Poteškoće s kojima se Grčka ovih dana susreće u ispunjavanju obećanja danih Zapadu u zamjenu za golemu financijsku pomoć opet hrane prognoze o novom grčkom bankrotu, pa možda čak i odbacivanju eura i ponovnom uvođenju stare grčke nacionalne valute - neke nove drahme. Jedini smisao povratka vlastitoj valuti bio bi da se ona devalvira pa da zemlja tako obnovi svoju međunarodnu konkurentnost. No, u moru analiza, komentara i novinskih članaka o mogućem izlasku Grčke iz eurozone jedna se studija jako razlikuje: Anders Aslund , vodeći svjetski analitičar europske tranzicije, tvrdi da eurozonu praktički ne može napustiti samo jedna zemlja, ili skupina zemalja; u tom slučaju sve zemlje koje ga koriste moraju odbaciti euro.
Aslund je danas jedan od vodećih znanstvenika washingtonskog instituta Peterson. No, Aslund ima i jednu prednost pred svim ostalim analitičarima aktualne europske monetarne unije: kao inozemni stručni savjetnik ruske vlade (od studenoga 1991. do siječnja 1994.) osobno je s premijerom Jegorom Gajdarom i ministrom financija Borisom Fedorovim radio na urednom demontiranju valutne zone rublje, nakon što su nestali svi politički uvjeti za njezin opstanak.
U svojoj studiji pod naslovom “Zašto se raspad eurozone mora izbjeći: pouke iz prijašnjih slomova”, Aslund je detaljno naveo iskustva i posljedice raspada valutnih zona ne samo Rusije, nego i Austro-Ugarske i Jugoslavije. Iznio je pregled stručne literature o problemima zone eura, sažeo sve iznesene argumente za njezin opstanak i za njezino ukidanje, rekapitulirao stavove analitičara o tome koliko bi raspad zajedničkog valutnog područja stajao države članice eurozone, naveo sve pravne aspekte i slično. No, njegovi se zaključci bitno razlikuju od zaključaka ostalih analitičara, što je u stručnim krugovima privuklo veliku pozornost i obilato se citira i secira na internetskim forumima.
Nova valuta
Glavno na što Aslund upozorava je sljedeće... Kada bi samo Grčka, ili bilo koja druga članica zone eura, odbacila euro i izašla iz eurozone, a sve druge zemlje zadržale euro, taj euro više ne bi bio isti onaj stari, nego jedna posve drukčija, nova valuta. Preostalu valutnu zonu činila bi nova kombinacija država, drukčija ekonomska snaga, prostirala bi se na drugom teritoriju i obuhvaćala bi drukčiji broj i raspored stanovnika. Ako bi nju činile većinom sjeverne članice zone, ta bi valuta sigurno odmah ojačala prema drugim svjetskim monetama!