeku 40 nastupa u sezoni.

Zamislite vrhunskog kirurga koji, ako mu se posreći, operira 40 puta godišnje. A možda operira i 15 puta ili manje. Dakako, ne postoji takav vrhunski kirurg. Kao što ne postoji ni vrhunski vozač kamiona koji je za volanom jednom tjedno. Zapravo, teško da postoji i jedan kirurg koji operira toliko malo, kao što vjerojatno ne postoji ni kamiondžija koji vozi samo u srpnju i nedjeljom.

Vrhunski glumci u institucionalnim kazalištima u Njemačkoj, na čiji se model pozivamo, kao i na austrougarski, igraju najmanje 300 puta godišnje. Tako je i u Mađarskoj, i u Austriji, svagdje gdje država dotira teatar, i u “prijelaznoj” Francuskoj, a kako je tek glumcima u onim bogatim europskim državama u kojima se kazalište ne dotira, ili se to čini iznimno, kao u Italiji ili Velikoj Britaniji, iz perspektive HNK-ova glumca potpuno je egzistencijalno nezamislivo.

Dakako, glumci HNK koji još nisu izgubili ambiciju da ostanu glumci prihvatili su se tezgarenja, pa su postali kraljevi TV sapunica, sitcoma, a neki su se snašli i na filmu te kojekuda još. Na Sceni Habunek, drugoj HNK-ovoj, ne igra pak nitko. Nešto se brljalo do 2006. A onda, daleko je Pešćenica.

Ista priča vrijedi i za pjevače i za baletane. Među prvima se, u sekti čudnom inflacijom namnoženih opernih prvaka, ponajviše razvio zgodan obrt pjevanja na boljim mirogojskim sprovodima, a za druge više i ne čujemo otkako ih je pustio iz šapa Dinko Bogdanić.

Nadmašili ih privatnici

Nadalje, još poraznije, zagrebački HNK ima oko 500 stalno zaposlenih i proračun od oko sto milijuna kuna. Za to nam daju 200 izvedbi, pa dakle svaka u prosjeku stoji 500 tisuća kuna. Odnosno, produktivnost HNK je tolika da svaki put kad Zijad Gračić stupi na scenu to košta koliko i Josipovićeva inauguracija.

Kako je u drugim zagrebačkim kazalištima? Pribavili smo osim za HNK (za njega i za 2009.) podatke za 2006., 2007. i 2008. i za sva ostala kazališta koje dotira Grad Zagreb, komunalna, poput Gavelle, ZKM-a ili Trešnje, i nezavisna, privatna, pa i sveučilišna, poput Teatra Exit, Male scene i Teatra &TD.

Takvih komunalnih i nezavisnih kazališta ukupno je u 2008. bilo financirano 22 plus Ansambl Lado. Sveukupno je komunalna kazališta u 2008. posjetilo 363.302 gledatelja, Ansambl Lado 64.500, Teatar &TD 7984, a nezavisna kazališta 298.321 gledatelj. HNK je u toj 2008. posjetilo 115.798 gledatelja. Ukupno su dakle u 2008. sva zagrebačka kazališta zabilježila 849.905 posjetitelja. Drugim riječima, svaki je Zagrepčanin, a i Zaprešićanin, od bebe do starca, u prosjeku jednom bio u kazalištu.

Godinu dana ranije, 2007., HNK je pohodilo 114.089 gledatelja, javna gradska kazališta 383.131, Ansambl Lado 98.230 i Teatar &TD 4864 gledatelja. Nezavisne produkcije privukle su pak ukupno 287.705 gledatelja. Ukupno u 2007. kazališta u Zagrebu posjetilo je 888.019 gledatelja.

U 2006. HNK je zabilježio 115.007 gledatelja, komunalci 348.675, &TD 5945, Lado 97.350, a nezavisni pak 217.099 gledatelja. Ukupno u 2006.: 784.067 gledatelja.

Na prvi pogled jasno je da je nagli porast gledatelja u 2007. rezultat rada nezavisnih kazališta. Ona su i u 2008. zabilježila rast, dok su javna kazališta izgubila pedeset tisuća duša.

Najradišnija Mala scena

Kakvi će biti podaci za 2009., još je neizvjesno, ali sudeći po HNK, trend pada gledatelja u javnim teatrima mogao bi se nastaviti. Nezavisne produkcije pak već je poharala ekonomska kriza pa možemo očekivati drastičan pad takve vrste kulturne proizvodnje u ovoj godini. Drugim riječima, HNK će slonovski gurati dalje kroz krizu kao kroz prašinu, a nezavisni će se pritajiti pokraj puta i čekati bolje vrijeme.

Kako to izgleda po teatrima? Najradišnije kazalište u Zagrebu jest Mala scena, privatni dječji teatar najpoznatiji po svojoj frontmenici, glumici Vitomiri Lončar. Dakako, dječje su predstave jednostavnije i kraće od onih za odrasle, no važno je zabilježiti da je Mala scena u 2006. dala 499 izvedbi, u 2007. 488. a u 2008. čak 565. Tako su u 2006. zabilježili 33.827 gledatelja, u 2007. 63.539, a u 2008. čak 75.622 gledatelja, više nego dvostruko od Drame HNK!

Lijenčine Histrioni

Među komunalnim kazalištima najučinkovitije je od onih za odrasle Satiričko kazalište Kerempuh, koje je u 2006. odigralo 217 predstava za 59.816 gledatelja, u 2007. odigralo ih je 212 za 81.279 gledatelja, a 2008. 207 za 76.633 gledatelja. Među javnim dječjim kazalištima najbolje pak stoji Kazalište Žar ptica, koje je 2006. odigralo 287 predstava za 37.389 posjetitelja, iduće 304 predstave za 45.642, a u 2008. 305 predstava za 46.373 posjetitelja.

Među nezavisne ušuljali su se, kao i u HNK, ipak i lijenčine. Tako je Glumačka družina Histrion u 2006. zaigrala samo 92 puta, a recimo 2008. nije se proslavio ni Studio za suvremeni ples s ukupno 13 nastupa.

Ako se vratimo na HNK, odnosno na njegovu Dramu, ona ima nekoliko nadmoćnih takmaca u gradu.

Jer dok Drama HNK u prosjeku skupi tridesetak tisuća gledatelja godišnje, Dramsko kazalište Gavella ih prikupi pedesetak tisuća. Štoviše, šije je i jedno slabo dotirano i slabo opremljeno privatno dramsko kazalište, Teatar Exit, koji redovito godišnje skupi više od 40 tisuća posjetitelja.

Opera HNK je isto barem dvostruko manje gledana od operetnog Gradskog kazališta Komedija, a u 2006. je i Studio za suvremeni ples imao samo nekoliko tisuća gledatelja manje od Baleta HNK, čiji je glavni, nepoderiv adut već desetljećima “Labuđe jezero”.

Nakon HNK - Komedija

Nismo, kao za HNK, izračunali trošak po predstavi za ostala kazališta. Za to bi valjalo znati i njihove točne budžete. A te podatke skupljat ćemo još tjednima. Općepoznato je jedino sljedeće: najskuplje predstave nakon HNK proizvodi Gradsko kazalište Komedija. Mjuzikl kakav naprave, sa živom glazbom, pjevačima i plesačima, toliko košta da ih ni igranje u Lisinskom ne spašava od gubitaka. Kad pak igraju u matičnoj kući, novac im isparava brže od proljetnog snijega na kaptolskom krovu.