Utorak je. Pola minute do 11 sati. U saborskom uredu Dragutina Lesara tajnica mi govori kako šef Laburista nikad ne kasni.
Čudi se jer ga nema.
- Ima još 30 sekundi - broji mu.
Dvije sekunde kasnije Lesar žustro otvara vrata.
Stiže na vrijeme.
- Ne volim kasnit - započinje razgovor.
- A volite li gubit? - pitam ga aludirajući na izbore za Europski parlament na kojima se očekivalo da osvoje više od jednog mandata.
- Nismo revolucionarno narasli, ali nismo izgubili - uvjerava me Lesar.
Podrška Laburistima rasla je od parlamentarnih izbora , na kojima su osvojili šest saborskih mandata, pa do izbora za EU parlament, održanim protekli vikend. Zabilježena je prošli mjesec, prema podacima Crobarometra redovitog mjesečnog terenskog istraživanja političkih trendova agencije Ipsos Puls, podrška od čak - 11,8 posto! Rejting od 9 do 11 posto održavali su od rujna prošle godine, a Lesar je mjesecima bio drugi najpopularniji političar u zemlji. Laburisti su u tri godine od ničega postali treća stranka u zemlji.
Problem s vodovodom
I dan nakon izbora srećem poznanika. Pita me čime se bavim, kažem: Laburistima. On zastane, nasmije se i ispriča mi priču kako je njegova majka na ovim izborima glasala za Laburiste. Imala je problema s vodovodom, nije to nikako uspijelava riješiti, pa je odlučila napisati pismo o svom lokalnom problemu i poslati ga na tri adrese: SDP-u, HDZ-u i Laburistima. Odgovorili su joj samo Laburisti. Dvije velike stranke nisu odreagirale. I mama je glasala za Laburiste.
- Svaku večer odgovorimo na barem 20 mailova, te 10-ak poruka na našem FB profilu - kaže Leasar.
I upravo na sličnim pričama Laburisti su sve do ovih izbora rasli.
No utakmica za EU parlament dovela je u pitanje njihov dosadašnji kontinuirani trend rasta. Postotak od 5,77 ili 42.000 glasova debakl su za Stranku rada - Hrvatske laburiste.
Na ovim izborima izgubili su šansu da se nametnu kao treća ozbiljna opcija na hrvatskoj političkoj sceni.
Lesar se ipak trudi biti optimističan.
- Rasli smo 0,55 posto u odnosu na parlamentarne - uvjerava me.
Laburisti su na drugim izborima, na kojima su se pojavili otkako postoje, podbacili. Je li uzlet Laburista bio tek odraz trenutnog nezadovoljstva građana u vremenima najveće krize? Ili su oni ipak uspjeli izgraditi vlastitu glasačku mašineriju? Iskristalizirat će se to na lokalnim izborima na kojima bi njihova pozicija na hrvatskoj političkoj sceni trebala postati realnost. Jer s potencijalnim ulaskom u izvršnu vlast, pa i budućim mogućim koalicijama, Laburisti će dobiti šansu da dokažu mogu li ostvariti ono što već tri godine obećavaju. Koliko su njihove ideje zapravo primjenjive u realnom političkom životu Hrvatske.
Jer u Saboru su dosad imali 18 inicijativa u raznim oblicima, ali ni jedna nije bila prihvaćena. Vole se hvaliti prijedlogom o ukidanju valutne klauzule, prijedlogom Zakona o izmjeni Zakona o minimalnoj plaći, kao i prijedlogom zakona o dopuni Zakona o poreznoj upravi.
- Tim zakonom uvela bi se obveza da se, ako se utvrdi da je imovina nezakonito stečena, ona i oduzima, a ne samo da se naplati kazna i ništa - objašnjava Lesar.
Na lokalne izbore Lesarova stranka izlazi u 48 općina, gradova i županija. Imat će, najavljuje Lesar, 170 lista sa 3200 ljudi te 119 kandidata, koji će se birati neposredno.
Ali u izbornoj noći Lesar kao da je želio vrijeme vratiti unazad. Uložio je u tu stranku više od tri godine. Prozivali su ga da je autokrat, diktator, populist. Ali nitko nikad nije osporio da je Lesar radoholičar, koji je u stranku dao cijelog sebe. To više mu je u nedjelju, u 21.30, prisjelo, kad je novinar Mislav Bago u Dnevniku Nove TV pročitao prve neslužbene rezultate.
Nije mu bilo ni do čega, činilo se da bi u tom političkom meču najrađe zatražio time out. Nije se smijao. Nije se družio. Nije bio euforičan. Nije slavio. Pomalo nevoljko se fotografirao, davao izjave. Nitko nije zapjevao, a nije se baš ni pilo, ni jelo.