EKSKLUZIVNO Tomislav Nikolić: 'Dugosam čekao da se Josipovićprestane ljutiti na mene'

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović i njegov srbijanski kolega Tomislav Nikolić prvi će se put službeno sresti 16. listopada u Beogradu. Iako su se dvojica predsjednika dosad više puta srela (Nikolić je bio u Zagrebu na proslavi ulaska RH u EU), do njihova prvog službenog susreta od Nikolićeva ustoličenja krajem lanjskog svibnja trebalo je čekati gotovo godinu i pol dana. Jedan od razloga tako dugog Josipovićeva ‘izbjegavanja’ bile su neodmjerene Nikolićeve izjave o Vukovaru kao srpskom gradu i nijekanje genocida u Srebrenici. S Pantovčaka se godinu i pol pomno osluškivalo i ocjenjivalo poteze srbijanskog predsjednika i čekalo sazrijevanje prilika da dođe do prvoga službenog susreta lidera dviju država čiji su odnosi ključni za stabilnost u regiji.

- Uvjeren sam da je do ovog susreta trebalo doći ranije. Što se mene tiče, poziv ili prihvaćanje poziva bilo je potpuno otvoreno i to sam više puta javno rekao. Očekivao sam samo kada će predsjednik Josipović odlučiti da više ne bude ljutit zato što su mediji i poneki ljudi u Srbiji pogrešno tumačili moje izjave i gospodin Josipović je tu pronalazio razloge da se ne susretnemo. Međutim, mi smo se susretali na raznim skupovima i ostvarili kontakt koji je svakako pomogao da jedan drugog bolje razumijemo, što je ubrzalo ovaj naš susret. Mnogo toga u bivšoj Jugoslaviji, pa i na Balkanu, ovisi o tome u kakvim su odnosima Srbija i Hrvatska, postoji li dijalog Beograda i Zagreba, otklanjaju li se problemi koje smo naslijedili, jesu li stvoreni uvjeti da konačno zaključimo historijske sporazume i potpuno ostavimo iza sebe prošlost koja nas je razdvajala. Mislim da sve prepreke još nisu otklonjene. Ali Srbija nije inzistirala na preprekama zato što je Hrvatska bila na važnom putu ulaska u EU i nismo željeli ni na koji način otežati joj iznošenjem svojih zahtjeva i ugroziti njezin put ka EU. Sada kad je RH članica EU, imamo pravo s otvoreno razgovarati i očekivati da Hrvatska napravi ono što bi svaka druga članica unije napravila.

Proteklih mjeseci imali ste dva kraća susreta s predsjednikom Josipovićem, u Zagrebu i na Brdu kod Kranja. Koliko su ti susreti otoplili atmosferu?

- Sreli smo se i u Londonu, ali to koliko smo se puta sretali manje je važno. Bitno je da su takvi susreti bili intenzivni i da su, na svu sreću, i ja sam zbog toga veoma zadovoljan, jer sam to i želio, poslužili otopljenju atmosfere, a ne stvaranju još većeg leda u našim odnosima. Mislim da je predsjednik Josipović godinu i pol skenirao situaciju u Srbiji, pogrešno je istupio odmah negativno, tumačeći način na koji ću ja obavljati predsjedničku funkciju, potom se nije zaletio odmah reći da je dobro to što radim, pričekao je određeni period, i mislim da je ovo što je Srbija uradila za godinu i pol sasvim dovoljno da Hrvatska shvati da Srbija nije neprijatelj nikome, pa ni Hrvatskoj. Srbija bi željela biti prijatelj svima, pa i Hrvatskoj.

Koje su najvažnije teme vašeg skorašnjeg susreta s hrvatskim predsjednikom?

- Mislim da smo predsjednik Josipović i ja spremni otvoriti one teme koje zapravo još uvijek predstavljaju kamen spoticanja u odnosima Srbije i Hrvatske. To će biti prilika da riješimo otvorena pitanja, a ne prilika da podsjećamo jedni druge na to što jedni drugima nismo riješili, odnosno što smeta dobrim odnosima naših država i naša dva naroda. Tako da ćemo sigurno razgovarati i o granici, o pitanju srpske imovine, neriješenih prava, posebno mirovinskih, i svih ostalih, o nestalim osobama. Zaista sam otvoren za temu o nestalim osobama, jer se povremeno u javnosti spominje priča da i u Srbiji ima nekih grobnica, još uvijek neotkrivenih, gdje su pokapani hrvatski građani. Volio bih da mi se ukaže na te lokacije i prekopat ćemo svaki centimetar kako bi tu anatemu skinuli sa svojih leđa. Razgovarat ćemo i o pravima Hrvata u Srbiji i o pravima Srba u Hrvatskoj, o odnosima s onima koji to naše otopljenje odnosa kvare, o različitim vidovima demonstracija sile protiv države, onih koji se pod plaštem lažnog patriotizma, i posebno u Hrvatskoj, sukobljavaju i sa svojom vladom, s demokratskim načelima i sa svojim ustavnim poretkom. Mislim da će predsjednik Josipović iskoristiti priliku da pokrene najvažnije teme, ja također.

