GENSKI DOPING ‘Znamo da je za brzinu Usaina Bolta zaslužan gen ACTN3. Ali sada svi žele zloupotrijebiti otkriće gena koji omogućava eksplozivan rast mišića’

Fantastični Usain Bolt na Svjetskom atletskom prvenstvu u Moskvi, trčeći po kiši, pobijedio je u utrci na 100 metara i osvojio svoje šesto svjetsko zlato. Ali i njegova sunarodnjakinja Shelly-Ann Fraser-Pryce osvojila je zlato na 100 metara. I ostali trkači s Jamajke tradicionalno su bili uspješni u sprinterskim disciplinama.

Zašto jedna tako mala zemlja poput Jamajke daje mnogo olimpijskih i svjetskih pobjednika u sprintu, pitanje je o kojem se godinama raspravlja u sportskim, ali i znanstvenim krugovima. Američki novinar David Epstein, koji u magazinu Sports Illustrated prati sportsku znanost i medicinu, zaokupljen je tom enigmom još od školskih dana, kada se bavio atletikom.

- U gradu u kojem sam odrastao živi velika jamajačka zajednica i naš školski tim u gimanaziji bio je dominantan u sprintu. Tada sam se počeo pitati jesu li ti sprinteri sa svoga maloga otoka ponijeli neki specijalni gen za brzinu. Tijekom studija znanosti o okolišu na Sveučilištu Columbia, trčao sam na duge pruge i počeo sam se pitati zašto je u tim disciplinama tako mnogo dobrih kenijskih atletičara. A zatim sam spoznao da su svi ti Kenijci potjecali iz plemena Kalenjin, koje čini 12 posto kenijske populacije - ispričao mi je David Epstein.

Njegovo istraživanje o tome koliko su kod uspješnih sportaša isprepleteni prirodni talent i sposobnost koja se stječe treningom (nature vs. nurture) rezultiralo je knjigom “The Sports Gene: Inside the Science of Extraordinary Athletic Performance”.

Ta se knjiga u SAD-u pojavila uoči Svjetskog atletskog prvenstva u Moskvi, a već je pobrala dobre kritike u New York Timesu i Boston Globeu.

Jamajačka tajna

Zanimalo me je li Epstein otkrio tajnu uspjeha jamajačkih sprintera. Prema jednoj od teorija, ta je nacija tako moćna u sprintu jer su Jamajčani potomci onih snažnih Afrikanaca koji su zbog svoje robusnosti izabrani kao robovi.

Put do Jamajke preživjeli su najsnažniji među njima. Zatim su se u toj skupini preživjelih robova izdvojili najjači koji su uspjeli pobjeći od ropstva (ono je na Jamajci ukinuto 1838. godine) i naselili u udaljenom dijelu otoka.

Prema toj teoriji, leteći sprinteri poput Bolta, trebali bi biti potomci tih fantastično snažnih Afrikanaca. Ipak, istraživanje Yannisa Pitsiladisa sa Sveučilišta Glasgow, pokazalo je da ne postoji genetski različita podgrupa jamajačkih sprintera.

- Posvetio sam veliko poglavlje knjige atletičarima s Jamajke, a jedna od tajni njihova uspjeha je u tome da je to kultura u kojoj se sva djeca pokušavaju baviti sprintom. Djeca počinju trčati već u dobi od pet godina, a u srednjim školama na atletskim stazama uviđate među mladima strast ekvivaletnu onoj prema nogometu u drugim dijelovima svijeta.

Na nacionalnim školskim prvenstvima na stadionima bude preko 30.000 vatrenih navijača, a treneri u srednjim školama nastoje se dočepati najboljih mladih trkača. Mislim da na Jamajci postoji “rudnik” atletskih talenata, ali i sustav koji ne dopušta da se ijedan nadareni atletičar upropasti - pojasnio je Epstein, koji se zatim osvrnuo na Usaina Bolta.

Evolucijski odabir

- Kad je bio u dobi od 15 godina, Bolt je bio visok 190 centimetara i da je bio rođen u SAD-u, igrao bi košarku. Ili negdje drugdje kriket ili nogomet, jer su to njegovi omiljeni sportovi! Samo na Jamajci, i još nekoliko karipskih zemalja, Bolta bi forsirali da trči sprint kao i ostala jamajačka djeca - dodao je Epstein.

Jesu li Afroamerikanci predisponirani za atletiku?, upitala sam.

- To uistinu ovisi. Prije svega, Afroamerikanci su vrlo malo zastupljeni u disciplinama izdržljivosti, kako što je trčanje na duge pruge. Ako promatrate te discipline, mogli biste zaključiti da Afroamerikanci nisu predisponirani za atletske pothvate. U knjizi pretresam o tome je li to posljedica manjeg kapaciteta primitka kisika prouzročenim genetskim prilagodbama na malariju, što se dogodilo kod predaka Afroamerikanaca - rekao je Epstein.

