PREDSJEDNIK HRVATSKE UDRUGE POSLODAVACA

Damir Kuštrak za Jutarnji: Samo privatne investicije mogu spasiti Hrvatsku

Ali političari ih koče zbog straha da će se jačanjem biznisa njihova moć smanjiti, tvrdi Kuštrak u intervjuu
 Neja Markičević/CROPIX

Kada uz ovakvu gospodarsku i fiskalnu politiku možemo očekivati izlazak iz krize i u čemu je naša jedina šansa za gospodarski rast, te je li predloženi rebalans proračuna očekivan? O tome smo razgovarali s predsjednikom Hrvatske udruge poslodavaca i izvršnim potpredsjednikom Agrokora Damirom Kuštrakom. Čelnik HUP-a govori o glavnim preprekama za investicije u Hrvatskoj i otkriva kako je za premijerku pripremio plan s rješenjima za privlačenje investitora, a komentirao je i ulazak svog kolege Đure Popijača u HDZ.

Jedina solucija rasta

Sabor je u četvrtak cijeli dan raspravljao o rebalansu proračuna. Već ste rekli da HUP nije sudjelovao u njegovoj izradi. Je li rebalans očekivan?

- Nismo sudjelovali niti su nas konzultirali, a nismo nii iznenađeni jer da bi se nešto značajnije promijenilo, potrebna je najava drugačije ekonomske politike.

Premijerka je objasnila da se nije išlo u rezanje plaća i mirovina jer se nije željelo dodatno smanjiti standard građana i potrošnju. Je li takva odluka dobra?

- To je iznuđena odluka jer ne postoji konsenzus u vladajućoj koaliciji na koji način se treba boriti s ovom krizom. Budući da Hrvatska već drugu godinu bilježi gospodarski pad i pad BDP-a, očito je da se s istom strukturom javne potrošnje i ovakvom strukturom gospodarstva te samo štednjom ne može bogznašto učiniti. S druge strane, ne postoji nacionalni konsenzus u kojem bi se smjeru Hrvatska trebala dalje razvijati i koji su to generatori koji mogu osigurati neki rast.

Izjavili ste da se Vlada ponaša histerično samo: reži, reži, reži...

- Da, a to je pogrešan pristup. Uvijek, kao i u životu, treba imati dvije koncepcije - jedne koji štede i druge koji se brinu kako zaraditi. Jadranka Kosor se ponijela pragmatično. Vidjela je da u koaliciji nema konsenzusa oko nekih važnijih promjena i odlučeno je da sve ostane kako jest. Sljedeća Vlada koja dođe neće imati ni dva dana poštede. A ako se kriza ne počne rješavati, ući ćemo u ciklus izvanrednih izbora. Sljedeća Vlada će teško opstati do kraja.

Hoćemo li mi uz ovakvu gospodarsku politiku i ovakav proračun uopće početi zarađivati, odnosno očekivati izlazak iz krize?

- Kriza se neće sama od sebe riješiti. Imate tri ključna generatora rasta BDP-a. Jedan je osobna potrošnja, a u ovakvim uvjetima kada je Vlada najavila zamrzavanje javne potrošnje nema razloga da raste osobna potrošnja, neće rasti plaće i mirovine, dakle nema na temelju čega rasti osobna potrošnja. Osim toga, građani se ne mogu više ni zaduživati jer su praktično iskoristili svoje kreditni potencijal. Druga mogućnost je rast izvoza, a to se ne može dogoditi jer nema razvoja da bi izvoz nešto posebno rastao, osim u onom dijelu već postojeće industrije, gdje postoji inozemna potražnja. Zato ostaje treća i jedina mogućnost rasta, a to su investicije. No, ovoga puta, za razliku od proteklog desetljaća, to mogu biti samo privatne investicije.

Dva konsenzusa

Jer država više nema novca?

- Država je iscrpila sve mogućnosti jer javni dug je prilično visok. A to nas vodi do ključne točke: ima li u ovoj državi prostora da se širom otvore vrata svim vrstama privatnih investitora koji će otvarati radna mjesta, poticati potrošnju, puniti državni proračun i tako omogućiti javnom sektoru da dođe do zraka.

Zašto investitori ne žele ulagati u Hrvatsku?

- Postoji nekoliko razloga za to. Prvo, mi u par ključnih područja nemamo jasnu državnu strategiju što se želi postići. Nabrojit ću samo tri ključna područja - poljoprivreda koja može osigurati supstituciju uvoza, zatim energetika, jer jedan od naših najvećih uvoznika je HEP koji uvozi električnu energiju iako imamo puno energetskog potencijala, i treće je turizam koji nema nikakvu strategiju. Tek se namjerava raspisati neki natječaj za izradu strategije razvoja hrvatskog turizma. U takvoj situaciji, kada u te tri grane nemate jasnu strategiju, investitori, i domaći i strani, dolaze ovdje bez jasne odluke. Uz to nemamo ni iskrenu političku odluku da će Vlada i lokalna samouprava u svojim mogućnostima pomoći bilo kojem investitoru koji se pojavi ako zaista nešto radi i otvara nova radna mjesta.

