Otkako su Gilbert i George prvi put bili u Hrvatskoj 2004., mnogo se toga dogodilo: oni su se vjenčali i održali veliku retrospektivu u najjačem europskom muzeju, Tate Modernu u Londonu. Mi smo napokon otvorili muzej u koji oni stižu s izložbom “Jack Freak Pictures”, posvetom motivu britanske zastave, koja postavlja provokativna i posve izravna pitanja o religiji, seksualnosti i politici.U Zagreb su stigli njihovi pomoćnici koji vrše pripreme za veliku izložbu koja se otvara 10. lipnja, a britanske umjetničke zvijezde dolaze danas. Talijan Gilbert Proesch, rođen 1943., i Englez George Passmore, rođen 1942., upoznali su se daleke 1967. godine na prestižnom londonskom koledžu Saint Martins, na kojem je George bio gotovo jedini koji je znao engleski. Sve prije njihova susreta, smatraju, bilo je nevažno. Dvije godine poslije prvi su se put popeli na stol i zapjevali ispod britanske zastave, a znali su pjevati i po osam sati. Tim su izvedbama počele njihove “Pjevajuće skulpture”, koncept koji traje još i danas. Uskoro su shvatili da izvedba uživo obuhvaća samo mali krug ljudi, pa je ciklus proširen na sve aspekte umjetnosti, pod snažnim vizualnim utjecajem dramatične neogotike. Pitanja koja postavljaju nisu uvijek ugodna.
Budući da još od Warhola nitko nije imao takvu sposobnost izgovaranja rečenica koje se automatski pretvore u citate, uoči njihova dolaska donosimo vam vodič kroz opus Gilberta i Georgea, u deset točaka, kroz njihove najupečatljivije citate:
Deset besmrtnih G&G citata
1. “Divimo se Margaret Thatcher. Napravila je puno za umjetnost. Socijalizam želi da svi budu jednaki. Mi želimo biti različiti. Sviđa nam se i princ od Walesa. On je džentlmen.”
Kad je riječ o paru gay umjetnika, koji su se vjenčali 2002. i svojom umjetnošću izazivaju socijalne norme, nekako se pretpostavlja da su ljevičari. Ipak, oni uvijek naglašavaju i slave svoje konzervativne stavove. To je, naravno, velikim dijelom provokacija, baš zato što ih nervira prisila istog mišljenja, no kada ih se malo bolje pogleda, uz antipatije prema antikolektivizmu, dijelom svojih stavova čak je moguće da dijele i sitne simpatije prema politici konzervativaca.
2. “Džoging je protiv naše religije.”
Njihova umjetnost je njihov život i obrnuto. Savršeno skrojeno odijelo, uz pripadajuću kravatu, uniforma je iz koje nikada ne izlaze. Od “Pjevajućih skulptura” zadržali su sposobnost kontrole svakog svog pokreta. U razgovoru su suzdržani i odmjereni.
3. “Kada bi vidio koliko je nepravdi učinjeno u njegovo ime, Isus bi danas stajao iza Gilberta&Georgea.”
Britanski dvojac kao jedan od dojmljivijih trenutaka u svojoj karijeri prepričava susret s vjernicom koja je rekla da joj je njihova izložba otvorila nove vidike. Novac, strah, seks, religija, smrt, terorizam, praznovjerje, globalizacija, urbanizam... - upravo ona pitanja koja se dotiču svih nas u osnovi su njihove umjetnosti. Jedna od serija iz ciklusa “Jack Freak Pictures” pokazuje dvojac pokraj Raspeća: i oni i Isus odjeveni su u britansku zastavu.
4. “Papu treba odvesti na sud ljudskih prava i treba mu suditi kao Miloševiću.”
Izjava koju su dali svojim omiljenim novinama, Timesu, koje svakodnevno čitaju. Izjava je išla uz izložbu u White Cubeu, koja je cijela bila posvećena religijskim pitanjima. Gilbert je odgajan kao katolik, George kao metodist. Kada je bio mali, kaže George, nije se javno raspravljalo o religiji. Sada su sve novine pune religije.
5. “Ponekad prema vlastitoj kući osjetimo odbojnost i poželimo iskopati veliku rupu i baciti je u nju.”
Robovi su navika pa cijelo vrijeme žive u Spitalfieldsu, u dijelu istočnog Londona koji je prošao veliku transformaciju: od mjesta “za siromašne” gdje su živjeli jer nisu imali novca do najnovije londonske trendovske četvrti u koje dolaze umjetnici odasvud. Svaki dan piju kavu u istom kafiću, idu na ručak u isti restoran. U šoping, kažu, idu svake dvije godine i kupe sve što im treba za sljedeće dvije. Njihova je kuća smještena između crkve i džamije. Samo se okolina promijenila.
6. “Umjetnost za sve.”
Stvaraju jasno razumljive radove i kažu kako im je cilj da se publika zadrži dulje od 15 minuta u prostoru izložbe. Smetaju im oni umjetnici koji stvaraju manje razumljiva djela, za koja kažu da ih često ni sami ne razumiju. Funkcija je umjetnosti, smatraju, da donese novo razumijevanje i napredak.
7. “Povijest umjetnosti pisali su muškarci. Gola žena najčešći je umjetnički klišej.”
Oni su sami uvijek protagonisti svojih radova, upečatljivih fotomontaža. Pjevajuće su skulpture izmislili jer su bili okruženi neprijateljstvom i s vremenom su ih pretvorili u vizualno ljubavno pismo.
8. “Ne želimo razmišljati. Dovoljno je iscrpljujuće i bez razmišljanja.”
Gilbert i George nastoje zadržati prividnu lakoću u svojem stvaralaštvu, a svoje misli i osjećaje smještaju u centar umjetnosti. Od seoske idile do londonskih ulica, od reklama za seks do religijskog fundamentalizma, sve ih zanima i sve je potencijalni subjekt za njihove radove, glavno da su u pitanju socijalne teme, rušenje tabua i umjetničkih konvencija.
9. “Mi smo samo Gilbert i George, i to je to.”
Smatraju da ne moraju ništa reći jer je sve na njihovim slikama. Ljudi ih na ulici prepoznaju i doživljavaju kao umjetničko djelo. Intervjue uvijek daju zajedno, govore u množini i jedan drugome dovršavaju rečenice. Pažnju plijene provokativnošću i ekscentričnošću, no idoli su im puno više u prošlosti: Henry Moore i Pablo Picasso. Kažu da nikada ne slušaju glazbu jer glazba opušta, a to nije ono što oni žele. Oni žele živjeti napeto.
10. “Manje je poznato da su dva križa na zastavi Union Jack tisućama godina služila za ubijanje.”
Zastava je, prema njihovu mišljenju, kao simbol pripadanja uvijek iznad nacije. Svaki turist koji dođe u Britaniju kupuje neki simbol s Union Jackom, ne razmišljajući o simbolici, i zato su zastavu odabrali kao motiv izložbe.