Kako ocjenjujete ukupno stanje međudržavnih odnosa? Gdje su problemi, a gdje dobra osnova za suradnju?

- Svuda vidim dobre osnove za suradnju. I problemi mogu biti dobra osnova za suradnju ako ih rješavamo u dobroj vjeri. Mislim da je stanje međudržavnih odnosa bolje nego što je ikada bilo, zato što je i iskrenije nego što je ikada bilo. Naravno da sve moramo popraviti, liječiti bolna mjesta, moramo zatvoriti željezna vrata svoje prošlosti, i to ostaviti povijesti, ostaviti sjećanja i okrenuti se sadašnjosti i budućnosti. Očekujem da tu mnogo toga učini naša privreda, imajući u vidu činjenicu da ni Srbija, ni Hrvatska, a ni Slovenija koja je u to uključena, nemaju proizvod za svjetsko tržište, ali svi zajedno mogli bismo se vratiti na stara tržišta koja su Srbiji ponovo dostupna po vrlo povoljnim uvjetima, uvjetima koje ni Slovenija ni Hrvatska kao članice Unije ne mogu imati. Očekujem da svim građanima regije bude bolje i mislim da gospodin Josipović i ja jedan u drugome imamo prave sugovornike za suradnju.

Je li težište bilateralnih odnosa, koje su u vrijeme vašeg prethodnika Tadića bilo fokusirano na predsjedničku razinu, sada prebačeno na premijere i vlade, odnosno resorne ministre?

- Ja drugačije obavljam funkciju predsjednika Republike nego moji prethodnici, doslovce u skladu s Ustavom Republike Srbije. Ne ponižavam Vladu, ne stavljam je u podređeni odnos u odnosu na predsjedničku funkciju. Vlada je dužna voditi vanjsku i unutarnju politiku, ona je odgovorna za to, s njom mogu surađivati, s obzirom na to da predstavljam Srbiju u zemlji i inozemstvu, to je na neki način vođenje vanjske politike, u potpunoj suglasnosti s Vladom Republike Srbije. Želim da premijer i Vlada, odnosno resorni ministri, surađuju između sebe, zato što se pokazalo da nije dovoljno da samo predsjednici iskažu visok stupanj razumijevanja, pa čak i prijateljstva, ako to ne prenesu na ostale razine vlasti i ako to ne stigne do svakoga građanina ponaosob. Kad nema aktivne suradnje na svim razinama stječe se utisak da predsjednici postoje samo radi sebe, da su se izdvojili u svojoj citadeli i da ne brinu o tome što se dešava s narodom, a da posebno ne brinu o tome mogu li svojoj Vladi olakšati posao ili ne. Dakle, moja je nedvosmislena želja da, ne samo gospodin Josipović i ja, već svatko u svom domenu surađuje s kolegom iz druge zemlje, zato što je to jedini pravi način da ponovo uspostavimo odnose poštovanja. Jer zbog bolne prošlosti neko vrijeme među nama neće biti ljubavi.

Je li priznanje Kosova uvjet za početak pregovora s EU i hoćete li podržati takvu odluku?

- Priznanje Kosova nije uvjet za početak pregovora i za članstvo u EU. Europska unija ima pet članica koje nisu priznale nezavisnost Kosova i Metohije, pa nisu isključene iz EU. Ako netko može biti član a da nije priznao nezavisnost Kosova, može i postati član a da ne prizna nezavisnost Kosova i Metohije. Uostalom, EU ima odluku o statusnoj neutralnosti, u svom ponašanju u odnosima između Srbije i privremenih institucija samouprave u Prištini. EU, naravno, donosi odluke pod opterećenjem saznanja da su utjecajne članice priznale nezavisnost Kosova i Metohije. Srbija vrlo uspješno izražava svoj stav da ne može biti priznata samoproglašena nezavisnost Kosova i Metohije, ali da Srbija može sudjelovati u razgovorima s institucijama iz Prištine, kako bi se život građana na Kosovu i Metohiji normalizirao i stvorile demokratske institucije. Više puta sam rekao u javnosti, moje opredjeljenje je potpuno jasno: to je opredjeljenje moje prošlosti, mog odgoja, mog djetinjstva, moje sadašnjosti. Sigurno neću podržati odluku da Srbija prizna nezavisnost Kosova i Metohije tako što bih se složio s tim da Kosovo i Metohija više nisu u sastavu Republike Srbije. O tome bih morao razmišljati, tek kad bi narod promjenom Ustava donio takvu odluku. I tada bih se ili složio s narodom, ili kao netko tko se čak ni s tim ne slaže sklonio i prepustio drugima koji se mogu s takvom odlukom pomiriti, da nastave voditi Srbiju.

Kako ocjenjujete borbu protiv korupcije u Srbiji na čije se čelo stavio prvi potpredsjednik Vlade i predsjednik vaše stranke Vučić?