Javljaju li se HUP-u potencijalni investitori koji bi željeli uložiti, ali odustaju zbog raznih prepreka?

- Uglavnom nam se javljaju ljudi sa zahtjevom za pomoć, odnosno kada naiđu na različite administrativne i neadministrativne prepreke.

Mislite li vi da je u Hrvatskoj na djelu antipoduzetnička klima?

- Apsolutno.





Zašto?

- Zato jer političke elite nemaju snage postići jedan dogovor oko toga da u ovakvoj tržišnoj ekonomiji jedino poduzetništvo, i strano i domaće, može donijeti nekakav napredak.

Vidite li tu neku razliku između HDZ-a i SDP-a?

- Već sam rekao da je u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina postignut konsenzus oko samo dvije stvari - obrane zemlje i promjene Ustava radi ulaska u EU.

Mislite li da bi se nešto promijenilo ako se promijeni vlast i za godinu dana premijer bude Zoran Milanović?

- I HDZ i SDP imaju silno veliku odgovornost da se odmah pokušaju dogovoriti oko nekih stvari neovisno o tome kakav će biti rezultat idućih parlamentarnih izbora. Kada bi se tako nešto dogodilo, to bi bio znak zrelosti hrvatske politike jer se razmišlja dugoročnije. Sada im je glavni cilj osvojiti vlast i održati se na njoj. Naravno, to je poanta vlasti, ali mislim da smo nakon 20 godina samostalnosti morali doći do zrelosti da se dugoročnije razmišlja, kao što je slučaj u ozbiljnim europskim zemljama.

Jesu li onda na nekoj listi kočnica za investicije političke elite na prvom mjestu?

- Ja bih to nazvao njihovim strahom.

Čega se boje?

- Ako se bude razvijalo privatno gospodarstvo, politika više neće imati takav utjecaj.

A koliko investicijama štete korupcijske afere? Negdje ste rekli da se u državnoj upravi boje potpisati bilo kakav papir kako sutra ne bi završili pod istragom?

- To nam jako šteti. Osim toga, imamo komplicirano zakonodavstvo koje se temelji na onome što se ne može, a ne na onome što se može. Ljudi se demotivirani, a imamo i problem što u cijelom našem sektoru vlada uravnilovka koja je posljedica funkcioniranja sindikata. Kao rezultat uravnilovke imamo ljude koji nisu motivirani da si daju truda i pokušaju naći rješenja za investitore. Recimo, ako napiše u rješenju da se nešto ne može, nitko ga zbog toga neće ni za što optužiti, a ako napiše da se može, uvijek postoji opasnost da ga netko prozove zašto je to dozvolio.

Paradoks oko sindikata

Uz porez, kao prepreku investicijama naveli ste i radno zakonodavstvo. Znači li to da mislite kako investitori ne žele doći jer će imati radnike koji su prezaštićeni?

- Nije dobro govoriti da su radnici prezaštićeni. Problem je zakonodavstvo koje je izrazito nefleksibilno. U privatnom sektoru, kada tvrtku treba restrukturirati, onda je taj trošak iznimno visok i poduzetnici se boje zapošljavati jer im u budućnosti to može predstavljati problem. Nismo uspjeli postići normalan socijalni sporazum u kojem će odgovornost i trošak biti podijeljeni između poslodavca, zaposlenika i države. To znači imati socijalnu sigurnost, a da svatko u svom segmentu ima mogućnost djelovanja. Ovako imate čudnu situaciju da imate sindikate od kojih je većina iz javnog sektora i koji grčevito brane kolektivne ugovore, a s druge strane privatni sektor i radnike, pogotovo kod manjih poduzetnika, koji su slabo zaštićeni. A zapravo bi svi trebali imati jednaku zaštitu. Rezultat svega toga je da je naša stopa zaposlenosti iznimno niska, među najnižima u Europi, i to je temeljni problem radnog zakonodavstva. Empirijski je dokazano da je ondje gdje je radno zakonodavstvo fleksibilnije veća stopa zaposlenosti.

Je li i prevelika bruto cijena naših radnika razlog izostanka investicija?

