ZAGREB - Jel’ vam ugodno? Sram vas može biti! Pišete laži! To je klasični napad na malog čovjeka koji ne da na sebe! - urlao je u slušalicu.
- Ali vi ste sami krivi. Nismo mi izmislili homofobne i rasističke izjave, niti napisali mail u kojemu pankere i rokere okrivljujete za postojanje pedofilije i homoseksualzima. Kriva adresa - odgovorio sam mirno.
Jacuzzi u uredu
- To je ucjena i reket. Čovjeka koji je sam digao svoje poduzeće, koji prehranjuje svoju obitelj, ali i obitelji zaposlenika, vi razapinjete! Dođite pa vidite kakvo je ovo selo danas! Selo u koje su prije dolazili samo vukovi klati ovce, danas proizvodi najbolje pivo u Hrvatskoj. Dođite i pogledajte me u oči! - ponudio je vrlo glasno.
- Želite da dođemo?
- Da! Dođite. U Lici ne jedemo ljude - odgovorio je ironično.
Nije dugo trebalo.
Automobil. Lučko. A1. Izlaz Perušić. Donje Pazarište.
- Dobar dan. Došli smo - pozdravio sam ga na ulazu u njegov dom.
Karlo Starčević dočekao nas je ispred pivovare Ličanka.
Proćelavi brkati poduzetnik u košulji boje ciklame i sivim trapericama, s mobitelom u ruci. Dogovara neke poslove. U radovima je preko glave jer dograđuje svoju Ličanku, rodno mjesto Velebitskog i Kasačkog piva. Nova punionica osvanut će za mjesec dana, a uskoro bi trebao niknuti i pročišćivač voda. U sklopu pivovare gradi i apartmane za goste te nove, raskošno opremljene urede u kojima će imati i jacuzzi.
Uređuje i svoje stanove koji se, dakako, nalaze u sklopu Ličanke.
Nema putokaza
Kada radovi budu gotovi u potpunosti, fasada pivovare osvanut će u nebeskoplavoj boji. Nijansi kašeta Velebitskog piva.
Za moj ukus, i više nego kičasto.
No, tom će bojom barem iskakati iz umirujućeg zelenila ličkih polja i šuma, što ima svojih prednosti. Uočljivost, recimo.
Naime, iako je Velebitsko pivo, uz Plitvička jezera, jedan od ličkih brendova, od izlaza Perušić do same pivovare ne postoji niti jedan putkaz za dom tog piva. Ni ploča, ni smjerokaz, ni reklamni pano. Ništa. Očekivali smo da će Velebitsko iskakati iza svakog stabla u dolini rijeke Like, no sve na što smo naišli bile su ovce koje su lijeno pasle nepokošenu travu.
Stoga će plava boja fasade svakako dobro doći kao putokaz svim putnicima nenamjernicima.
Naša namjera za odlazak Karlu Starčeviću u Pazarište, idilično selo s oko 900 mještana, bila je poznata.
‘Vi to meni podmećete?’
Što je toliko naljutilo oca Velebitskog piva?
Dočekao nas je širom otvorenih ruku, ali u očima Karla Starčevića lako se mogao prepoznati bijes.
- Istina. Vi ste ovdje dobrodošli ako imate časne i poštene namjere. Jer, mi pričamo da ćemo sutra biti u Europi, a tamo se propagira istina u časnih i poštenih ljudi. Ja sam se tamo naučio tako živjeti i držim se one Isusove: ‘Istina i samo istina nas može osloboditi’ - počinje razgovor taj 59-godišnjak dok sjedimo za velikim drvenim stolom u dnevnom boravku njegove pivovare. Razgovarali smo dva sata uz domaći sir, slaninu, kulen te, naravno, čašu crnog Velebitskog.
A istina je sljedeća. Podsjetit ćemo vas ukratko na nju.
Prije nekoliko su tjedana tri udruge iz Velike Gorice - Pank protiv pedofilije, Hip-Hop underground VG. i G.A.S. - koje se kroz razne humanitarne akcije, koncerte, predstave i kulturne manifestacije zauzimaju za bolje uvjete života mladih u tom gradu, poslale molbu pivovari Ličanka za suradnju na festivalu ROCiNK.
“Ako imate mogućnosti donirati neki novčani iznos i sudjelovati u urbanom događaju koji bi se odvijao u veljači 2012. godine na području grada Zagreba, naveli bismo vas kao pokrovitelja na svim promotivnim materijalima i u medijskim sponzorima. Također nudimo mogućnost promocije te držanje vlastitog točionika. Nadamo se Vašem skorom i pozitivnom odgovoru. Uz srdačan pozdrav”, stajalo je u molbi.
A ovo je bio njegov odgovor.
“Poštovana, puno hvala na Vašoj ponudi. Moje pitanje je tko je počeo s pedofilijom i homoseksualizmom. Pankeri i rokeri. Da li Vi ovo nama podmećete ili stvarno ne znate da nije poželjno vuku ostaviti ovce na čuvanje? Mislim da je previše humanitarnih organizacija u Hrvatskoj koje rastaču to jadno nacionalno biće u ime nečega. Mislim da sam Vam sve rekao. S poštovanjem. Karlo Starčević.”
Kada smo objavili taj tekst u utorak, isti je dan na Facebooku osnovana grupa “Say NO to Velebitsko” koja je do četvrtka okupila 7500 poklonika.
Komentari? Pa...“I tako je propala pivovara Ličanka”, “Punk’s Not Dead, Velebitsko is...”, “ Starčević, Mraović, Milinović... Ponosna Lika”, “Kakav kreten... tako popljuvati najvjernije potrošače”... “Velebitsko pivo R.I.P”... Dalje neću nabrajati.
Uglavnom, bio je bijesan.
- Ma, slušajte vi mene - kaže mi kamena lica pa nastavi:
- Mi godišnje doniramo i sponzoriramo više od milijun kuna. Dnevno nas sponzorstvo traži 50 udruga. Raznoraznih! Ej, slušate li vi mene? Pedesetak! To je mjesečno više od 1500 poziva i mailova. Ovi bi ovo, oni ono, pa daj tamo, pa molim te daj ondje! Pa čovjek poludi! Išli smo ih provjeravati i shvatili da 80 posto tih koji nam šalju molbe za donaciju uopće nisu udruge. Nema ih ni u jednom registru! To je strašno - kao da se čudi sam sebi.
No, posljednjih nekoliko tjedana neke od tih udruga posebno su ga uzrujale.
- Neke su nas počele reketariti. Prijetili su da ih moramo, pazite, moramo sponzorirati! Prijete da će nas zatvoriti, da će nas bojkotirati i napraviti lošu reklamu - kratko zastane i skrušeno stavi ruke na grudi. Nastavi potpuno ozbiljan i nešto tišim tonom.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....