Stari znanac policije Lesli Hotić (40) zbog smrti će bivšeg cimera u remetinečkom zatvoru, koju je skrivio davši mu svoju metadonsku otopinu u zamjenu za duhan i kavu, umjesto pet godina robije provesti godinu više. Jer Visoki kazneni sud RH mu je odlučio, važući sve dokaze, nepravomoćnu odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici povisiti na šest godina.
No to nije sve. Četveročlana je obitelj nesretnog atvorenika Dalibora M., preminulog kobnog 10. siječnja 2021. na VII. odjelu u remetinečkoj ćeliji 123, koju je dijelio s Hotićem, zbog propusta unutar zatvorskog sustava odlučila tužiti Republiku Hrvatsku. I prema nepravomoćnoj presudi država obitelji Dalibora M. mora platiti više od 140 tisuća eura odštete s kamatama, 1504 eura za troškove pogreba i spomenika, ali i 23.708 eura parničnog troška.
Pokojni Dalibor M. završio je, naime, u zatvoru po pravomoćnoj presudi od 10 mjeseci, na koliko je osuđen zbog izrečenih prijetnji dvjema osobama, da bi na kraju, tijekom služenja kazne, zahvaljujući Hotiću, umro nasilnom smrću uslijed obostrane tromboembolije ogranaka plućne arterije i akutnog trovanja metadonom i lijekovima. Tužena Republika Hrvatska osporava odgovornost i poriče uzročno-posljedičnu vezu između smrti zatvorenika i odgovornosti ustanove pod čijom je zaštitom bio.
Propust zatvora
"Čula sam da mi je sin u zatvoru na izdržavanju kazne otrovan. Zvala sam zatvor i dobila informaciju da je na patologiji na vještačenju. Rekli su mi da je bio uzoran zatvorenik, da je par puta koristio tablete radi zuba i da je bio predoziran. Teško me pogodila njegova smrt. Razboljela sam se, dobila vodu u nogama, karcinom dojke i primam kemoterapije, a na sve sam i u invalidskim kolicima. Ravnatelj zatvora mi je rekao da je, zbog potresa u Glini, moj sin premješten na odjel s težim kriminalcima", ispričala je u sudnici majka preminulog Dalibora.
Pokojnikova pak nevjenčana partnerica, s kojom ima dijete, prisjetila se da je 10. siječnja 2020. u 2.45 iz zatvora zaprimila poziv o smrtnom ishodu.
"Djelatnici zatvora su sa mnom oprezno razgovarali jer sam bila operirala srce i bila zdravstveno vrlo loše, a Dalibor je upravo zbog toga bio dobio i odgodu izvršavanja kazne. S djetetom sam mu svaki tjedan odlazila u posjet. Bila sam kod ravnatelja zatvora u Zagrebu nakon smrti i on je rekao da je propust zatvora bio jer je prebačen u odjel s težim zatvorenicima, koji su skloni drogama. Mislili su da će se s njima moći snaći. Ravnatelj je nakon toga, koliko mi je poznato, ubrzo smijenjen", ustvrdila je partnerica preminulog ističući da on nikada nije bio ovisnik o drogama, kao i da je bio zdrav te da nije pio nikakve lijekove.
"U predmetnom slučaju radi se o nepravilnom postupanju i propustu u obavljanju službene dužnosti u zatvorskoj ustanovi jer je takvim postupanjem omogućeno, u strogo zaštićenoj zatvorenoj ustanovi, unošenje stvari opasnih po zdravlje i život, uslijed čega je u zatvorskoj ćeliji preminuo Dalibor M.", smatra sutkinja Općinskog suda, koja je zaključila, analizirajući sve detaljno, i da postoji 20 posto doprinosa pokojnog smrtnom ishodu, s obzirom na to da je "pristao na uzimanje metadona te dogovarao način konzumacije droge koja je, uz plućnu emboliju, dovela do smrti".
Trovanje metadonom
Podsjetimo, Hotić je 30 ml metadonske otopine, koju je čuvao u ustima po povratku u ćeliju iz zatvorske ambulante, ispljunuo u čašu i dao cimeru Daliboru da popije. Hotić je od početka odbacivao krivnju.
"Nakon što je Robert M. zbog predoziranja završio u bolnici, doveli su nam 2. siječnja 2020. Dalibora, koji je bio u lošem psihofizičkom stanju. Djelovao je mamurno, primao je jaku terapiju dnevno. A taj dan je donekle funkcionirao, inače nije izlazio u šetnju, bio je u depresiji i zabrinut zbog potresa jer mu je kuća u kojoj živi obitelj urušena. Par puta me pitao je li mu mogu nabaviti Subutex ili metadon, ali sam mu rekao da je nemoguće. Ja sam megadozu od 30 ml metadona primao u ambulanti", započeo je svoju obranu Hotić. Velikogorička sutkinja mu je na to ukazala da ga tužiteljstvo tereti da je upravo on metadon sačuvao u ustima te ga ispljunuo u čašu koju je zatim popio Dalibor, pa joj je kazao da nije vidio da mu je itko dao metadon, uz napomenu da on nije.