- Prvo da otklonim netočnosti u ovom pitanju. Nije se gospodin Vučić stavio na čelo borbe protiv korupcije, već sam ga ja postavio na funkciju s koje može direktno, operativno rukovoditi timom koji se bori i protiv korupcije i protiv organiziranog kriminala. Postavio sam ga na čelo borbe protiv kriminala i korupcije zato što je on jedini stopostotno sposoban za taj posao i moja odluka se pokazala ispravnom. Druga stvar, gospodin Vučić nije predsjednik moje stranke: već sam rekao da sam prvi predsjednik Srbije koji je demokrat. I drugi su birani na demokratski način, ali se nijedan od njih nije ponašao kao demokrat. Prvi sam predsjednik Srbije koji je podnio ostavku na funkciju predsjednika Srpske napredne stranke, koju sam prije toga, za samo tri godine, doveo do pobjede na izborima i do predsjedničke pobjede. Čak sam potpuno zamrznuo i članstvo u stranci, ne idem u prostorije stranke, o stranačkim pitanjima ne konzultiram se s mojim naprednjacima, jedino o državnim pitanjima s onima koji su preuzeli u ruke državne funkcije i koji od mene vrlo često zatraže savjet ili s kojima zajedno organiziram posjete širom svijeta kada pokušavam osposobiti i osnažiti srpsku privredu. Ali borba protiv korupcije je u zamahu, korupcija je zlo koje vas sprečava da se i ekonomski razvijate i da osigurate socijalnu sigurnost svojih građana. Korupcija je način da pojedinci postanu bogati, a država osiromaši. Srbija je prožeta korupcijom zato što više od deset godina nije promijenjena vlast, a osnova za borbu protiv korupcije, osnova za demokraciju je promjena vlasti. Da svaka nova vlast prekontrolira što je radila prethodna, da pronađe dokaze za svoje tvrdnje koje je iznosila dok je bila u opoziciji. Za gospodina Vučića primarni zadatak je otkriti izvore korupcije, a korupciju je poslije toga lako zaustaviti. Angažirali smo i stručnjake iz inozemstva, jer nikada niste sigurni da dijelite informacije o korupciji s ljudima koji možda već nisu u tom kolu.

Stanko Subotić u iskazima na sudu teško optužuje bivšega srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Je li po vašim saznanjima korupcija uistinu dopirala do samih vrhova bivše vlasti?

- Nije moje da komentiram izjave Stanka Subotića, posebno ne izjave o bivšem predsjedniku Tadiću. To pitanje bi trebalo uputiti tužilaštvu Srbije, jer od danas ono preuzima tužilačkim istragama sve istrage, ali i samo tužilaštvo bi trebalo biti vrlo oprezno u davanju izjava o tome je li korupcija stigla i do predsjednika Srbije. To mogu tek kada za to bude dovoljno dokaza. Ne želim nikoga, a priori, optužiti niti želim bilo koga amnestirati. Svatko je živio kako je radio, a kako je radio, tako će i živjeti nakon smjene vlasti.

Nije li neobično da vaša stranka koja je dobila izbore, formalno, nema premijersku poziciju u Vladi?

- Pa hajde da govorimo o tom interregnumu, od vremena mog izbora za predsjednika Srbije, izbora novog saziva parlamenta, do polaganja zakletve, ja sam zaista bio angažiran kao predsjednik Srpske napredne stranke i imao mandat za formiranje nove Vlade. U tom trenutku bio sam svjestan da se postavlja pitanje funkcioniranja Vlade, ako ona bude sastavljena od stranaka koje su je i činile i do tada, s Demokratskom strankom, jer moje ideje sigurno ne bi prihvaćala Vlada koju bi kao premijer predvodio Tadić. Tko se bavi politikom zna da su ustupci neminovnost i ja sam tu prvi put načinio ustupak svom političkom aksiomu, da onaj tko pobijedi na izborima treba osigurati premijersku funkciju. Međutim, mislim da je SNS načinom na koji je Vlada formirana, izborom kadrova, posebno Aleksandra Vučića, koji je preuzeo čini mi se polovicu Vladinih poslova na sebe, potpuno dobro zastupljena i da je to shvatio i predsjednik Vlade koji ne vuče ni jedan ozbiljniji i konkretniji potez a da se ne konzultira s Vučićem, prvim potpredsjednikom, koji je ujedno i predsjednik najjače političke stranke. Zasad to funkcionira dobro. Smatram da je rekonstrukcija Vlade koja je izvršena na način da stranke nisu ucjenjivale time tko od njihovih kadrova mora ostati, već je pokazala da je ta Vlada polako ušla u normalni tok i da u toj Vladi svatko shvaća da upravljanje državom, osim velike posvećenosti, podrazumijeva i kompromis u interesu građana. Sljedeći izbori, prijevremeni ili redovni, svakako će otkloniti tu nelogičnost, rekao bih, i donijeti funkciju premijera onome tko osvoji najviše glasova.

....

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg