Zločini poput ovog iz Prečkog već su zgrozili Hrvatsku, Aleksandar iz Rijeke sam je molio da ga ne puštaju...

I dok mediji, javnost pa i struka opravdano postavlja pitanje zašto 19-godišnjak koji je nožem usmrtio jedno, ozlijedio troje učenika i nastavnicu u OŠ Prečko unatoč ozbiljnim dijagnozama nije bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi, a što je sada u postupku istraživanja inspekcijskih službi, u Hrvatskoj smo nažalost svjedočili već takvim zločinima koje su počinili osobe sa duševnim smetnjama, koje su trebale biti hospitalizirane, ali nisu.

Jedan od najpoznatijih je onaj koje je počinio Riječanin Aleksandar Relja, koji se objesio 13. travnja 2004. godine u zatvoru u Lepoglavi, gdje je izdržavao zatvorsku kaznu, a koji je i sam upozoravo da ga ne puštaju sa liječenja u bolnici na Rabu jer bi mogao ponoviti kazneno djelo, što je nakraju i učinio. Zbog propusta sustava, država Hrvatska je obitelji žrtava platila i milijun kuna nakon što su tužbu podnijeli otac i brat djevojčice.

Prvi zločin Relja je počinio 25. kolovoza 1987. godine kada je ubio i zatim silovao 14-godišnjakinju na Mlaki u Rijeci. Djevojčicu, koju je poznavao jer su bili susjedi namamio u stan i rekao da joj treba predati nešto za roditelje i ubio ju čekićem i velikom vazom, a potom silovao. Nakon zločina pobjegao je u Italiju, ali se predao. Osuđen je na 15 godina zatvora na koliko je mogao maksimalno biti osuđen kao stariji maloljetnik. Uz zatvorsku kaznu izrećena mu je mjera obaveznog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi i smješten je u Psihijatrijsku bolnicu Rab. Tijekom jednog probnog izlaska bio je problematičan i indicentan, ali nije počinio nikakvo kazneno djelo.

Pet godina nakon presude opet su ga pustili iz bolnice na Rabu. Dobio je terapijski izlaz od tjedan dana. Vrijeme je trebao provesti s ocem. No Relja je pobjegao ocu, vratio se u kvart na Mlaki i gotovo na istom mjestu ubio i silovao osmogodišnjakinju .Dogodilo se to 20. svibnja 1992.

Presreo je djevojčicu koja je išla u videoteku, odvukao ju je u grmlje i zadavio vezicom s njezine tenisice. Sam je nakon toga otišao na policiju i rekao: ‘Dogodilo se ono što sam vam prije pet godina rekao. Našao sam se na slobodi i ponovno ubio‘.

Utvrđeno je da je imao seksualno izopačenu svijest. Žrtve je morao ubiti da bi s njima imao odnos te je birao nemoćne djevojčice. Nakon drugog ubojstva osuđen je na 20 godina zatvora.

Iz zatvora bi, da je živ, izašao 2019. godine sa 51. godinom, ali je počinio samoubojstvo 13. travnja 2004. godine nakon 16 godina služenja kazne. U zatvoru je tada bio 16 godina. Nije ostavio oproštajno pismo pa se ne zna zašto se ubio.

Jednom je ranije pisao odvjetniku kojem se požalio da ga ne liječe i da će opet postati opasan. Požalio se i da su mu rekli da je "medicina digla ruke od njega". Punih 19 godina nakon ubojstva njezina je obitelj pravomoćnom presudom dobila 700.000 kuna naknade. Utvrđeno je da su Psihijatrijska bolnica u Rabu i njeziinn tadašnji voditelj Forenzičkog odjela posredno odgovorni za strašno ubojstvo koje je Relja počinio. Tužbu su podigli roditelji i brat ubijene curice.

Tijekom suđenja je utvrđeno da je liječnik, puštajući Relju na slobodu, napravio niz sigurnosnih i stručnih pogrešaka. Utvrđeno je da da ne postoji odgovarajuća dokumentacija za takvo puštanje, nema ni zapisnika terapijskog tima pa se pretpostavlja da se on nije ni sastao da bi o tom odlučio iako je to trebalo biti učinjeno prije odluke, pisao je Novi list. Obitelj prve Reljine žrtve preselila se u međuvremenu iz Rijeke u Italiju.