- Afroamerikanci imaju podrijetlo iz Zapadne Afrike, i u knjizi, također, govorim o tome da oni u prosjeku imaju visoku razinu brzo-trzajnih mišićnih vlakana. Nadalje, znamo da Afroamerikanci imaju duge noge u odnosu na cijelo tijelo, i da je to evolucijska adaptacija za hlađenje kada su njihovi preci živjeli u zonama blizu ekvatora, gdje je vrela i suha klima. Za trčanje je bolje imati duge noge, ali je za plivanje to lošije - dodao je Epstein.

Kako u naslovu knjige govori o sportskom genu, zanimalo me je li on identificiran.

- Znanstvenici su otkrili neke gene koji utječu na atletski nastup. U nekim slučajevima, usredotočeni su na pojedinačne gene, poput ACTN3, poznat i kao “sprinterski gen”. ACTN3 kodira za protein nađen u brzo-trzajnim mišićnim vlaknima, koji su važni za sprinterske discipline. Ako neki pojedinac nema barem jednu kopiju “sprinterske vrezije” gena, vjerojatno se neće plasirati u finale utrke na 100 metara na Olimpijskim igrama - rekao je Epstein, dodajući kako većina natjecatelja ima barem jednu “sprintersku verziju” gena.

- No, ima mnogo ostalih gena za koje se zna da utječu na atletske sposobnosti. U knjizi pišem o genima koji uzrokuju to da neki trkači brže postaju spremniji nego drugi te da su neki biološki ustrojeni tako da od treninga profitiraju više nego drugi - dodao je Epstein.

Vrstan istraživački novinar Epstein susreo se s mnogim znanstvenicima, ali i poznatim sportašima, bivšim i sadašnjim šampionima. Tako je upoznao finskog skijaša trkača Eerou Mantyrantu (76), koji je na Zimskim olimpijskim igrama 1964. godine osvojio dvije zlatne medalje.

Eero Mantyranta bio je toliko superioran u odnosu na ostale natjecatelje da su mnogi bili uvjereni kako je dopingiran. No, na svim dopinškim kontrolama bio je negativan.

Poseban slučaj

Tek mnogo godina kasnije finski su znanstvenici otkrili da cijela obitelj Mantyranta nosi genetsku mutaciju, zbog čega su imali više crvenih krvnih stanica od ostalih ljudi pa su bili mnogo izdržljiviji.

- Posvetio sam Mantyranti cijelo poglavlje i mislim da sam prvi koji ga je intervjuirao nakon mnogo godina. Raspravljao sam s njim o ostalim članovima obitelji koji nose istu genetsku mutaciju. No, mislim da razlog što je upravo on postao jedini zlatni olimpijac u obitelji nije samo mutacija koja mu je omogućavala golemi kapacitet primitka kisika, nego njegova posvećenost i psiha - istaknuo je Epstein.

Zanimalo me tko je njegov omiljeni sportaš.

- Teško pitanje i u prvi sam tren htio istaknuti nekoga od predstavnika sportova koji su omiljeni u SAD-u, ali sam pomislio da bi to moglo biti dosadno čitateljima u svijetu! Stoga sam se odlučio za Petru Majdič, slovensku skijašicu trkačicu, koja je osvojila brončanu medalju na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru 2010. godine. Petra Majdič je tijekom zagrijavanja za nastup u jednom zavoju izletjela sa staze i pala na kamenje u dubokom jarku. S velikim je bolovima došla do medalje, nakon čega je u cilju pala u nesvijest. Nikad nisam vidio takvu posvećenost i hrabrost na terenu kao u njezinom slučaju - rekao je Epstein.

Razgovor smo nastavili o “genskom dopingu”. Upitala sam Epsteina plaši li ga mogućnost genetskih manipulacija na sportašima.

- U knjizi sam intervjuirao znanstvenika koji je otkrio gen koji vodi do eksplozivnog rasta mišića. On mi je priznao da se plaši mogućnosti zloporabe. Njegovo otkriće je usmjereno na terapiju pacijenata s mišićnom distrofijom, no sportaši pokušavaju doći do njega kako bi to zlorabili - kazao je Epstein.

- Vjerujem kako je neizbježno da će atletičari pokušati zlorabiti genetsku tehnologiju. Srećom, mislim da su istraživači, farmaceutske kompanije i stručnjaci koji se bore protiv dopinga svjesni opasnosti i da zajednički rade na tome kako bi se ograničile mogućnosti zlorabljenja nove tehnologije - istaknuo je Epstein.

Potpuna kontrola

Što će biti sljedeći veliki prodor u znanosti o sportu?, upitala sam moga sugovornika.

- Mislim da ćemo otkriti više gena koji će nam ukazati na to kakav bi trening bio prilagođen pojedinom sportašu. Na posljetku, vjerujem da ćemo raspolagati personaliziranim treninzima, zasnovanima na genomu pojedinačnog sportaša, kako bi on mogao dati najbolje od sebe. Neki treneri već primjenjuju personalizirane treninge.

Tako sam u knjizi opisao jednog danskog trenera koji je vrlo učinkovit u personaliziranom režimu treninga zahvaljujući tome što je proučavao biologiju svojih sportaša. To je smjer u kojem idemo: biološki personalizirani trening kako bismo našli najbolji okoliš za naše neusporedive genome! - zaključio je Epstein.