Udomiteljica curice iz Nove Gradiške: Vidjelo se odmah da se malena boji svojih roditelja...

Ispred kuće upaljeni lampioni, a u dvorištu obitelj, rodbina, susjedi, prijatelji... Svi uplakani i ožalošćeni zbog tragične smrti 2,5-godišnje djevojčice koja je podlegla teškim tjelesnim ozljedama koje joj je, kako se sumnjiči, nanijela njezina majka.

- Baka neće više davati nikakve izjave za medije. Sve je jučer rekla i molimo vas da nam više ne dolazite. Razumijemo vaš interes i znamo da ne želite ništa loše, ali shvatite i vi nas. Ovo je kuća žalosti - rekao nam je jedan od mladića koji je stajao u dvorištu obiteljske kuće u kojoj se odvio horor koji je s ovoga svijeta odnio jedno nedužno biće.

Ne znaju točno niti kada će biti pogreb, ali sigurno je, kažu nam, da će to biti na obližnjem gradskom groblju u Novoj Gradiški.

- I mi čekamo informaciju o pogrebu. U kontaktu smo s bakom koja je rekla da će nam javiti kada budu imali sve dogovoreno - rekla nam je udomiteljica pokojne djevojčice, žena koja joj je dvije godine bila zamjenska majka, ali kada se sve sagleda, zapravo žena koja joj je bila jedina majka, koja se zajedno sa svojim suprugom prema malenom anđelu odnosila kao prema djetetu, kao prema ljudskom biću.

- Užasno nam je bilo proteklih dana i još uvijek se ne mogu do kraja pomiriti s činjenicom da je više nikada nećemo vidjeti, ali to što su nam omogućili da je posjetimo na Uskrs u bolnici i posljednji put pogledamo, oprostimo se od nje, donijelo je takav mir, utjehu i spokoj u moje srce da vam to ne mogu riječima opisati. Kao da mi je ona sama poslala taj mir, kao da mi je poručila da se ne brinem. Baš je i suprugu i meni to jako puno značilo - rekla nam je udomiteljica, koja je puna riječi hvale i za baku malene djevojčice.

- Ona je divna žena koja se uvijek brinula o njoj. U početku, kada je malena tek došla kod nas, a njeni roditelji su bili rastavljeni, baka je često dolazila posjetiti je i uvijek bi donijela neki poklon, odjeću... Ja bih joj govorila da nema potrebe, da malena ovdje ima sve, a ona bi mi odgovorila: 'Znam ja da ona ima sve, vidim to, ali to je moja unučica i moram joj nešto donijeti!' Nas dvije smo sada u jednakoj tuzi i nesreći - kaže nam žena koja je malenu prigrlila kao svoje rođeno dijete. I njoj je bilo neizmjerno teško kada su je vraćali biološkim roditeljima.

- Vidjelo se odmah da se malena njih boji, ali u Centru su procijenili da je tako bolje - samo je kratko rekla.

- Za naše dijete sada je kasno, ali zbog druge djece koja su u takvoj ili sličnoj situaciji nadam se da se ovako nešto nikada neće ponoviti. Tko zna koliko djece sada, dok vi i ja razgovaramo, u nekim kućama, pa čak i svojim obiteljskim, trpi nasilje, batine, udarce, psihičko zlostavljanje... Tko zna koliko je u ovom trenutku u cijeloj Hrvatskoj malih, nesretnih duša koje traže pomoć. Ostaje nam svima samo nadati se da za njih isto neće biti kasno - poručila je nesretna žena.