HOROR NA TREŠNJEVCI

Vozač koji je pokosio sedam osoba na optuženičkoj klupi: ‘Trebao je bolje kontrolirati bolest‘

Optuženi Hrvoslav Jakobljević zabio se u ljude na nogostupu jer je izgubio kontrolu nad vozilom kad je pao u hipoglikemijsku komu
Mjesto nesreće na zagrebačkoj Trešnjevci fotografirano tijekom policijskog očevida; u krugu: Hrvoslav Jakobljević
 Bruno Konjevic, Srdjan Vrancic/Cropix

Četiri godine trebalo je Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu da podigne optužnicu protiv vozača koji se u pola bijela dana autom zabio u ljude na nogostupu Trešnjevačkog trga u Zagrebu.

Na optuženičku klupu zagrebačkog Općinskog kaznenog suda sjeo je Solinjanin Hrvoslav Jakobljević (45), vojni umirovljenik, kojeg tužiteljstvo tereti da je 3. travnja 2015. godine iz nehaja, uslijed nastupa teške hipoglikemije, skrivio nesreću i pritom pokosio sedam pješaka, od kojih je šest bilo teško ozlijeđeno.

Prijašnje epizode

Međutim, jedna od njih, Branka Lazar (58), dva tjedna kasnije podlegla je stravičnim ozljedama. Tužiteljstvo smatra da je vozač sjeo u auto olako smatrajući da mu se tijekom vožnje neće dogoditi jedna od hipoglikemijskih epizoda, iako je bio svjestan svoje nedovoljne samoregulacije i kontrole šećerne bolesti, kao i ranijih epizoda hipoglikemije. Pa je tog kobnog dana oko 13.30 sati, došavši do raskrižja s Trakošćanskom, skrenuo u desnu traku za vozila javnog prijevoza te uslijed hipoglikemije izgubio kontrolu nad vozilom. Skrenuo je u lijevu traku, a potom desno izvan kolnika gdje je u nekontroliranom kretanju po nogostupu naletio na sedam pješaka.

Iskreno žaljenje

- Ne smatram se krivim. Želio bih izraziti iskreno žaljenje zbog događaja, prije svega u sudnici prisutnom gospodinu Lazaru. Ja 26 godina bolujem od dijabetesa tipa 1 i šećer mjerim najmanje tri puta dnevno, a to se vidi i na jagodicama mojih prstiju. Kobnog jutra sam mjerio šećer u 10 sati i bio je 9,8. Nakon toga sam uzeo osam jedinica Apidre, pojeo sam dvije banane i popio b.Aktiv. Do 13 sati bio sam s prijateljem u kafiću. Osjećao sam se dobro i nisam imao niti jedan od uobičajenih simptoma hipoglikemije poput trešnje ruku, žeđi ili opće slabosti... Takvo stanje traje sat vremena, što je dovoljno za reagiranje. Dijabetes tipa 1 je inzulinski ovisan, a to što mi se dogodilo očigledno je nastalo naglo. Zadnje čega se sjećam, i to kroz maglu, je da vozim zelenim valom, a iduće da se nalazim u kolima Hitne pomoći. Policajac mi je rekao što se dogodilo - ispričao je u sudnici Jakobljević koji se nakon pregleda u bolnici, gdje je proveo nekoliko sati, vratio u Solin.

image
Hrvoslav Jakobljević
Srdjan Vrancic/Cropix

Tamo je otišao na policiju predati vozačku dozvolu, no rekli su mu “da je ne može vratiti tek tako”.

- Nakon nesreće bio sam dužan obaviti liječničke preglede. Pregledao me neurolog i dijabetolog koji je posumnjao na nepravilan rad štitnjače, no nisu mi utvrđeni zdravstveni problemi. Nakon nesreće i izvanrednog liječničkog pregleda na vozačkoj dozvoli sam imao ograničenje na dvije godine, a nakon toga obavio sam novi pregled i ograničenje je opet deset godina. Auto vozim i danas. Inače, vodim izuzetno računa o svom zdravlju, bavim se sportom, treniram pet puta tjedno i pazim na prehranu. Svaku večer oko 22 sata uzimam 24-satni inzulin koji drži razinu šećera po noći, a tijekom dana tri puta dnevno uzimam Apidru u količini koja ovisi o utvrđenoj vrijednosti izmjerenog šećera. Do nesreće sam sa svojom liječnicom opće prakse bio u prijateljskim odnosima, no njezin se odnos prema meni promijenio nakon toga jer kad sam došao kod nje, izderala se na mene, pretpostavljam da bi na neki način zaštitila sebe. Od policije sam tražio podatke o oštećenima. I kad sam ih dobio, svima sam uputio pisma isprike - ispričao je još optuženi vozač.

Na upit tužiteljstva o aparatiću koji koristi za mjerenje šećera, rekao je da on pohranjuje podatke o vremenu mjerenja i utvrđenoj visini šećera te da u vrijeme nesreće nije vodio dnevnik mjerenja u pisanoj formi jer do tada to nitko od njega nije niti tražio.

Prometno vještačenje pokazalo je da je Peugeot 208 bio tehnički ispravan. Brzina prije nesreće bila je 58 km/h, u trenutku skretanja u desno prije naleta 54 km/h, dok je u trenutku naleta na pješake iznosila 43 km/h.

image
Mjesto nesreće na zagrebačkoj Trešnjevci fotografirano tijekom policijskog očevida
Bruno Konjevic/Cropix

Medicinski logično

Vještaci, pak, medicinske struke u interdisciplinarnom vještačenju očitovali su se na dostavljenu medicinsku dokumentaciju iz koje se iščitava, između ostaloga, da je prije nesreće vozač “provodio neredovite kontrole, da je hipoglikemija znala nastupiti kod povećane tjelesne aktivnosti, da regulacija šećerne bolesti nije bila zadovoljavajuća...”

Vještaci smatraju kako nije moguće utvrditi je li okrivljeni osjetio simptome hipoglikemije niti je moguće utvrditi što je u ključnom trenutku hipoglikemiju uzrokovalo, no složni su da upravljanje autom tijekom hipoglikemije nije sigurno te da vozač u takvom stanju ugrožava sebe i druge. S obzirom na obranu okrivljenika, a odgovarajući na upite tužiteljstva, vještaci su dodali da je medicinski logično zaključiti da se tijekom vožnje po zelenom valu počela odvijati promjena stanja svijesti kod vozača.

Kad je tužiteljstvo posumnjalo u navod da je kobnog jutra šećer izmjerio i uzeo terapiju, Jakobljević se glasno zapitao: “Kako bih onda znao koliko jedinica inzulina uzeti ako si prethodno nisam izmjerio šećer?”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 10:44