- Generalno, opterećenje rada u Hrvatskoj je visoko, naravno ovisi od sektora do sektora. To, pak, zbog fiskalnih problema nije moguće preko noći smanjivati i zato bi trebalo razmišljati dugoročnije i reći: sada ćemo na idućih nekoliko godina porezno opterećenje smanjiti za toliko posto. I time se otvaraju perspektive za investicije iz kojih proizlazi novo zapošljavanje, a ono znači veću potrošnju, punjenje proračuna. To je taj zatvoreni krug.

Ali za ministra gospodarstva je otišao vaš kadar - Đuro Popijač. Pa jeste mu rekli: ‘Daj, Đuro, poduzmi nešto’?

- To mu stalno govorimo.

S kim razgovarati

I što je napravio?

- Veliki je problem što je njegovo ministarstvo interdisciplinarno, a ne samo ministarstvo gospodarstva. To je inače problem cijele Vlade jer mnoga ministarstva imaju više različitih resora, pa ne znate kome se obratiti ako nešto želite riješiti. To je još veći problem sa stranim investitorima koji zovu mene i pitaju kome da se obrate.

Onda vi nazovete premijerku?

- Ja mogu doći do premijerke, ali nije stvar u tome. To treba riješiti organizacijski.

A ima li ona sluha?

- Upravo smo dogovorili sastanak na kojem ću joj pokušati prezentirati upravo ovo o čemu razgovaramo - s kakvim se problemima različiti investitori javljaju i tko bi trebao biti odgovoran da se ti problemi konačno počnu rješavati. Bio mi je jedan veliki investitor iz Amerike koji me je pitao: ‘S kim da pregovaram oko Sunčanog Hvara’. Evo, ja vas pitam, s kime bi čovjek razgovarao ako želi kupiti Sunčani Hvar?

S Pjerinom Bebićem.

- Znate da sam mu to i ja rekao. A onda me pitao tko je on?

Znači imamo situaciju u kojoj se ukida Agencija za promicanje ulaganje. To možda i nije loše, ali tko će je zamijeniti? Jer, ako vam dođe 100 investitora, možda će samo jedan uložiti, ali ovih 99 mora steći neku sliku tko o čemu odlučuje. Moj će prijedlog premijerki stoga biti da za par ključnih sektora imenuje konkretne ljude koji će onda imati ovlast da se mogu po svim ministarstvima raspitivati i pomoći investitoru da dobije informaciju koja mu je važna.





Lažni moral

Osim toga?

- Postoji cijeli niz političkih odluka koje Vlada mora donijeti. Primjerice, golf. Vlada mora donijeti odluku je li nam golf strateški interes i ako jest, onda se o njemu ne može raspravljati na način kako se to sada radi. Je li to betonizacija... to su sve gluposti. Prije više od 20 godina dva su gospodina, Marković i Barbieri, u roku od godinu dana kreirali nautički turizam u Hrvatskoj s izgradnjom 18 marina. Od tada do danas napravljene su još samo dvije marine.

Kako se dogodilo da kod nas gotovo svakog investitora koji dođe u Hrvatsku unaprijed proglašavaju lopovom kojem je zarada najvažnija?

- To je loše. U ovoj zemlji vlada neki lažni moral. To je širi društveni problem i svi su odgovorni da se to počne mijenjati, a ne samo političari.

A zašto se poslodavci više ne angažiraju. Čuje se samo sindikate i Vladu, a treći socijalni partner kao da je u defenzivi.

- Imamo problem jer se veći dio poduzetnika ne želi javno eksponirati. Mnogi su uvjereni da im to može samo štetiti.

Robin Hood ekonomija

Znači misle: ako budemo previše kritizirali, Vlada će nam lupiti nove poreze?

- Tako je. A s druge strane, smatram da su sindikati neprimjereno prisutni u medijima. Uloga HUP-a nije da se nameće nego da promovira poduzetničke interese i probleme. Svatko ima svoj stil, ja sam protiv estrade i cirkusa.

Što, recimo, rade naši susjedi Slovenci ili Mađari, kako privlače investitore?

- Možda je najbolji primjer Slovačka koja je prije desetak godina odlučila da kompletnu svoju bivšu vojnu industriju ponudi prozvođačima automobila. A onda je tome prilagodila porezni sustav i radno zakonodavstvo. Mi nismo učinili niti jednu od te tri stvari. Ni porezni sustav ni radno zakonodavstvo u Hrvatskoj nije atraktivno za investitore.

Porezi su nam, znači, preveliki?

- S jedne strane su neujednačeni, a s druge se stalno najavljuju neki novi porezi. Ako se uvodi novi porez, onda ga se najavljuje puno ranije i sve se priprema. A ne da se u roku od sedam dana izmijeni pet prijedloga i na kraju ništa.

Pričalo se o povećanju PDV-a, porezu na banke, SDP traži porez na kapitalnu imovinu, na luksuz.