"Medicinska sestra provjerava nam usnu šupljinu nakon terapije i pred njom i policajcem još se mora popiti čaša-dvije vode. Zatim sam i razgovarao s njima nakon konzumacije, tako da je nemoguće išta prošvercati u ustima", naglasio je dalje.
"Kako se onda u pokojnom našao metadon? Vi ste ga jedini koristili iz sobe", zanimalo je sutkinju, pa joj je odgovorio da ga je možda Dalibor donio sa sobom s VIII. odjela.
"Zašto bi vas onda tražio, ako ga je imao?" ustrajala je dalje s pitanjem. Hotić joj je rekao da ne zna, usput se prisjetivši da je pokojni u sobi imao neku bočicu, ali da ne zna što je unutra bilo. I onda se vratio na kobni datum.
"Po povratku u ćeliju sjeo sam za stol. Dalibor je kuhao kavu. Pričali smo i pušili za stolom. Pričao je i pričao te najednom klonuo. Na stol se podbočio rukom, kao da je zaspao. Nikad prije se to dogodilo nije. Rumunj iz sobe je vikao na engleskom da je srčani udar, a ja sam bio uvjeren da nije, nego da spava. Bio je topao, skinuo sam majicu s njega i stavio mu hladan ručnik oko vrata te ga položio na pod. Kucali smo na vrata, došao je komandir i sve je to trajalo manje od pet minuta. Na ništa se nije žalio", opisao je još Hotić.
Obdukcija tijela preminuloga pokazala je da je umro nasilnom smrću od obostrane plućne tromboembolije ogranaka plućne arterije i akutnog trovanja metadonom i lijekovima. U sebi je imao Wellbutrin, metadon i Normabel, koje je kroz terapiju primao Hotić, a ne on.
Pa je sutkinja ustrajala na pitanju odakle u pokojnom i Wellbutrin, na što je Hotić nastavio poricati da mu ga je dao, napominjući da je taj lijek vrlo tražen u zatvoru.
"Jeste li bilo što razmjenjivali s Daliborom u zamjenu za duhan? I zašto su svjedoci vas teretili onda i pakoste vam?" dopunila je pitanja sutkinja, pa je optuženi opetovano negirao razmjene.
"Svi ti iskazi su prenapuhani. Nismo imali nikakve dogovore oko razmjene lijekova za duhan, novac... Bio sam u zavadi s pojedincima, pa su možda od straha i šoka to rekli da ne bi oni kazneno odgovarali jer ipak je u pitanju ljudski život", ustvrdio je Hotić odbivši potom odgovarati na pitanja tužiteljstva.
Zatim mu je sutkinja servirala dio opusa njegove kaznene evidencije u kojoj, između ostalog, stoji i presuda iz 2011., prema kojoj je kumovao smrti jedne djevojke kojoj je u jednom stanu u Zagrebu dao metadon, špricu i iglu, pa je preminula.
"Taj događaj je vrlo sličan ovom, zar ne? Znači da je vama poznato da se može umrijeti od konzumacije pojedinih sredstava", zaključila je sutkinja, ali je Hotić i za to imao odgovor. Smatra da događaji nisu isti ni slični te da u tom stanu u vrijeme konzumacije on nije bio. Dodao je i da su protiv njega tada svjedočile prostitutke i ljudi s lošim međuodnosima.
Inače, zbog smrti u ćeliji je protiv jedne medicinske sestre iz zatvorske ambulante bio pokrenut stegovni postupak, no isti je okončan u njezinu korist.
"Što si mu to dao?"
Cimeri iz ćelije 123, koji su svjedočili ulasku Hotića u ćeliju i onome što je uslijedilo, ostali su zgroženi.
"Lesli je svoju terapiju ispljunuo u čašu i dao je Daliboru da je popije. Pozlilo mu je nakon 10 minuta. Srušio se na pod, a do dolaska medicinske sestre već je umro. Dalibor se inače drogirao u sobi, a toga dana baš posebno. Prvo je popio Leslijeve tablete Wellbutrina i Tremala, pa je uzeo svoju terapiju i onda Leslijev ispljunuti Heptanon. Bilo je to prvi put jer dotad mu, unatoč njihovu dogovoru, nije uspijevalo", otkrio je D. R., bivši stanar sobe 123, naglašavajući da se konzumacija droge u zatvorskim sobama ne skriva i da se njome trguje i na šetnici. Za Hotića je još naveo da je Daliboru, po dolasku u njihovu sobu, ponudio da će mu nabavljati drogu i da će mu ovaj kupovati duhan i kavu.
"Lesli nije imao prihoda niti mu je itko uplaćivao novac, pa je Daliboru ponudio svoje terapije na prodaju. Iz njegovih priča sam saznao da mu je potrebna puno manja terapija od one koju dobiva, pa ostatak prodaje u zatvoru. Tablete je, pak, prodavao ne samo zatvorenicima u sobi nego i na šetnji zatvorskim krugom", zaključio je D. R.
