Bivšem ravnatelju Uprave za stambeno zbrinjavanje i bivšem pomoćniku ministra branitelja Dinku Mikuliću sudit će se po treći puta. Odlučio je tako Vrhovni sud ukinuvši presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je osuđen za tri godine zatvora zbog primanja 50.000 eura mita.
Obje strane su uložile žalbu na prvostupanjsku presudu prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a USKOK još i zbog odluke o kazni i imovinskoj koristi uz prošireno oduzimanje, a Mikulić radi povrede odredaba kaznenog postupka i kaznenog zakona.
Vrhovni sud je naznačio kako nema proturječnosti između izreke i obrazloženja pobijane presude pritom napominjući kako "činjenična utvrđenja ozbiljno dovode u pitanje pravilnost postupka prvostupanjskog suda kada je iz činjeničnog opisa optužnog akta ispustio dio činjeničnog supstrata, a iz kojeg proizlazi da je optuženi kao službena osoba, zahtijevao i primio dar kako bi u granicama svoje ovlasti obavio službenu radnju koju ne bi smio obaviti".
- Prvostupanjski sud je umjesto raspravljanja svih spornih pitanja na koja mu je ukazao drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci, samo prepisao obrazloženje iz ranije presude uz dodatak nekih detalja. Optuženik je, na što ukazuju detalji, imao veliki utjecaj na odabir stanova na varaždinskom području i to je zlorabio. Da optuženik nije imao utjecaj na odabir stanova kako to zaključuje prvostupanjski sud, postavlja se pitanje koji bi bio motiv trgovačkog društva plaćati optuženika za nešto što on nije učinio ili nije mogao učiniti - smatra Vrhovni sud napominjući da se, s obzirom na protok vremena od kaznenog djela, dalje treba postupati naročito žurno.
Prema optužnici, Mikulić je 2005. radi namještanja natječaja zatražio 50.000 eura mita od suvlasnika Stanoinga Branka Dretara, čiji su stanovi bili ponuđeni za stambeno zbrinjavanje branitelja i drugih stradalnika Domovinskog rata.
Teretilo ga se i da je od Dretara 2008. tražio 100.000 eura na što je ovaj pristao, ali mu nije isplatio mito pa je Mikulić, nakon što je Dretar razriješen dužnosti člana uprave Stanoinga, od drugog suvlasnika bezuspješno zahtijevao isplatu 200.000 eura mita.