Užas na Rabu

Drugi zločin koji je potresao hrvatsku javnost koji je postavio niz pitanja o odgovornosti psihijatrijskih ustanova dogodio se 14. veljače 2020. godine na Rabu. Rastrojeni Branko Rafajac došao u dvorište zgrade gdje je s roditeljima živjela 16-godišnjakinja te vičući tražio svoju partnericu, koja ga je nekoliko mjeseci prije ostavila i preselila se, ali ne na toj adresi.

Prvo je nasrnuo na majku djevojčice koja je u dvorištu prije posla ispijala prvu jutarnju kavu i koja ga iznenađena pitala što hoće. Rafajac je nasrnuo na nju, a čuvši viku iz stana, u papučama i pidžami istrčala je djevojčica te u panici i strahu za svoju majku, unatoč krhkosti i psihičkoj nezrelosti pokušala ju obraniti.

Budući da je zločin počinio u neubrojivom stanju i tijekom suđenja bilo je razvidno je da se radi o osobi sa psihičkim poremećajima, Branko Rafajac smješten je se u psihijatrijsku ustanovu, odlučilo je sudsko vijeće Županijskog suda u Rijeci.

Ubojica, koji je 2018. godine, zbog alkohola, ovisnosti i psihičkih poremećaja već liječen u psihijatrijskoj ustanovi na Rabu, je u svojoj današnjoj obrani još jednom izjasnio da nije kriv te da on nije ubojica. Postupak je vodila poznata riječka sutkinja Ika Šarić, koja je posebno razjašnjavala ulogu socijalnih radnika u tom slučaju kao i njihovu odgovornost.

Davanje svojeg iskaza socijalna radnica započela je riječima da je tek 20. siječnja 2020. godine Rafajčeva nevjenčana supruga u upućenom dopisu navela kako smatra da je on lošeg zdravlja i da nije dobro.

Kasnije je na upite potvrdila da se i prije toga telefonski čula s nevjenčanom suprugom kao i da je zvala Rafajčeva majka.

- Imala sam osjećaj da žena nije detaljna pa sam joj rekla da se obrati pismeno. Ni tada nismo imali nikakvih problema s Rafajcem pa do 20. siječnja nismo ništa poduzimali, kazala je socijalna radnica ponavljajući tijekom svjedočenja da su izlazili na teren ali da im nitko nije otvarao vrata.

Sutkinja Ika Šarić, koja je predsjedala sudskim vijećem, svjedokinji je kazala kako u otpusnom pismu iz bolnice koje je centru dala nevjenčana supruga stoji da bi Branko Rafajac mogao nešto učiniti ne samo sebi nego i drugome.

- Pročitala sam sve to što ste vi napisali i slabo mi je od toga. Potpuno ste pogrešno slali policiju. Niste im dali pisma iz kojih se vidi da se oni boje da bi on mogao učiniti nešto sebi ili drugome i na koncu je ubijeno dijete. Što ako vas je nazvao kokoškom, mene svakako nazivaju pa mi nikad nije palo na pamet da ne obavim posao. Odgovornost snosi taj bolesnik i vaše ministarstvo. Vi ste dostavili ono što je vama odgovaralo. Neka dvaput pročitaju pa će vidjeti da pokrivate sami sebe, kazala je sutkinja socijalnoj radnici.

Sutkinja je također naglasila kako je ‘poanta bila da je Branko opasan ne samo za sebe nego i za druge’ te kazala socijalnoj radnici:

- Nažalost vi to niste vidjeli i zato je dijete mrtvo - rekla je sutkinja.

S obzirom da je socijalna radnica na brojne upite o poduzimanju poput robota ponavljala kako su oni iz centra izlazili na teren i obavljali izvide, sutkinja joj je na to rekla: ‘Ovo nije izvid, ovo je pokušaj izvida kada vi dođete i poljubite vrata. To nije izvid. Izvid je nešto drugo, pa se ide 10 puta da se nešto utvrdi’, zaključila je sutkinja Ika Šarić.