- To vam je Robin Hood ekonomija koja samo traži način kako uzeti. Ako bilo tko razmišlja o uvođenju, recimo, poreza na kapitalnu dobit, o tome treba otvoriti ozbiljnu raspravu koja bi dala swat analizu što će to značiti za Hrvatsku. Ako se svi dohoci žele oporezovati, prvi je preduvjet niža stopa poreza nego do sada.

Neke su države čak odredile da parlament uvođenje novih poreza mora donositi dvotrećinskom većinom. Glavna karakteristika dobrog poreznog sustava je da bude stabilan, dakle da se ne mijenja često i da bude koliko je moguće ekonomski neutralan.

Ali smanjene su neke stope poreza na dohodak.

- Podsjetit ću vas da i dalje imamo veći PDV, višu stopu kriznog poreza, šest posto poreza na mobilne komunikacije, sada imamo veću trošarine na benzin i cigarete. Dakle, imamo 5 većih poreza, a samo se jedan smanjio.

Otežavaju li banke investicije jer daju visoke kamate na pasivnu štednju, pa oni koji imaju novca radije ga drže u banci za 7 posto kamata, nego da ulože u biznis, a ako im još treba i kredit, moraju platiti visoku kamatu?

- Trošak kamata je vrlo važan za bilo kakvu investiciju. Postavlja se pitanje zašto smo mi toliko bankocentrična zemlja? Zašto se ne koristi novac mirovinskih fondova koji raspolažu vrlo visokim potencijalom.

Rentijerska ekonomija

Bismo li imali više investitora da su kamate na štednju manje?

- Imali bismo. I inače smo skloni tzv. rentijerskoj ekonomiji. I to je u redu, ali treba imati i neki benefit. Jer, ako rentijerstvo nije previše isplativo, naći ćete neki drugi način zarade. Nedostaje nam još nešto, a to je bogatstvo. Jer, ako u ovoj zemlji kriminal znači biti bogat, zašto bi onda ljudi investirali.

A koliko će investitore dodatno otjerati i to što ćemo se opet zadužiti i povećati javni dug? Stvara li on nesigurno okruženje za investicije?

- Strane rejting agencije uvijek najviše brine trend. Ako je trend rasta duga visok, to je zabrinjavajuće, a to je upravo ono što se sada događa zbog pokrivanja velikog deficita. Kada se to više ne bude moglo, jedina će nam opcija biti prodaja imovine.

Imamo li uopće što prodati?

- Ima dosta toga. Možemo dobro zaraditi.

Možemo li očekivati da ćemo iduće godine izaći iz krize?

- U opasnosti smo da uđemo u režim stagnacije. To se dogodilo 80-ih godina, kada je cijelo desetljeće prošlo a da se ništa nije događalo.

Je li realno očekivati da ćemo zadržati istu razinu proračuna iduće godine i 2012.

- Vlada je dala časnu riječ da će biti tako.

Vjerujete da će biti tako kako je rekla Vlada?

- Ja čekam.

Nećemo objaviti dužnike

Jeste li zadovoljni provođenjem Programa gospodarskog oporavka?

- Smanjen je jedan dio neporeznih nameta i to je jako dobro. Ali to su mali koraci. Jedan od važnih elemenata je bilo smanjenje rashoda, no to se nije dogdilo. Osim toga, neki važni reformski zahvati ostavljeni su za iduću Vladu. Hitno se mora provesti decentralizacija države i uz to reforma lokalne samouprave. Jasno je da to ova Vlada neće raditi.

Ali ni HUP nije ispunio svoju zadaću iz Programa i objavio listu poduzeća dužnika?

- Nije i neće. Trebalo bi objavljivati porezne dužnike i blokirane tvrtke, a HUP te podatke nema.

Popijač je morao ući u HDZ

Što kažete na Popijačev ulazak u HDZ?

- On je odlučio da će svoju budućnost pokušati kreirati kroz politiku.

Je li mu to dobra doluka? Vi to možete procijeniti, bili ste i na jednoj i na drugoj strani?

- Njegov izbor.

Sada više nije igrač HUP-a u Vladi nego HDZ-a?

- Nije on nikada bio delegat HUP-a. On je odlučio s funkcije direktora HUP-a otići u Vladu, mi smo to pozdravili i dalje ćemo ostati dobri, a svaki čovjek bira svoju budućnost, pa i političku. Mislim da je vrlo važno da u budućnosti političke stranke shvate kako neće moći napraviti dobre timove ako u njima ne budu sudjelovali nestranački ljudi.

Mislite li da je Popijač morao ući u HDZ?

- Da. Njega su zvali, a u jednom je trenutku popustio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 11:01