EKSKLUZIVNO Reporterka Nedjeljnog Jutarnjeg otkriva tajnepariških svingerskih klubova

Postoje mnoga mjesta u Parizu na kojima se organiziraju ovakve zabave, a iznenadili biste se kada biste znali tko sve sudjeluje na njima; od poslovnjaka i šefova kompanija, nogometaša i umjetnika”, govorio je kontroverzni Dominique Strauss Kahn, pokušavajući relativizirati razuzdane svingerske i zabave libertina na kojima je bio redovit gost te takvom izjavom nemalo šokirao moraliste i puritance. Javna je tajna da je godinama ondje odlazio i sa svojom tadašnjom suprugom, poznatom francuskom novinarkom Anne Sinclair.

No, svingere ili échengiste, kako se u Francuskoj nazivaju osobe koje slobodno mijenjaju seksualne partnere, ne treba poistovjećivati s libertinima. “Biti libertine označava otvorenost duha prema svemu, to znači biti slobodan u svojim postupcima u svom seksualnom ili profesionalnom izboru. Libertinage je prije svega način života, zavođenje, čitav niz pravila koje treba prihvatiti, to može biti tek naivna igra zavođenja, razmjena pogleda, maženje... Libertinage ne znači automatski da morate i mijenjati partnere, dakle sve je moguće, ali ništa nije obavezno”, otkriva Bijoux, voditeljica kluba Le Rituel Fochtrendi u središtu Pariza.

Seksualna revolucija

“Libertin” dolazi iz latinskog, a znači “oslobođen”. U 16. stoljeću izraz se počinje koristiti za slobodne mislioce poput Fontenellea ili Gassendija, koji su se usudili dovesti u pitanje tadašnju kršćansku dogmu. Te se pionire smatralo razvratnim ateistima, a pojam je u 18. stoljeću počeo označavati i osobe čije je razuzdano ponašanje nadilazilo granice konvencionalnih i društveno prihvaćenih normi. I dok su zabave libertina kroz povijest gotovo uvijek bile rezervirane za visoko društvo i aristokraciju, o čemu svjedoče veliki libertinski romani iz 18. stoljeća Choderlosa de Laclosa ili Markiza de Sadea, danas je, tvrde moji sugovornici, na pomolu nova seksualna revolucija - neolibertinizam. “Moderni libertinage” još je više cool jer je potpuno lišen kompleksa i konačno izlazi u javnost, više nema potrebe za skrivanjem. Moderni libertini danas su prije svega nesputani i slobodni, oni su osobe širokih svjetonazora za koje je užitak podjednako mentalne, kao i tjelesne prirode. To je stanje duha, filozofija života”, otkriva Fabien, koji ovakve klubove pohodi već gotovo četvrt soljeća.

Stanje duha koje definitivno privlači sve veći broj Francuza. I dok će s jedne strane mnogi reći kako su bračni ili ljubavni parovi koji slobodno razmjenjunju partnere tek marginalna pojava i svojevrsni neo-liberalni trend, prema istraživanju IFOP-a (francuski institut za ispitivanje javnog mišljenja) iz 2012. njihov broj nije nimalo zanemariv. Negdje između 200 i 400 tisuća Francuza redovito posjećuje takva mjesta. Oko sedam posto njih (oko 4,5 milijuna Francuza), ili cijela Hrvatska, imalo je barem jednom u životu iskustvo u takvom slobodnom i nesputanom izražavanju seksualnosti. U Francuskoj postoji oko 350 klubova u kojima se prakticira takav tip slobodnog i otvorenog seksa. Samo u pariškoj regiji registrirano ih je 70-ak.

Svi slojevi društva

“Ovakav način života zarazio je sve slojeve društva. Ima parova u srednjim 20-im godinama do onih u 60-ima, podjednako i mladih i starijih parova. Ulaz je zabranjen samo maloljetnicima. Među libertinima ima doktora, uspješnih odvjetnika, menadžera, sportaša, političara...”, otkriva Nicolas, vlasnik kluba Le Mask, jednog od najatraktivnijih pariških “libertin” klubova, u neposrednoj blizini pariške Burze. Klub je u dvije godine postojanja na svojim, najčešće tematskim zabavama pod maskama, ugostio i nemali broj francuskih celebrityja te postao jedno od omiljenih odredišta libertina.

Iako bi se izvana moglo pretpostaviti da je više riječ o ulazu u srednjovjekovnu inkvizicijsku tamnicu, a ne mjestu putenih užitaka (fasada je crne boje, prozori su hermetički zatvoreni crnim željeznim rešetkama, a tek na uvučenim vratima diskretno je ispisan natpis kluba), nakon ulaska jasno je da je riječ o vrlo trendi mjestu čak i za razmažene pariške trendsetere. U prostoriju u kojoj je u tijeku “ruska večer”, za šankom koji je ovdje ipak usputna stanica, stoji nekoliko luksuzno odjevenih muško-ženskih parova krateći vrijeme u opuštenom razgovoru. Iz ove se prostorije ulazi u centralnu u kojoj je razmješteno desetak separea na kojima više nije bilo slobodnog mjesta. Na centralnom podijumu zgodna žena, koja zbog elegantne bijele šubare podsjeća na Ruskinju, na violini svira Blatnerovu “Kaćušu”. Atmosfera je vrlo ugodna, personal vrlo susretljiv i nenametljivo stalno prisutan.

U pravilu je na ovakvim mjestima novinarima zabranjen ulaz, no u našem slučaju učinjena je iznimka, uz napomenu da nije dopušteno fotografiranje eksplicitnih scena. Svi su prostori kluba pod videonadzorom i gotovo je nemoguće snimanje “skrivenom kamerom” čak i običnim telefonom. U slučaju bilo kakve sumnje u neovlašteno snimanje, pojavljuje se nabildani zaštitar. “Ljudi žele sačuvati intimnost, to je njihov svijet i vrlo često ni najbliži rođaci i prijatelji ne znaju za taj dio njihove intime”, upozoravaju.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg