ZAGREB - Mama... - potiho je nekoliko puta zazvao ženu s lisičinama na rukama visoki mladić. Prvi ju je put vidio u takvoj situaciji. Pokušao se probiti do njezina pogleda. Možda je pozdraviti, prije nego što kroči u sudnicu.
No, na hodniku ispred glavne sudnice Županijskoga suda u Bjelovaru u srijedu u 9 sati stvorila se gužva. Okupili su se odvjetnici, svjedoci, fotoreporteri i novinari.
Mladić je, dok je čekao, stajao po strani. Nije govorio. Odbijao je molbe novinara za izjavu. Kad su dva čuvara iz pritvora dovela njegovu majku, živnuo je.
Žena je lisičine prikrivala rukavima kožne jakne. Držala se ponosno. Odjevena u crno, uredne frizure i s neizbježnim crvenim ružem, Višnja Pevec na prvo je ročište stigla kao da ide na koncert.
Jedino čime je odavala da je u pritvoru, i to već šest mjeseci, bili su nokti. Na slobodi je uvijek imala duge, lakirane, savršeno manikirane nokte. Sada su podrezani, ali bez laka, pomalo neujednačene dužine.
Otprije je poznata po svom kičastom, ali besprijekornom imidžu. No, u sudnici, unatoč noktima, izgledala mi je bolje nego na slobodi. Diskretnija šminka, manje nakita, duga, kovrčava kosa do pola leđa i jednostavnija odjevna kombinacija - crne Armanijeve traperice i kožna jakna. Od nakita, na ruci je imala samo zlatni vjenčani prsten.
Čim je iz pritvora kročila u sudski hodnik, počela ga je tražiti pogledom. Kad ga je ugledala, osmjehnula mu se, a fotoaparati su je snimili. Mediji su se sljedeći dan raspisali o nasmiješenim Pevecima na prvom ročištu, kao da se smiju sudu, pritvoru, optužnici.
Ali, to je bio smiješak za sina. Nije to bio podsmijeh.
Kad je u tom trenutku mlađi sin Davorin krenuo prema majci, kako bi joj dokazao da je uz nju, čuvarica iz pritvora se ispriječila između njih i povukla Višnju u sudnicu. Mladić je ustuknuo.
Ali, pogledi su im se sreli. I ona kao da je odahnula. Možda se opet sjetila da život ipak ima smisla, iako joj je sada, dok iza rešetaka čeka suđenje, najteže u životu. Opet je izgledala snažno, samouvjereno.
Pogledom ga je potražila još jednom. Malo kasnije, u sudnici. Dok je županijski državni odvjetnik jedanaest minuta čitao tri točke optužnice protiv Pevecovih - u kojoj je Višnja prvooptužena, a njezin suprug Zdravko drugooptuženi - ona se iz prvog reda osvrtala. Tražila je sina.
Gledala je gdje sjedi. Davorin Pevec smjestio se u drugom redu, odmah iza nje.
- Ne bih ništa govorio - kratko i pristojno odbio je moju molbu za razgovor.
Mlađi sin Pevecovih, 23-godišnjak, oduvijek u obitelji slovi za onog nježnijeg, nesigurnijeg. Njegov tri godine stariji brat Danijel pokazivao je više poduzetničkog duha. Diplomirao je ekonomiju na Njavrinoj Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Radio je i u obiteljskoj tvrtki. Pokušavao je okupiti mlade sposobne ljude kako bi izvukli Pevec d.o.o. iz problema, ali navodno je već bilo kasno. Na sudu se Danijel nije pojavio. Kažu da je u Milanu, da putuje svijetom. I da je, navodno, svime razočaran.
Mlađi sin Davorin, kažu, nikad nije bio za biznis. Više su ga zanimala putovanja po Dalekom istoku i duhovnost, alternativa, pa se na sudu pojavio u društvu kiropraktičara Emila Kušeca. S njim je bio i u Indiji, a i danas surađuju. Kušec kaže da je oduvijek upozoravao Peveca starijeg što će mu se dogoditi.
- Na temelju datuma rođenja i imena izradio sam njegovu natalnu kartu i u njoj mu je sve detaljno rečeno. Okružio se poslušnicima koji su mu se samo dodvoravali, nije želio čuti istinu.
On kaže da je Višnja oduvijek više okrenuta duhovnosti pa se zato lakše nosi s danima u pritvoru.
Kušec je ispred sudnice prouzročio i manji incident. Verbalno je napao Višnjina odvjetnika Čedomira Jakovljevića dok je razgovarao s novinarima.
- Što to govorite? Prijavit ćemo vas Komori - dreknuo je kiropraktičar.
- Ne znam tko je to. Kakvo je to ponašanje? - komentirao je Jakovljević te se odmaknuo.
Pevecovi s odvjetnicima, čini se, imaju u najmanju ruku poseban odnos. Višnja ima dva odvjetnika: Jakovljevića te nedavno angažiranog Marka Dumančića, a Zdravkov je odvjetnik Veljko Miljević.
Najmlađeg sina Pevecovih situacija u kojoj su se našli njegovi roditelji veoma pogađa.
Pri ulasku u sudnicu sutkinja Sandra Hančić pitala ga je:
- Hoćete li i vi svjedočiti u procesu?
- Ne, ne, ne... Neće - obranila ga je Višnja.
- Dobro. Onda možete ostati u sudnici.
A Zdravko Pevec?
On ostavlja sasvim drugačiji dojam. Od njega kao da je ostala samo sjena nekad najmoćnijeg i najvećeg bjelovarskog poduzetnika, vizionara, čovjeka koji je iz garaže podigao biznis s prometom od tri i pol milijarde kuna u 2008. godini. Nekad je bio na vrhu, a sada je, već šest mjeseci, iza rešetaka.
Sve što mu je ostalo od njegove vizije - Peveca d.o.o. - mali je plavi rokovnik s logom obiteljskog sna. U njega je umetnuo papire istrgnute iz Pevecova bloka. Na njima je sastavio popis pitanja za prva dva svjedoka na ročištu, bivša dva najbliža suradnika: direktoricu financija Nives Jambrešić te kuma i bivšeg najbližeg suradnika Zlatka Romeka.
Pri ulasku u sudnicu Zdravko je baš tim rokovnikom prikrivao lisičine na rukama. Znatno mršaviiji, uvučenih obraza, neodržavane frizure i u sivom keper odijelu izgledao je kao drugi čovjek. Zdravko Pevec kao da je nestao. U sudnici mu je glas podrhtavao, ispričavao se, ali uporno je želio iznijeti svoju stranu priče. Postavljao je pitanja svjedocima, iako ga je sutkinja četiri puta opomenula, iako mu je odvjetnik Miljević gestikulirao kako bi bilo bolje da to ostavi za poslije. Višnja ga je malo bodrila da kaže što želi, ali kad je uvidjela da ga sutkinja opominje, počela mu je dobacivati: “Šuti...”
On je u sudnicu uveden nakon supruge. Također je na ruci imao vjenčani prsten. Njih dvoje nisu se pogledavali. Nisu niti pokušavali komunicirati, ali nedvojbeno je bilo da se drže zajedno.
Sjedio je između dva čuvara. Zbog pomalo pogrbljenog držanja činilo se kao da će skliznuti sa stolca, kao da je uvenuo. Nije se osvrtao po sudnici, niti se meškoljio. Samo je slušao, a kad je počeo govoriti, nije lako odustajao. Ona je prekrižila ruke, ali stalno se poigravala kopčom na jakni.
- Takvi su vam njih dvoje. Uporni. Oboje su u horoskopu Ovnovi. Ne bi me čudilo da sutkinju uvjere u svoju priču i da se dogodi presedan - opisao mi ih je jedan njihov bliski prijatelj.
A sve je počelo prije 20-ak godina kad je Zdravko dao otkaz kao serviser traktora dok je Višnja napustila Bjelovarske vrtove koji su se bavili proizvodnjom cvijeća.
- Ja sam seosko dijete, pa se nisam planirao seliti sve dok mi žena nije jednog dana uvjetovala da se moram preseliti u grad ili će me ostaviti - u šali mi je prije tri godine u Đurđevcu ispričao Zdravko Pevec.
A Višnja je dodala: - Roditelji su kupili kuću u Bjelovaru. Planirali su se u nju preseliti, a poslije mi je ostaviti. Rekla sam im neka mi je daju sad ako žele pomoći. Jer, što će mi kad postanem baba.
Pevecovi su se vjenčali početkom 80-ih. Preuredili su kuću u Bjelovaru, a početkom 90-ih u njoj su registrirali tvrtku. Isprva su se bavili prodajom rezervnih dijelova za poljoprivredne strojeve.
- Presjeklo se nešto u mojoj glavi - slikovito mi je opisao Zdravko odluku da se upusti u privatnike. Dotad je svaki dan radio do 23 sata i budio se u 3 ujutro kako bi robu odvezao u Zagreb. No, kad su pokrenuli svoj posao, cilj im je postao jasan.
- Više nam ništa nije bilo teško. Tako se ponašamo i danas. Malo spavamo i puno radimo. I kada dođemo s posla, nismo umorni, ali mora da smo rođeni pod sretnom zvijezdom - ispričala mi je tada Višnja Pevec.
Njihova obiteljska tvrtka u međuvremenu se proširila - otvorili su 14 trgovačkih centara, pokrenuli Pevec transport, proizvodnju, zaposlili 4000 ljudi, okretali milijarde kuna. Sve dok se sreća nije okrenula. Kako to da se sve urušilo poput kule od karata?
Stečajni upravitelj Peveca, Darko Šket, kaže da je dijagnosticirao niz problema koji su doveli do stečaja trgovačkog lanca: preinvestiranje u centre po Hrvatskoj i inozemstvu, gradnju centara koji veličinom premašuju potražnju na toj lokaciji.
- Sagradili su centre veće od 20.000 četvornih metara u Kutini i Koprivnici, a niti jedan jedini dan ta dva centra nisu poslovala s dobiti, nisu pokrivala osnovne troškove.
Veličinu centara pratio je prevelik broj zaposlenih, ali i nestručnih kadrova.
- Tijekom samo jedne godine, 2008., zaposlili su 1200 ljudi - nastavlja Šket.
Iste te godine počeli su investirati u transport.
- Transporti su bili nelogični i neekonomični. Rate leasinga mnogo su veće od usluge koju su pružali jer su išli s cijenama manjim od tržišnih.
Za šefa transporta Pevec je postavio Zlatka Romeka, kuma, osnovnoškolskog prijatelja iz sela i bivšeg zaposlenika Čazmatransa.
Zlatko Romek u srijedu je bio drugi svjedok. Kad je ušao u sudnicu, bojažljivo je pogledao Zdravka i pozdravio Višnju. U tvrtki je slovio kao njezin kadar, a sada svjedoči protiv bivših šefova i prijatelja. S njima je išao na ljetovanja, skijanja, četverostruki su kumovi, njihovi su sinovi bliski prijatelji, zajedno su slavili rođenja djece, unuka, bili na krstitkama, svadbama. Njihovi su životi isprepleteni na svim razinama.
Bojao se svjedočenja. Kad je izašao iz sudnice, na telefonske pozive javljao se izjavom: - Preživio sam!
Strahovao je i od sutkinje koja je u Bjelovaru na glasu kao pravedna.
- Samo ju je fiksirao pogledom od straha - rekao je jedan Romekov prijatelj.
Zazirao je i od suočavanja sa Zdravkom. Nisu se vidjeli od lipnja kad su Peveci pritvoreni. Viđali su se prije nego što se to dogodilo. Uređivali su tih dana Romekov vinograd. Romek mu je govorio da ga prate, a i sam je Zdravko to primjećivao, ali navodno nije vjerovao da će ga uistinu i uhititi. Policajci bi se parkirali ispred kuće Pevecovih, a Zdravko bi, uočivši Škodu, samo produžio. Sve dok nisu došli po njih. Tih je dana Zdravko tražio pomoć. Zvao je i ministra financija Ivana Šukera, ali ovaj mu je, navodno, poslao poreznu inspekciju. Peveci se nikad nisu bili politički angažirali i javno nisu podržali niti jednu političku opciju.
Romek je zamjerio Pevecu što ga nije upozorio da će mu vjerovnici Pevec transporta “sjesti” na imovinu. Ako je on njega mogao ostaviti na cjedilu, zašto bi se bojao?! Ionako je ostao bez posla, plaće, auta, na Zavodu je za zapošljavanje, s oko 300 prekršajnih postupaka koji se vode protiv njega kao bivše odgovorne osobe u Pevec transportu. Zabilježbom mu je na imovinu sjeo jedan od vjerovnika, i to s potraživanjem od 12,7 milijuna kuna! Kad je Romek na kućnu adresu dobio “razglednicu” s potraživanjem, pomislio je na najgore, na samoubojstvo, ali smirio se i sada je cijeli slučaj na sudu.
Kao šef u Transportima dnevno je potpisivao i po 250 ulaznih i izlaznih računa.
- Da mu je netko podmetnuo smrtnu presudu, potpisao bi je - prepričavaju njegovi prijatelji.
I tako ju je zamalo i potpisao. Prije nekoliko godina, pri preuzimanjuu kamiona, potpisao je dokument na temelju kojega sada vjerovnici i od njega osobno potražuju dug.
Romekovo svjedočenje isprovociralo je, ali i vidno pogodilo Pevece.
- Pogledaj me u oči i reci gdje smo to bili na sastanku u Zagrebu? - pitao ga je Zdravko u sudnici. Romek se smireno okrenuo, pogledao ga u oči i odgovorio.
I Višnja ga je nešto pitala, ali brzo je odustala. Romek je bio njezin kadar. Nju, pak, i danas prijatelji i poslovni suradnici Pevecovih opisuju kao pozitivku.
Kažu da je uvijek svima bila spremna pomoći, da je donirala novac, zapošljavala kad je trebalo te da se iz samog poslovanja tvrtke isključila prije nekoliko godina. No, Županijsko državno odvjetništvo tereti je da je sa suprugom državu oštetila za više od deset milijuna kuna stavljajući dio novca od povrata poreza na privatni račun u Austriji, čime su stekli protupravnu korist od 3,9 milijuna kuna. Peveci su se na sudu izjasnili nevinima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....