Rješavanje naših problema ovisi prvenstveno o našoj slozi. Budemo li i dalje nesložni, a osobito neposobni za nacionalni dijalog, te ako ćemo imati oprečne stavove o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, Vukovar, ali i mi s njim, će umrijeti, riječi su dubrovačkog biskupa Mate Uzinića na misi zadušnici na Memorijalnom groblju u Vukovaru.
Kao i niz puta dosad, dubrovački biskup se opredijelio vrlo jasno o temama koje i dalje dijele hrvatsko društvo, pokazujući da je širinom svojih stavova u mnogočemu ispred naše podijeljene ljevice i desnice. Msgr. Uzinić rođen je u Dubravi kod Omiša, a studirao je na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu gdje je postigao licencijat iz crkvenog i građanskog prava. Bio je i sudski vikar i sudac na Crkvenom sudu u Splitu, a prije tri godine ga je papa Benedikt XVI. imenovao dubrovačkim biskupom. Iako ne pristaje na neke podjele među hrvatskim biskupima, na one konzervativne i liberalne, mnogi baš u biskupu Uziniću vide duh nove Crkve koju tako snažno vodi i predstavlja papa Franjo. U ekskluzivnom razgovoru za Nedjeljni Jutarnji biskup Mate Uzinić detaljno je objasnio što je poručio u Vukovaru, napomenuvši da se i dalje tamo bavimo sporednim stvarima, a ćirilične ploče su “doista nešto sporedno”.
Vaše riječi izgovorene na misi zadušnici na Memorijalnom groblju u Vukovaru imale su poseban odjek u javnosti. Kako ste doživjeli ovogodišnju Kolonu sjećanja?
- Tužno. Vukovar izaziva tugu i zbog onoga što su mu učinili i zato što ne uspijeva ponovno postati ono što je nekad bio. On izaziva tugu i zbog naših nacionalnih podjela.
Pozvali ste na obnovu hrvatskog društva baš tu, u Vukovaru? Što ste pod tim konkretno mislili?
- Vukovar je primjer kako opće dobro može biti važnije od osobnog interesa, čak i od vlastitog života. To je potencijal Vukovara koji nije i ne može biti potrošen. Pokazuje to 80.000 ljudi u Vukovaru, a brojka je svake godine sve veća. Svima njima, svima nama, Vukovar jest i može biti pouka o važnosti žrtve za druge, važnosti i vrijednosti žrtve za opće dobro. Tu je izlaz iz svih naših kriza. Evo zašto je važno krenuti od Vukovara.
Uputili ste i poziv da se ne izjednačavaju agresori i žrtve. Ali, istodobno uvijek imate hrabrosti reći da trebaju biti kažnjeni svi koji su zločine počinili. Možemo li danas, bez strasti, mnogo objektivnije sagledati našu nedavnu prošlost, izazove, suočiti se s istinom?
- Mislim da još ne možemo, a morali bismo. Zločini nemaju nacionalnost, ali zato zločinci imaju ime i prezime. Uz to se zaboravlja da zločini i zločinci imaju svoje ideologije iz kojih su potekli, kojima su bili hranjeni. Bolna je spoznaja da se danas više ne govori o moći lažnih ideologija koje su omogućile zastrašujuća zvjerstva. U ime lažnog mira, a on je ponekad strateški dio iste ideologije, ne može se graditi istinske odnose. U našem slučaju je osobito bolna nametnuta logika izjednačavanja strana u sukobu. Makar su sve žrtve jednake i svaka žrtva, bez obzira na sve naše podjele, zaslužuje jednako poštovanje, nikad ne smijemo prestati ponavljati da mi rat nismo htjeli. Zato sve strane nisu i ne mogu biti iste. Zna se tko je bio agresor, a tko žrtva agresije.
Branitelji su nezadovoljni odnosom današnje vlasti prema njima. Kako vidite prosvjed u Zagrebu i postoji li rješenje koje bi išlo prema dijalogu?
- Zbog određenih netaktičnosti branitelji su osjetili da su oni postali problem ovog društva. Kad se tome doda da društvo nije ni blizu onakvo za kakvo su se borili, onda stvar postaje još teža. Pozitivno u svemu ovome jest to što ih nije napustio duh spremnosti na žrtvu. Pitate ima li rješenja koje bi išlo prema dijalogu. Nema rješenja koje može dovesti do dijaloga, ali dijalog može dovesti do rješenja. Ali za dijalog nije dovoljno znati govoriti. Potrebno je znati i slušati. Sigurno je i to da se u Hrvatskoj nije stvaralo odmjereno ozračje nacionalnog ponosa prema kojemu bi se u braniteljima prepoznalo simbole s kojima se hrvatsko društvo može poistovjećivati.
Nadu bude vaše poruke Evanđelja u podijeljenom Vukovaru. Očito, rješenje nije u zasebnim školama i vrtićima?
- Pravi problem Vukovara su zasebne škole, vrtići i slično, odnosno ono što je do njih dovelo, a nije ćirilica. To što takvo što u Vukovaru još postoji znak je da se u Vukovaru bavimo sporednim stvarima, a ćirilične ploče su doista nešto sporedno, i da se nismo niti pokušali suočiti sa stvarnim problemima Vukovara. I tako sjeme zla koje je posijano u Vukovaru prenosimo na nove generacije.
Posebnu pažnju izazvao je vaš stav o ćirilici u Vukovaru. Koja je poruka, može li se naći kompromis oko poštivanja Ustavnog zakona o manjinama i vruće teme ćirilice u Vukovaru?
- Ovogodišnja komemoracija sjećanja na žrtvu Vukovara odvijala se pod geslom ‘Vukovar, mjesto posebnog pijeteta’. Dijelim mišljenje da se u tom izrazu nalazi rješenje za Vukovar i ćirilicu, odnosno da je tu moguće naći rješenje koje neće biti protuustavno. U temelju neprihvaćanja ćiriličnih ploča stoji traumatično iskustvo koje se ovim pločama evocira. Budemo li to uvažavali, pitanje ploča će se riješiti na pravi način. Potrebno je ukloniti uzroke pa će lako biti uklonjene posljedice. Inzistiranje na uklanjanju posljedica, a ne rješavanje uzroka - to je ono što se na tom planu događa u Vukovaru - stvar dodatno pogoršava. Isus nas je poučio da nije čovjek zbog zakona, nego da je zakon zbog čovjeka. U slučaju Vukovara ustrajavanje na ćirilici je protiv čovjeka. Žrtve i njihovi osjećaji trebali bi nam biti prva briga. Mi u Crkvi smo posljednjih godina dobro naučili tu lekciju. Ne ponavljajmo na Vukovaru pogrešku Crkve. Briga za žrtve ne isključuje nacionalne manjine i njihova prava, ali u Vukovaru ta briga ima prednost pred njima.
(...)