Drugi tadašnji cimer H. B. prisjetio se Daliborova transfera u njihovu ćeliju. Odmah po dolasku ih je pitao može li piti njihove terapije.
"Meni to nije palo na pamet raditi, a kritičnog jutra, kad je Lesli po povratku iz ambulante ušao u ćeliju, drugi cimer me pitao jesam li vidio da je Lesli nešto ispljunuo u čašu i dao Daliboru. Ja to nisam vidio, vjerojatno je sve bilo jako brzo, ali znam da me nakon toga Dalibor pitao imam li išta slatko jer mu je slabo. Dao sam mu jedan napitak koji nije uspio otvoriti od slabosti te se samo srušio. Drugi cimer je rekao da je prestao disati, pa je počeo panično lupati po vratima da netko dođe. Počeli smo vikati na Leslija: ‘Što si mu to dao?‘", otkrio je H. B.
Bivši cimer J. S. ispričao je da je Lesli, nakon što je Dalibor umro, došao do njega te mu se povjerio da je od njega Dalibor dulje vrijeme uporno tražio drogu, a da mu je on govorio da to nije lako jer mu nekad pregledavaju usta, a nekad i ne.
"Dalibor je postajao sve agresivniji i uporniji, pa mu je Lesli donio i dao tekućinu metadona koju je dobio kao terapiju. I on nije ništa kriv jer ga je Dalibor uporno tražio, pa je napravio to što se od njega tražilo. A kako je Dalibor kupovao i uzimao različite tablete do kojih je mogao doći u zatvoru, na to je još konzumirao i metadon, pa je došlo do predoziranja", smatra J. S.
Manipulacije terapijama
Dvije medicinske sestre unutar zatvorskog sustava, koje su kobnoga dana bile u smjeni kad je Hotić primio terapiju i kad je Daliboru pozlilo, pa su otrčale u ćeliju, otkrile su da su zatvorenici vrlo vješti kad je riječ o manipulaciji terapijama. Opisale su svoje redovne obveze prilikom davanja propisanih terapija u zatvoru.
"Kad dođu k nama u ambulantu, zatvorenici popiju tekućinu iz plastične čaše, zatim popiju vodu iz umivaonika i čašu odmah bace", rekla je medicinska sestra M. M. Na Hotićev upit je li tad vršila kontrolu njegove usne šupljine, rekla je da misli da jest, s napomenom da su se nakon tog smrtnog ishoda neke stvari, što se kontrole i procedure tiče, promijenile.
"Jesam li ikad manipulirao terapijom?" pitao ju je dalje Hotić, na što je odgovorila da to ne može reći, uz digresiju da ga nikad nije uhvatila.
Na upit tužiteljice što je čula po ulasku u ćeliju kad je Daliboru pozlilo, s obzirom na to da je zatekla Hotića kako sjedi iznad predoziranog cimera i drži mu glavu, M. M. je odgovorila da joj je okrivljeni rekao da "donese nalokson, koji služi kao antidot opijatima i pobija djelovanje prevelike količine opijata".
"Ja po to nisam otišla jer se to ne smije dati bez doktora, kojega toga dana u zatvoru nije bilo, a i ne bi bilo nikakve koristi jer je Dalibor već bio mrtav. I da, čula sam da je bilo zlouporabe droga u zatvoru, odnosno manipulacije terapijama. Znaju ih sakriti pod jezik, pljunuti u čašu... A kad to otkrijemo, onda obavijestimo psihijatra koji im terapiju propisuje. Na primjer, tekući metadon ispljunu u čašu koju donesu ispod deblje veste pod vratom, a znaju imati i flašice kapi za nos, pa u njih ispljunu terapiju i dijele dalje", zaključila je M. M., navodeći da nakon toga pravosudni policajci zatvorenika pretresaju prije samoga ulaska u ambulantu, a zatim i po izlasku.
Druga medicinska sestra R. S., koja se zamalo našla na ledu jer je završila na stegovnom zbog navodnih propusta, ispričala je da je kobnoga dana Hotiću oko 11 sati smiješala metadon u tekućinu, koji je pred njima dvjema popio.
"Stajao je dva koraka od stola, mi smo protresle sadržaj iz bočice i razrijedile to. I onda je on još za umivaonikom popio čašu vode. Po slobodnoj procjeni smo tražile da piju i vodu jer nije bilo pravila ni smjernica o uzimanju metadonske terapije. Ne postoji šansa da netko zadrži tekuću terapiju u ustima jer ja potičem razgovor i pije se voda. A što će napraviti zatvorenik po izlasku iz ambulante i hoće li povratiti, ja na to ne mogu utjecati. Mi samo gledamo usnu šupljinu dokle smijemo, dakle do korijena, ispod jezika, obraze, zubne desni. Hotić je inače stalno bio na visokim dozama metadona, a taj dan, dok sam ga promatrala kako pije terapiju, rekao mi je: ‘Zašto me tako gledaš kao da sam nešto skrivio?‘", rekla je R. S., koja se nedugo nakon toga zaputila na intervenciju u ćeliju. Hotić joj je tom prilikom rekao da "Daliboru nije ništa i diše, a to nije bila istina".
