Dva i pol mjeseca uoči američkih izbora, najveće, najskuplje i najneizvjesnije predstave na svijetu, Barack Obama i Mitt Romney i dalje vode mrtvu trku. Posljednje ankete pokazuju neznatnu prednost sadašnjeg predsjednika, ali prava utrka za Bijelu kuću tek slijedi. Prednost od oko dva posto koju sada Obama ima svakako je značajna, ali za Romneyja dohvatljiva, pogotovo što su u državama u kojima će se odlučivati izbori izjednačeni.
Krajem kolovoza i početkom rujna, na konvenciji republikanaca i demokrata, u Tampi na Floridi i Charlotteu u Sjevernoj Karolini i službeno će Barack Obama i Mitt Romney krenuti u pedeset sedmu utrku za američkog predsjednika. Obama, kao četrdeset i četvrti predsjednik SAD-a, ima mogućnost za drugi mandat, što je od demokrata u novijoj američkoj povijesti uspjelo samo Billu Clintonu. Mitt Romney će učiniti sve da nakon poraza Georgea Busha, kojega svi krive za najveću ekonomsku krizu u Americi, vrati republikance u Bijelu kuću. I to na programu krajnje desnice, koji liberalnoj Americi izaziva nelagodu i pomisao na povratak u vrijeme za koje su mnogi mislili da se više neće ponoviti.
Obične stvari
Koliko god ovi izbori budu dramatični i neizvjesni do posljednjeg trenutka, po mnogočemu će biti i najdosadniji, jer nedostaju velike teme. Bin Ladena više nema, Rusi nikog ne zanimaju, Kinezi su ionako bolna točka za američku privredu bez obzira je li riječ o lijevoj ili desnoj Americi, Europa je pred kolapsom. Amerikanci su sada suočeni s običnim stvarima - porezima, socijalnim osiguranjem, radnim mjestima - i ovi izbori bit će prije svega odmjeravanje snaga između umjerene Amerike, koju predstavljaju Obama i Biden, i ultradesne Amerike, koju zastupaju Romney i Ryan.
Prvi put u kvartetu koji želi osvojiti Bijelu kuću nema protestanata. Ovih je dana u prvom planu mladi lav republikanaca Paul Ryan, katolik, koji je zasjenio i svog šefa, Mitta Romneyja, mormona, koji mu po godinama može biti otac. Uostalom, Ryan ima godina kao najstariji Romneyjev sin pa su ovogodišnji izbori i kombinacija “dečeca i dedeka”, Obame i Ryana, koji su još uvijek mladi za politiku, i gospode u godinama, Bidena i Romneyja.
Svi oni koji su bar jedanput ušli u Bijelu kuću, u prostore koji su namijenjeni protokolu, znaju da posebnog luksuza u dijelu u kojem se donose političke odluke nema. Posljednjih godina uređivale su se prostorije u kući koju je projektirao irski arhitekt James Hoban i u kojoj od 1800. žive svi američki predsjednici. Kuća sa 132 sobe, u kojoj je i Ovalni ured predsjednika, svakako je za politiku najatraktivnija građevina, san svih američkih političara, bez obzira na to što nije i najluksuznija.
Barack Obama, kao prvi Afroamerikanac u Bijeloj kući, ostvario je taj san, a sada, četiri godine nakon povijesnog izbora, boja kože američkog predsjednika više nikoga ne zanima. Nobelovac za mir, koji je nevjerojatno uspješno vodio ratove i intervencije u kojima su sudjelovali Amerikanci, uspio je u nečemu što je do sada bilo ekskluziva rezervirana samo za republikance. Obama je bio uspješniji i radikalniji u borbi protiv terorizma od jastrebova iz Bushove administracije, ali mu to ipak nije nitko uzimao za zlo. Demokrati su vješto pakirali Obamine poteze koji su bili na granici dopuštenih, poput onih da osobno potpisuje liste za odstrel terorista, dok su republikanci samo čeznutljivo promatrali što Obama radi, a o čemu su oni sanjali. Od ubojstva Osame bin Ladena do savršeno isplanirane vojne intervencije u Libiji i svrgnuća omraženog pukovnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....