Globalno zagrijavanje ili nuklearne elektrane? Nuklearke predstavljaju manji rizik

ZAGREB - Mogu li radioaktivne čestice, koje će zračne struje donijeti iz Japana, biti opasne za nas, pitaju me ovih dana kolege u redakciji.

- Ne bojte se. Neusporedivo opasniji od radioaktivnosti iz Fukushime za vas je dim cigareta - odgovaram im.

Otkako su 11. ožujka Japan pogodili potres i tsunami, koji je teško oštetio Fukushimu Daiichi, ta je nuklearka postala moja “noćna mora”. Već puna dva tjedna svaki dan počinjem pregledom vijesti iz Japana, a zatim s kolegom, našim dopisnikom iz Tokija, Antonijem Jerkovićem razgovaram o situaciji u Japanu.

Panika u Europi

I dok “Fukushima 50”, petstotinjak hrabrih inženjera, tehničara i vatrogasaca ulažu goleme napore da stabiliziraju reaktore, pratim kako se diljem Europe širi panika od radioaktivnosti. Tako je, zbog snažnog antinuklearnog raspoloženja javnosti, njemačka premijerka Angela Merkel odmah najavila zatvaranje sedam najstarijih reaktora u zemlji te sigurnosne analize za ostalih deset.

Švicarska, u kojoj je pet aktivnih nuklearki, također je po hitnom postupku suspendirala sve procedure za odobravanje novih nuklearnih elektrana. Jednogodišnji moratorij na program 13 novih reaktora, čija je gradnja trebala početi 2013., uvela je i Italija, a Austrija je zatražila da se preispitaju sve nuklearke u Europi. Antinuklearnoj histeriji pridružio se i povjerenik Europske komisije za energetiku, Nijemac Günther Oettinger, koji je događaje u Fukushimi nazvao “apokaliptičnim” te se zauzeo za zabranu nuklearne energije diljem Starog kontinenta.

Bez obzira na porast antinuklearnog raspoloženja, ne odustajem od svog uvjerenja, oblikovanog na temelju desetogodišnjeg praćenja klimatskih promjena. Moj je stav da Europa, a ni ostatak svijeta, ne smije odustati od nuklearne energije. Ovakav stav nije, možda, sasvim očekivan od nekoga tko je godinama (prije svega na stranicama ovih novina), pisao o opasnosti od globalnog zagrijavanja i zalagao se za najviše ekološke standarde. Ali, ako već moram donijeti odluku onda se se između opasnosti koje donosi globalno zagrijavanje prouzročeno nekontroliranom eksploatacijom fosilnih goriva i rizika nuklearnih elektrana odlučujem za - nuklearnu energiju.

Privid renesanse

I svjesna sam koliko je ovaj stav, kod dijela ljudi s kojima se inače u mnogim stavovima slažem, nepopularan.

Toni Vidan, programski koordinator Zelene akcije koji se već dvadesetak godina bavi energetikom, jedan je od onih koji nikako ne dijeli moj stav.

- Vjerujem da će se katastrofa u Fukushimi odraziti vrlo znakovito i mislim da je ovo završni udarac nuklearnoj industriji. Taj je lobi pokušavao posljednjih desetak godina stvoriti privid renesanse nuklearne energije. No, mislim da događaji u Fukushimi potpuno rasplinjuju taj privid. Uvjeren sam da pred nuklearnom energetikom nema budućnosti - rekao mi je Vidan kojega sam posjetila u središtu Zelene akcije, naše najpoznatije nevladine udruge za zaštitu okoliša. - Samo je pitanje dinamike kojom će se nuklearna energija prestati koristiti za komercijalnu proizvodnju električne energije - dodao je Vidan.

Prof. dr. Zdenko Šimić, predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva (HND), međutim, uvjeren je da je uvođenje moratorija na nuklearne programe u nekim europskim zemljama ishitren i potpuno tehnički neopravdan čin koji ima za cilj umirivanje javnosti. Šimić, koji je u protekla dva tjedna odigrao važnu ulogu u informiranju hrvatske javnosti o događajima u Fukushimi, smatra da je panika najgore stanje za donošenje dobrih odluka.

- Da se radilo o nekom izvanzemaljskom tehnološkom virusu, to bi bilo tehnički opravdano, ali kako je jasno da je primarni uzrok enormni potres i tsunami, ove poteze valja shvatiti kao poruku da se razumije strah ljudi i da će se sigurnost nuklearki najozbiljnije revalorizirati. To ne znači da ovakav potez neće utjecati na usporavanje ili potpuno zaustavljanje nuklearnih programa u nekim zemljama. Riječ je o demokratskim zemljama i narod ima pravo odlučivanja - komentirao je Šimić.

Diljem planeta trenutačno su u pogonu 443 reaktora raspršena u 29 zemalja, koji čovječanstvu daju oko 15 posto električne energije. No, neke su zemlje snažno ovisne o nuklearkama. Francuska iz nuklearki dobiva 75 posto električne energije, Japan 30, Njemačka 25, a SAD 20 posto. Hrvatska, pak, iz NE Krško dobiva 15 posto električne energije. Nadalje, grade se 62 reaktora u 12 zemalja, a još ih se 158 planira. Među zemljama koje svoju energetsku budućnost temelje na nuklearkama, prednjače novi gospodarski divovi Kina i Indija. Primjerice, Kina trenutačno gradi 27 nuklearnih reaktora, a planira ih 50. Je li uopće moguće preko noći zatvoriti sve postojeće reaktore te zaustaviti gradnju započetih i planiranih?

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISAKNOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA